Početkom ovogodišnjega listopada, točnije 3. listopada, uoči blagdana Sv. Franje, utemeljitelja franjevaca, zazvonila su zvona u samostanu u Zaostrogu. Za to je bio poseban povod, jer tamošnjim vjernicima kiša više neće praviti probleme tijekom slavljena svete mise. Završena je, naime, najvažnija faza radova na obnovi samostanske crkve, koje još od 2018. godine financira 
Samostan Blažene Djevice Marije na nebo uznesene u Zaostrogu potječe iz 15. stoljeća. Osnovali su ga augustinci koji su ga i napustili poslije pada Bosne 1463. godine. U napušteni samostan 1468. godine naselili su se franjevci ondašnje Vikarije Bosne Srebrene i u njemu se održali do danas. Od 1735. zaostroški franjevci pripadaju Franjevačkoj provinciji Sv. Kaja, a od 1743. istoj Zajednici s naslovom Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.
Dok su u samostanu djelovali augustinci, samostan je bio jednostavna građevina s malom crkvicom (današnja sakristija) i zvao se samostan Svete Marije u Krajini pod Zaostrogom. Fra Branko Brnas, gvardijan samostana od 2012. do 2019.godine, a danas samostanski vikar i ekonom, napominje:“ Franjevci su zadržali dotadašnji naslovnik u prvom redu iz pobožnosti prema Majci Božjoj. Također pretpostavljamo da franjevci nisu promijenili naziv samostana pod turskom vlašću jer su znali da i Turci časte Mariju kao majku proroka Ise, tj. Majku Isusovu, te da o njoj imaju uzvišeniji pojam nego o samoj Muhamedovoj Majci. Isto tako turski spisi sačuvani u našem arhivu, prevedeni na hrvatski jezik, preko trideset puta zaostroški samostan nazivaju Crkva Svete Gospoje“.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (tiskano izdanje) donose priču o obnovi samostanke crkve u Zaostrogu!
Dvadesetih godina 16. stoljeća zaostroški franjevci su dogradili samostan. Prema samostanskim arhivskim zapisima već oko 1700. tlocrt samostana imao je oblik kvadrata s klaustrom u sredini, što su ga činila tri samostanska krila s crkvom. U prvoj polovici 18. stoljeća taj karakteristični oblik starih katoličkih samostana dobio je nova dva krila: zapadno (1727.) i južno (1753.), a kasnije i istočno (1874.).
Samostanska crkva
U samim počecima (15 st.) redovnici – augustinci bogoslužje su slavili u maloj crkvici gdje je danas sakristija (iza oltara). U Ciparskom ratu (1570. -1573.) crkva je vrlo oštećena, ali je već 1589. popravljena, o čemu svjedoči bosanički (hrvatsko ćirilični) natpis na pragu glavnih vrata crkve. Crkva je stradala i za Kandijskog rata (1645. – 1669.), ali je ubrzo obnovljena, pa je oko 1672. Zaostrog poznato svetište u svijetu. Godine 1707. počela se podizati nova, velika crkva koja je dovršena 1747. (uklesan zapis na prednjem zidu crkve iznad vrata). Godine 1864. crkva je proširena i dodan joj neoromanički zvonik na istočnoj strani. Današnja crkva je jednobrodna kasnobarokna građevina s prostranom apsidom, koja je kasnije nadodana. U apsidi je sakristija, a iznad nje pjevalište/svećenički kor iz 1762 godine.
U potresu 1962. samostanska crkva je prilično oštećena, a zvonik je sravnjen skoro do temelja. Crkva i zvonik su potpuno obnovljeni 1974. Otada do današnjih dana, franjevci redovito uređuju samostan, crkvu i crkveni okoliš.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (tiskano izdanje) donose priču o obnovi samostanke crkve u Zaostrogu!
Fra Branko ponosno napominje:“ Tijekom 2017. i 2018. godine vlastitim sredstvima cjelovito smo obnovili samostansko krovište. Nakon toga smo se, uz savjetodavnu i stručnu podršku gospođe Anite Gamulin (odnedavno pročelnica Konzervatorskog odjela u Splitu), prijavili na natječaj pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske za obnovu samostanske crkve. Otada nam svake godine Ministarstvo kulture odobrava određena bespovratna sredstva (uključen PDV). Proteklih godina tvrtka MGA d.o.o. iz Metkovića izvela je mnoge radove na crkvi te smo najprije riješili problem uspona kapilarne vlage sjevernog zida i izvedena je drenaža na sjevernoj strani crkve s upojnim bunarom. To je bilo najvažnije učiniti jer je zemljište sa sjeverne strane crkve bilo iznad razine poda crkve pa je prilikom jakih kiša voda tekla u unutrašnjost i vlaga je narušavala crkvene zidove. Preventivno su učvršćeni temelji crkve i izvedena je konstruktivna sanacija zidova zategnutim štapnim sidrima. Nadamo se da je crkva sada na čvrstim temeljima i vrlo otporna na moguće nepogode i potrese“.
U samostanskoj kronici čitamo da su 19. veljače 2025. godine radnici tvrtke MGA iz Metkovića započeli demontažu postojećeg pokrova, dotrajale nosive konstrukcije, skidanje nabačaja šute i nestabilnih dijelova krovišta samostanske crkve. Zatim su radnici G.O. Tonko iz Makarske, započeli konstruktivnu sanaciju krovišta i pojačali svod s vanjske strane FRG sustavom. Prije početka konstruktivne sanacije u crkvi je montirana nosiva prostorna skela koja će poslužiti i za obnovu unutarnjeg svoda crkve.
Fra Branko dodaje:“ Zahvalni smo gospodinu Matku Buriću, načelniku Općine Gradac, koji je spremno dopustio radove tijekom ljetne sezone pa su radovi završeni prije jesenskih kiša. Prvi crjepovi na krovištu crkve postavljeni su 4. rujna 2025. godine. i tada je na zvoniku, prema starom običaju, zavijorio hrvatski barjak. Uoči blagdana Sv. Franje, utemeljitelja franjevaca, 3. listopada 2025., završeni su kompletni radovi, pa smo s radnicima uz zvonjavu zvona, molitvu i janjetinu proslavili završetak radova“.
Na kraju pitamo fra Branka koji su daljni planovi? Spremno odgovara:“ Svima nam je laknulo jer napokon kapi kiše tijekom svete mise neće kapati vjernicima na glavu. Početkom iduće godine nastavljamo s uređenjem južnog zida crkve i radovima na unutrašnjosti crkve“.
Napuštajući zaostroški samostan, zastali smo pred crkvenim dvorištem diveći se novom velikom križu na krovištu pročelja crkve izrađenom od bračkog kamena. Križ nije resio pročelje samostanske crkve od 1950 godine jer je tadašnji križ „nestao tijekom poslijeratanog nevremena“.
Crkvena zvona
U doba turskog carstva/ropstva/ zvono je vjernicima bio znak osobite utjehe, ali Turci nisu podnosili zvuke kršćanskih zvona. Dok se u Bosni sve do 19. stoljeća nisu smjela postavljati zvona na crkvama, pa su se franjevci umjesto zvona služili tkz. „tahtama“ (gvozednim pločama) i čegrtaljkama, primorski franjevci uspjeli su već krajem 16 stoljeća na svoje zvonike postaviti zvona. Fra Branko dodaje:“Prema arhivskim zapisima prvu poznatu dozvolu da se na zaostroški zvonik postave zvona, izdao je 1588. godine zamjenik mostarskog kadije Abdi Mustafina, a potvrdili je dvojica vrgorskih aga. Nakon toga bilo je smetnje s više strana, pa su franjevci zatražili dopuštenje od mostarskog kadije Sulejmana koji je 1590. dozvolio da se obnovi zvonik i postave zvona. I to nije bilo dovoljno, pa su franjevci tražili novu dozvolu te im je hercegovački sanđak-beg Mehmed 1591. izdao potvrdu da nitko ne smije ometati zvonjavu u samostanu Zaostrogu. Bijahu tada neka čudna vremena! Nadamo se da se neće ponoviti ili?“