Ministarstvo vojske i mornarice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izdalo je 1927. godine Pravila o popunjavanju vojske i mornarice i temeljem odredbi tih Pravila cijela tadašnja flota neretvanskih lađa, a bilo ih je 327, postala je sastavni dio vojske i ratne mornarice Kraljevine SHS.
Lađe, naravno, nisu bile nikakva ratna plovila, gradile su se za potpuno drugačije namjene, pa se pretpostavlja da se pomoću njih, u slučaju potrebe, trebao obavljati prijevoz vojne opreme, ljudi i stoke. Lučka kapetanija Split uputila je dopis podređenim lučkim uredima da naprave popis neretvanskih lađa po matičnim lukama. Tako je i Lučka kapetanija II reda u Metkoviću dobila dopis iz Splita, kojega je u Državnom arhivu u Dubrovniku pronašao dr. sc. Ivan Jurić iz Metkovića koji se temeljito bavio ovom tematikom.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (srijeda – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o ulozi neretvanskih lađa krajem 30-ih godina prošloga stoljeća.
U tome dopisu stoji: „S pozivom na odredbe Pravila o popunjavanju vojske i mornarice pomorskim plovnim sredstvima od 15/12. 1926. godine M.V. i M. Br. 40920 s obzirom na akt vojnog odseka pri Direkciji Pomorskog Saobraćaja od 23. augusta t.g. Pov. Br. 321/27. upućuje se na taj naslov, da vodjenje evidencije i izdavanje bilo kakvih podataka o plovnim objektima za potrebe vojske i mornarice spada u nadležnost Vojnog Odseka pri Direkciji Pomorskog Saobraćaja. Lučki uredi povratiti će stoga svako traženje općinskih i vojnih vlasti odnosno podataka o plovnim objektima za potrebe vojske i mornarice dotičnom nadleštvu sa saopćenjem, da se s obzirom na odredbe spomenutog Pravila obrate izravno na Vojni Odsek pri Direkciji Pomorskog Saobraćaja u Splitu“.
Lučka kapetanija II reda u Metkoviću, tako je temeljem odredbe vojske i mornarice Kraljevine SHS, 1927. godine sastavila popis lađa po matičnim lukama. U Registar Lučke kapetanije upisivalo se ime lađe, materijal od kojega je izrađena, mjesto gradnje, godina puštanja plovila u promet, nosivost, ime, prezime i prebivalište vlasnika, stanje valjanosti za plovidbu, iznos odštete u dinarima koji je Ministarstvo vojske i mornarice, u slučaju gubitka ili onesposobljenosti lađe za plovidbu, dužno platiti vlasniku lađe, nosivost u tonama, broj posade, broj ljudi i konja koji se mogu prevoziti u lađi. Lađe su mogle povesti od 10 do 14 ljudi ili dva do tri konja, a nosivost se kretala od jedne i pol do tri i pol tone.
Matične luke bile su: Blace sa 60 lađa, Komin (57 lađa), Krvavac i Rogotin sa po 46 lađa, Podgradina (42 lađe), Desne (33 lađe), Podrujnica (24 lađe), Opuzen (18) lađa i Vid sa jednom lađom. Popisa lađa iz Baćine nema jer se ona tada nalazila u sastavu Kotara Makarska. Pri izradi lađa najviše se koristila borovina i murovina, a negdje, poput Podgradine, i jelovina.
Lađe su dobivale imena, vlasnici su ih nazivali po imenima svetaca, ženskih osoba, toponima, naselja i sl. Tako su se zvale Sv. Bara, Sv. Mijovil, Sv. Nikola, Sv. Marija, Sv. Lucija, Sv. Šimun, Sv. Marko, Sv. Petar, Sv. Ivan, Sv. Antun, Jelena, Marija, Rita, Katalina, Marijana, Jelisava, Gabrijela, Iva, Antica, Jurka, Mara, Zdravka, Marietta, Tamara, Marta, Lucija, Manda, Matuška, Kata, Danica, Tuštevac, Dinara, Slivno, Norinj, Neretva, Kozijak, Smrdelj, Sestrum, Trklje, Modro oko, Mostina, Šarić Struga, Vrbica, Vučji brijeg, Petrovac.. Lađe koje nisu imale imena u Registru su se vodile kao Neretvanske lađe. To su bile sve lađe u matičnim lukama Podrujnica i Opuzen, te većina lađa u Matičnoj luci Krvavac. Zanimljivo, u Rogotinu je jedna lađa nosila ime Bog i Hrvati. Izrađena je 1882, a vlasnici su bili Ante i Ivan Žderić pok. Mate. Druga lađa, također u Rogotinu, zvala se Vila Velebita (1912.), u vlasništvu Tome Štrbića pok. Pavla. Za Rogotin je vezana još jedna zanimljivost. Dvije najstarije lađe u floti izrađene su 1858. godine i vlasnici su im bili Mate Šunjić pok. Petra, te Josip, Grgo i Ivan Šunjić pok. Jure iz Rogotina. Obe lađe imale su isto ime – Živila Hrvatska.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (srijeda – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o ulozi neretvanskih lađa krajem 30-ih godina prošloga stoljeća.
Zbog velikoga broja lađa i njihove česte upotrebe, Ministarstvo saobraćaja Kraljevine Jugoslavije, kako je u Službenim novinama br. 24-IV.,31/I., iz 1935 godine našao profesor Jurić, donijelo je Uredbu o plovidbi i održavanju reda na reci Neretvi. Osim na plovnost brodova, Uredba se odnosi i na plovnost lađa, trupica i drugih manjih plovila. U čl. 19. Uredbe pod točkom 1. piše: „Jedrenjaci sa teretom velike težine ili obujma, te čamci na vesla i druge male lađice, moraju se po mogućnosti maknuti s puta parabrodima koje susreću ili koji ih prestizavaju. Parabrodi pak, kad prolaze blizu ovih lađa, moraju smanjiti brzinu, a za slučaj pogibli čak i zaustaviti se, ako to mogu učiniti bez pogibli za sebe i za objekte koje tegle“. U točki 2. istoga članka piše: „Strogo je zabranjeno neretvanskim lađama i trupicama da plove po reci prekrcate. A kad plove krcate, mora im gornji deo korita biti nad vodom barem 30 centimetara, trupicama petnaest centimetara, i to računajući na sredini korita od gornjeg ruba vanjskog popela do crte vode“. Za nepoštivanje ove Uredbe bile su predviđene novčane kazne od 25 do 1 500 dinara ili zatvorom od jednoga do 30 dana.
Spomenuti popis neretvanskih lađa nije se bitno promijenio do sredine 20. stoljeća. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća izgradile su se prometnice i nova veća plovila koja su pokretali izvanbrodski motori pa je uloga lađe u životu stanovništva u Dolini Neretve izgubila dotadašnji značaj. Ostale su privezane u svojim lučicama i prepuštene zubu vremena, a mnoge su svoje stalno počivalište našle na dnu Neretve ili njenih pritoka. Nestankom lađa nestalo je i legendarnih neretvanskih lancarica, žena-patnica, koje su to vrijeme radile najteže fizičke poslove, pa tako i pomoću duga tanka konopca na njihovim ramenima vukle lađe uz obale Neretve.
I kad se malo tko tome nadao, lađa je krajem 20. stoljeća ipak nastavila „živjeti“, istina u dvije znatno drugačije uloge od one koju je imala dugo vremena prije toga. Domišljati Neretvani počeli su je koristiti u turističke svrhe, za vožnju turista, a od 1998., jednom godišnje 30 lađa u neretvanskome spektaklu Maratonu lađa od Metkovića krene prema cilju u Pločama.
Slike: rogotin.hr i Arhiva Foto Veraja