Lijepa rukometna i ne samo sportska priča stiže iz grada na ušću Neretve. Jedini pločanski prvoligaš je RK Dalmatinka, a sportske ljubimice Ploča ponovo su zablistale u prvoligaškoj konkurenciji. Prezimit će na četvrtom mjestu, oprostile su se od europskog natjecanja, a sljedeće godine planiraju nastaviti uspješnim stazama iz nekoliko prethodnih sezona.
Podravka-Dalmatinka Renata Vladimir i Kristina Prkačin (Snimio: Jurica Vukojević)
Renata i Iva slave
Tri posljednja prvoligaška nastupa (Sinj, Osijek, Bjelovar), te dva euroligaška dvoboja u Njemačkoj protiv Oldenburga trener Ivan Jerković nije mogao računati na Renatu Vladimir, 30-godišnju bitnu kariku Dalmatinkine igre. Igračica je to koju su poštovale sve suparnice, popunjavala je vanjske pozicije, a po igri, znanju i onome što je do sada davala za klub zaslužuje posebno mjesto u 47-godišnjoj povijesti Dalmatinke. Oni koji pomnije i duže prate zbivanja u i oko kluba svrstavaju je među najbolje. Po svemu, osobnosti, karakteru, igri, profesionalnosti i odanosti klubu.
Renata Kežić Vladimir (8), Valentina Blažević (6), Anđela Marinović (7) (Snimio: Jurica Vukojević)
Renata Vladimir, u pozadini trener Jerković (Snimio: Jurica Vukojević)
Renate neće biti na parketu najmanje do kraja tekuće sezone. Razlog izostanka nije ozljeda ili bolest, baš suprotno. Dalmatinkina osmica je trudna i treći put postat će majka. Sve najbolje joj svi žele u očekivanju prinove, a oni koji je dobro poznaju ne bi se iznenadili da se ponovo vratiti na parket.
-Sada je rano o tome pričati, prvo i jedino bitno je da što se tiče trudnoće sve prođe u najboljem redu. Nadam se i vjerujem da će tako i biti. A, o novom povratku kratko ću naglasiti da volim rukomet, volim igrati, ako se budem osjećala dobro i spremno, nadam se i tome, zašto ne – uvodno će Renata u ležernom i ugodnom razgovoru, a kako se bilo vraćati prethodna dva puta ističe:
Renata Kežić Vladimir i njene Splićanke na vjenčanju
-Prvi put teže iz nekoliko razloga. Sina Franka rodila sam na carski rez, bilo je vrijeme korone, izolacije. Kako su bile zamrle klupske aktivnosti sama sam kod kuće vježbala, trenirala, spremala se. Teško u psihološkom smislu, sam si, puno lakše je vježbati s ekipom. Išla sam postupno i kad sam počela igrati bilo je to bolje od onog što sam očekivala. Kad nešto voliš i želiš ide to. Kćer Vitu sam rodila prirodnim putom i oporavak, te povratak je bio znatno lakši i brži. Već sam slično prošla, pa je bilo sve to skupa nekako kao normalno.
Naravno, velika podrška u odluci da se vrati aktivnom igranju bio je prije svega suprug Branimir, koji je potegao dosta toga. Velika pomoć bili su joj suprugov otac Siniša, majka Julija i otac Cvitan. Svatko na svoj način je uskakao i popunjavao obveze da se ne osjeti Renatin izostanak zbog klupskih obveza. A, ona nije preskakala svakodnevne treninge i redovite utakmice.
Renata Vladimir i Andera Klarić, dvije ikone Dalmatinke (Snimio: Jurica Vukojević)
Renata Vladimir nezaustavljiva vs Zamet (Snimio: Jurica Vukojević)
Renatino druženje s rukometnom loptom počelo je prije 20 godina, kao 10-godišnja djevojčica upisala se u školu rukometa. Zašto baš rukomet i nije teško pogoditi, pa mama Julija i teta Anita bile su dio prve prvoligaške ekipe Dalmatinke sredinom 90-ih godina:
-Naravno, da je to jedan od razloga, ali prije svega redom su se djevojčice mojih godina uključile u rukomet. To je bilo in, prva trenerica bila mi je Tanja Jerković. Ti počeci ostaju nezaboravni, tu se rodila ljubav prema rukometu, i još traje.
Vrijedna, uporna, upijala je od početka nove vještine, napredovala je iz godine u godinu i čim je napunila 14 godina priključena je prvoj ekipi. Jednostavno, talentirana i ozbiljna za svoje godine.
-Sjećam se da smo morale čekati za nastup u seniorskom rukometu, prvi uvjet je bio da imamo 14 godina. Nitko sretniji od nas tada, tada smo bili drugoligaš i tada sam debitirala za prvu ekipu. U prvoligaškoj konkurenciji moj debi bio je protiv Zeline u Pločama 2010. godine – prisjeća se Renata, a kada govori u množini to se odnosi na posebnu Dalmatinkinu generaciju rukometašica godište 1994/95:
Renata Vladimir pokazuje akciju 1 (Snimio: Jurica Vukojević)
Renata Vladimir s kćerkicom Vitom (Snimio: Jurica Vukojević)
-Uh, kakva smo bili ekipa i klapa. Osvajale smo državna klupska i srednjoškolska prvenstva. Dvije godine nam nitko u državi nije mogao „zapeti”. Zaista lijepi dani i sportski trenuci. Valentina Blažević, Anđela Marinović i ja smo igrale za kadetsku reprezentaciju. U Pločama na Mediteranskim igrama 2010. godine osvojile smo broncu. Koji gušt je tada bilo igrati pred punim tribinama u Pločama. Kasnije sam još igrala i za juniorsku reprezentaciju na SP u Crnoj Gori.
Završetkom srednje škole odlazi na fakultet u Split i zajedno s Anđelom Marinović i Elizabetom Domić pristupa splitskom prvoligašu Split 2010. Pet godina nosila je uspješno majicu splitskog kluba, bila jedna od njihovih stožernih igračica:
-Lijepe uspomene nosim iz Splita, brojna prijateljstva zauvijek, još jednom zahvala svim trenerima s kojima sam radila tamo, posebno mi je ostao u sjećanju pokojni profesor Vatromir Srhoj, koji je s nama radio individualno. Iskustvo je to za cijeli život. Zato mi je bilo posebno drago kada su 2018. godine na mojem vjenčanju u pločanskoj crkvi Kraljice neba i zemlje bile moje brojne suigračice Splićanke.
Po završetku fakulteta i stečenog zvanja Magistrice forenzične kemije i molekularne biologije slijedi povratak doma, u Ploče, u matični klub. Nekad najmlađa, sada jedna od najiskusnijih u svlačionici Dalmatinke, zajedno sa suigračicama piše najljepšu priču u povijesti kluba.
Renata Vladimir igračica utakmice (Snimio: Jurica Vukojević)
-Renata je prije svega divna, topla osoba, koja unatoč poslu i brizi o dvoje djece, na svaki trening i utakmicu donosi nevjerojatnu energiju, osmijeh i pozitivu. Od najranijih dana isticala se talentom, ali ono što ju je oduvijek izdvajalo njezine su radne navike, upornost i predanost. Zato danas s ponosom možemo reći da je istinski uzor svim mladim generacijama u našem klubu. Njezinim povratkom nakon fakulteta klub se stabilizirao među prvoligašima, te posljednjih sezona bilježi značajne rezultate, zauzimajući mjesto pri samom vrhu ljestvice. Vjerujemo da će nam se Renata ponovno pridružiti i nakon treće trudnoće, te da ćemo zajedno nastaviti pisati ovu lijepu priču Dalmatinke – riječi su Dalmatinkinog trenera Ivana Jerkovića, najdugovječnijeg trenera na klupi jednog ženskog rukometnog prvoligaša i izbornika mlađe juniorske reprezentacije Hrvatske.
Renata pak ističe kako trenera Jerkovića mlađeg smatra dijelom svoje obitelji, a među one koji imaju posebno mjesto u njenom rukometnom životu ističe Antu Jerkovića, kako sama kaže iskusnog rukometnog lisca.
Evo još nekoliko Renatinih zanimljivih razmišljanja, ta 20 godina je u rukometu. Bila je s ekipom u Njemačkoj na susretima 3. kola kvalifikacija Europske lige, sve pratila s tribina:
Renata Vladimir, ugovor
-Zasluženo su nas uvjerljivo pobijedile, možda malo previše, ali nije to pravi odnos snage. Malo smo bile impresionirane svim tim u Oldenburgu. To je jedan drugi rukometni svijet, razina iznad, pravi profesionalizam. Nakon susreta druženje igračica s gledateljima, potpisivanje autograma. Tu je u prvom planu samo rukomet i ništa više. A, kod nas valja nam uskladiti brojne obveze s igranjem, kuća, posao, škola, fakultet.
Treće dijete je na putu, šestogodišnji Franko i trogodišnja Vita redoviti su posjetitelji maminih domaćih utakmica, kako oni to gledaju i doživljaju:
-Franko je već u fazi kada komentira konačni rezultat, pa na kraju zna biti ljut ako se izgubi, ne voli gubiti. Znači ima taj neki sportski, natjecateljski duh. Ako zagrize za neki sport imat će našu podršku. Vita je još mala, ona gušta po završetku utakmice malo protrčati parketom, ali tko zna.
I, za kraj još jedanput Renatina zahvala najbližima s obje strane u podršci koju ima kako bi se bavila onim što voli, uz jedan dodatak, neizostavna zahvala kolektivu Inspekt RGH, gdje je zaposlena.
O novom, trećem povratku kad dođe vrijeme za to, do tada Reni sve najbolje, prije svega dobro zdravlje, a onda će sljedeće godine Renata dobiti još jednog navijača ili navijačicu na tribinama pločanskog Doma sportova.
Jurica Vukojević / Sportske novosti