Metković je krajem 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća bio važna luka na istočnoj obali Jadranskoga mora, povezan teretnim i putničkim linijama, a najčešće mješovitim, sa svim važnijim lukama od Trsta do Boke kotorske, pa i albanskoga Drača i talijanskih jadranskih luka. U gradu se razvijala trgovina s brojnim predstavništvima i agencijama, a neki su metkovski veletrgovci bili dioničari brodarskih društava od Splita do Trsta. Ipak, u samom Metkoviću nije bilo većih brodova, u registru Lučke kapetanije II reda Metković najzastupljenije su bile neretvanske lađe uz manji broj drugih plovila.
Tim više zanimljiva je priča, široj javnosti poznata zahvaljujući istraživanju Vinke Medaka iz Metkovića, o prvom neretvanskom putničkom brodu, koji je uoči Drugoga svjetskog rata i na njegovom početku imao važnu ulogu u povezivanju Metkovića i drugih neretvanskih mjesta sa jadranskim priobaljem. Brod je imao i prikladno zvučno ime – zvao se „Prvi neretvanski“, a Vinko Medak nabavio je i njegovu fotografiju dok prekrcan putnicima isplovljava iz metkovske luke.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o prvom neretvanskom putničkom brodu!
“Prvi neretvanski” ispred luke u Metkoviću
U registru brodova Lučke kapetanije Metković upisan je pod brojem 1. za 1941. godinu s nadnevkom upisa 1. siječnja 1941. Izgrađen je 1940. u Korčuli s 15 BRT, registriran za prijevoz putnika i robe. Bez robe je mogao ukrcati 70 putnika uključujući i tri člana posade. Bio je dugačak 15, a širok 3,5 metara. Pokretao ga je dizelski motor od 70 KS s trima cilindrima i 600 okretaja. Uz zalihe je nafte od 2300 kg trošio 15 kg na sat. Kao vlasnici broda upisani su Kruno Volarević Lukin i Ante Volarević pok Grge, obojica iz Desana u tadašnjoj općini Opuzen. Kapetan na brodu bio je Kruno Volarević.
Kupnju broda omogućili su braća Luka i Grgo Volarević, povratnici iz Amerike, a osim broda kupili su i mlin na predjelu Maconje kod Komina, koji je srušen tijekom izgradnje željezničke pruge Metković – Ploče, te kamion u suvlasništvu s obitelji Jerković iz Metkovića.
„Prvi neretvanski“ isplovljavao je iz Metkovića u jutarnjim satima, pristajao je u Opuzenu i Kominu, zatim plovio preko mora u Drače i Trpanj, pa se vraćao prema Gradcu i Baćini. Uplovljavao je i u Crnu riku i pristajao u Rogotinu, a na povratku za Metković, gdje je dolazio predvečer, ponovno je pristajao u Kominu i Opuzenu. Vinko Medak saznao je i članove posade, uz Krunu i Antu Volarevića, to su bili: Antin brat Jure Volarević, Ante Kapović iz Desana i Pero Surjan iz Trpnja.
„Prvi neretvanski“ plovio je na spomenutoj liniji nepune dvije godine, a onda su ratna događanja odredila njegovu sudbinu. Talijanske okupacijske vlasti zahtijevale su da se brodu promijeni hrvatsko ime u talijansko. Volarevići su to na različite načine izbjegavali dok su mogli. Na kraju su u rujnu 1942., umjesto povratka u Metković, svoj brod usmjerili prema Podgori, gdje su se priključili partizanskoj mornarici. U njenom su sastavu plovili između srednjodalmatinskih otoka i najčešće se vezivali u Korčuli.
“Svedarka” ispred luke u Metkoviću
No, u njemačkom zračnom napadu 9. studenoga 1943. bombardirana je Korčula i u tom napadu potopljen je „Prvi neretvanski“. Članovi posade su se spasili jer su u vrijeme napada bili na kopnu, ali od broda je, nakon rata, iz mora izvađen samo motor, trup je bio toliko oštećen da ga se nije isplatilo ni vaditi.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o prvom neretvanskom putničkom brodu!
Poslije Drugoga svjetskog rata sličnu je ulogu, na znatno kraćoj lokaciji, imao motorni čamac „Svedarka“, koji je u jutarnjim satima polazio iz Blaca i preko Opuzena dolazio u Metković. U ranim popodnevnim satima vraćao se obrnutim smjerom. Voditelj mu je bio Ante Volarević, zbog čega je dobio nadimak Kapetan. „Svedarka“ je bila znatno kraća od „Prvog neretvanskog“ i plovila je sve do izgradnje kopnenih prometnica koje su naselja uz Malu Neretvu povezala s novoizgrađenom Jadranskom magistralom sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Za to vrijeme Kruno Volarević je kupio manji brod za prijevoz građevinskoga materijala u doba početka turističke izgradnje.
Slike: Vinko Medak
Obrada slika: Foto Veraja Metković