I ove će se godine na blagdan Svih svetih održati sveta misa u istoimenoj crkvi u Bristi iznad Staševice. Crkva se nekada zvala po svetom Ivanu, nije poznato kako je došlo do promjene. Oko crkve nalaze se dva groblja, novo i staro, te dosta stećaka. Iznutra je vrlo lijepa. Na velikom oltaru je slika Gospe od zdravlja, koja je po tradiciji donesena na početku osnivanja ove župe 1764. godine. Na sredini crkve visi velika ćoka, kupljena i postavljena 1905. Uz glavni oltar od drveta, koji je napravljen na mjestu staroga 1901., nalazi se oltar Gospe Lurdske, kao i lurdska špilja koja je u ona doba (1913.) koštala četiri tisuće kruna. Iste godine nabavljen je i prekrasni Gospin kip koji je iz Italije dopremljen brodom do Gradca, a onda ga je „150 ljudi na tri merteka bez stajanja iznijelo do crkve, uz pucanje mužara i veselje naroda“. Zapisano je i da su zvona, svako po četiri tisuće dinara 1928. i 1932. kupili Ante Rončević-Stanić i Ivan Usorac pok. Mate.
U nedalekoj Pasičini nalazi se stara crkva sv. Jure. Zasluge za njenu gradnju pripisuju se fra Petru Gnječu i mještanima koji su prikupili 100 forinti. Fra Petar je u Tirolu kupio tabernakul za 120 forinti, a 40 forinti dao je za sliku svetog Jure postavljenu na oltar. Godine 1899. nabavljeno je za sto forinti veliko zvono uz pomoć fra Mate i fra Ante Gnječa, dok je malo zvono kupio fra Petar Gnječ, „zajedno s narodom“. Zvono od 65 kilograma nabavljeno je 22 godine kasnije. U potresu 1962. godine velika kamena gromada, teška nekoliko tona, „survala se niz vrleti Biokova i zaustavila se jedan centimetar od zida crkve“. Ta kamena gromada, kao podsjetnik i danas stoji na istome mjestu.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje) donose priču o akciji Jezerac i obnovi tri crkve!
Još jedna stara crkva, svetoga Ante, nalazi se u obližnjoj Pasiki. Prvi put se spominje 1765., unutar crkve je kip svetoga Ante kupljen 1901. Sveta misa se prije puno vremena govorila češće, onda samo na Mrtvi dan i svetog Antu… Sve tri ove crkve imaju zajedničku sudbinu, vremenom su napuštene, posebice nakon što je probijen tunel iz Vrgorskog jezera, kada su ljudi masovno počeli napuštati te krajeve i naseljavati se oko jezera, na području Staševice. Zub vremena učinio je svoje, crkve su počele propadati, a s njima i dio povijesti ovoga naroda. Dodatan problem bila je nepristupačnost terena, iz Staševice nije bilo odgovarajućih putova kojima bi se dopremio materijal potreban za obnovu.
Tako je bilo sve do 1997. godine, kada je tadašnji župnik fra Stipe Bešlić sa narodom odlučio obnoviti sve tri crkve. U akciji Jezerac, zahvaljujući Hrvatskoj vojsci, helikopterom je u teško pristupačno brdsko područje prevezeno preko 50 tona građevinskoga materijala za sve tri crkve. Za prijenos crijepa koristile su se mazge, a mještani Staševice obavili su gotove sve radove. Trajalo je to mjesecima, ali trud se isplatio, crkve su obnovljene i sačuvane za budućnost. U međuvremenu su do njih probijeni putovi, ali uvjeti i način kako su tada obnavljane ostat će trajno u sjećanju ovdašnjeg stanovništva.
Fra Stipe, danas u Tučepima, sjeća se prvog dana ljeta i početka akcije Jezerac. „Hrvatska vojska prevozila je potrebni materijal za popravak triju crkava u brdu, jer nije bilo puta, a ni mazge nisu mogle sve prenijeti. No upornost, vjera i vezanost ljudi za te stare crkve urodili su plodom i one su obnovljene“, poručio je fra Stipe.
Jedan od volontera koji je sudjelovao u radovima je Boro Bustruc, čiji je brat Miro fratar. „Iako je prošlo skoro 30 godina neka sjećanja su još svježa. Fra Stipe Bešlić je organizirao obnovu tri stare crkve, uz pomoć Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, te mještana koji su sudjelovali u donacijama i potrebnim radovima. Do svih crkava moglo se jedino pješice, a udaljenost je bila od dva do četiri kilometra, te smo nerijetko uz svoj alat nosili i materijal koji nije odvezen helikopterom. To su bili dani zajedništva i sloge te nije bilo problema za pronaći majstore i radnike. Rezultati su itekako vidljivi, crkve su sačuvane od daljnjega propadanja, na ponos svima nama koji živimo u mjestima kojima te crkve pripadaju“, rekao je Bustruc, prisjećajući se jedne anegdote koja zorno svjedoči koliko je bilo teško iznijeti bilo što do crkava, pa su ljudi nosili samo ono najnužnije. No, „mali“ Luka Kežić donio je jednu bocu piva! Za nju su mu nudili nekoliko boca, kada se spuste u dolinu. On je to odbio, pa su mu ruksak napunili kamenom. Bilo je još šaljivih događaja u tih nekoliko intenzivnih i radnih mjeseci kada je narod Staševice obavio lavovski posao.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje) donose priču o akciji Jezerac i obnovi tri crkve!
Za umjetnički dio bio je zadužen „sin rodnog kraja“, poznati slikar Jure Jovica, koji je obnovio unutrašnjost svih triju crkava, točnije sve oltare, kipove, raspela.. Jure je „na terenu“ proveo gotovo tri mjeseca, jer, kako se ispostavilo, bio je to krajnji čas da se spasu vrijedna djela. Osim rada, donirao je i vlastiti materijal, tek manji dio koji on nije imao, fra Stipe je nabavio u Splitu. „Materijal sam nosio u ruksaku, najviše vremena sam se zadržao u crkvi Svih svetih. Kip Gospe Lurske bio je jako propao i trebalo je vremena i strpljenja da se obnovi. Slično je bilo i s oltarima u crkvama svetoga Jure u Pasičini i svetoga Ante u Bristi. Obnovio sam i sveti grob u crkvi svetoga Jure, koji se danas nalazi u crkvi svetoga Staša u Staševici. Bilo mi je zadovoljstvo sudjelovati u tome projektu, mnogi ljudi su dali sve što su mogli, pa tako i ja. To je moj kraj i sretan sam da su crkve i njihova unutrašnjost sada u dobrom stanju“, izjavio je Jovica.
Danas mještani Staševice i okolnih mjesta duhovne potrebe zadovoljavaju u mjesnoj crkvi, a vikendom autima odlaze do starih, obnovljenih, crkava koja svjedoče o vjeri njihovih predaka.