Autor je spomenika legendarnoj Četvrtoj gardijskoj brigadi u Splitu, jednog od mnogih koje je „postavio“ duž jadranske obale, a do srednje životne dobi uporno je skrivao svoj nevjerojatni talent. Teo Bilas, majstor od kamena iz Gradca, kipar, slikar i arhitekt, vojnik kada je to trebalo, vršnjak splitske Torcide, a iznad svega umjetnička duša koja u svome gračkom ateljeu osmišljava i „proizvodi“ umjetnička djela.
Spomenik u Splitu prožet je simbolikom, sastoji se od četiri obeliska koje se grle, sa četiri stilizirana križa. Kameni elementi viši su od šest metara, ali različitih visina. Izrađeni su u Jadrankamenovoj hali u Pučišćima na Braču, a spomenik je postavljen u kolovozu 2013. godine. Prije i poslije njega, a autorstvo je potpisao nakon pobjede na raspisanome natječaju, Teo je ukrasio cijelo hrvatsko priobalje kamenim spomenicima i skulpturama koje uljepšavaju brojna mjesta od Rogotina pokraj Ploča na jugu („Zahvala precima“), preko Splita, pa sve do Rovinja na sjeveru („Ka jugu“ i „Povratak na start“ ).
No, prije toga Teo je radio dugo vremena u jednoj pločanskoj komunalnoj tvrtki, instalirao je kamen na zgradama prije i poslije Domovinskoga rata i tu je naučio raditi s njim. Prijelomni trenutak, kada se potpuno posvetio svojoj ljubavi prema kamenu, dogodio se prije otprilike dva i pol desetljeća, a prije toga izrađivao je detaljne makete starih crkava u Dalmaciji, poput crkve svete Trojice u Splitu ili crkve svete Tekle u Podgori. „Makete sam izrađivao rekreativno nakon rata, ali to nije dugo trajalo, jer je izrada jedne makete trajala od jednog do tri i pol mjeseca. U vjerne replike u omjeru 1:50 svaki se kamenčić postavljao posebno“, kaže Bilas dok filigranski precizno obrađuje kamen u svom ateljeu okružen desecima svojih skulptura, slika i skica. Dalmacija, njena baština i priroda, Teova su vječna inspiracija, pa ne čude brojne skulpture dalmatinskih crkava, kuća i starinskih predmeta, a među njima je i skulptura Dražena Petrovića, gdje je njegovo lice uklesano u presjek košarkaške lopte koju drži ruka.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija ( srijeda – tiskano izdanje) donose priču o gračkome majstoru od kamena!
Za tradicionalni turnir Streetball Gradac, Bilas već godinama izrađuje unikatne kamene pehare, a proteklih je godina potpuno izmijenio i kulturno umjetničku vizuru svoga Gradca. Svjedoče to fontane u gračkome arboretumu i u gornjem selu (Grma), Sunčani sat ispred gračke Osnovne škole, gotovo u galeriju pretvoren info ured općinske Turističke zajednice, a posebno mjesto na gračkoj rivi zauzima masivna skulptura „Čisto more“ od bračkoga kamena. Izrađena je od kamene gromade teške šest tone, koja je, nakon obrade, izgubila više od polovice težine. „Kamena masa se vadila brusilicom, ali gotovo kompletan finiji rad napravljen je, začudit ćete se, ručno čekićem, koji mi više leži“, kaže Bilas i ističe kako mu je draži tvrđi i postojaniji kamen, iako je s njime teže raditi. Kamen za „Čisto more“ nabavila je Općina Gradac, a u suradnji s Turističkom zajednicom. Ta skulptura posvećena je endemskoj periski koju je prije nešto više od pet godina pogodila zaraza, a ujedno je oda njezinoj ljepoti i poziv za spas najvećega hrvatskog školjkaša.
„Zašto sam se potpuno posvetio radu s kamenom i slikarstvu, mojoj još jednoj ljubavi? Pa, u svome ateljeu zaboravim na vrijeme i probleme, prepuštam se svojoj mašti, „komuniciram“ s kamenom, osluškujem ga i uranjam u čudesni svijet umjetnosti. Kamen mi ga otkriva, a kao bivšem vojniku to mi je i način terapije. Naime, nakon završetka rata, upravo ovo mi je trebalo, da sve što je u meni bilo ratno, izađe vani. Ni sam ne znam koliko sam kamenih skulptura do sada oblikovao, od onim minijaturnih, preko suvenirskih pa do onih velikih u prostoru, na rivama, u parkovima i na drugom mjestima. Prije samoga postavljanja, napravim cijeli mali elaborat, ništa se ne prepušta slučaju. A kada se umorim radom sa kamenom, odmaram se slikajući. Uvijek sam osjećao da znam slikati, ali me to dugo vremena nije zanimalo. Skulptura, između ostaloga, počinje od skice. A od te skice, nerijetko nastane i slika. U mome ateljeu one stoje iznad svoje verzije u kamenu. Ne volim realizam, više naginjem apstrakciji“, povjerava nam Teo priznajući da mu iznimno godi kada na natječaju za prostornu skulpturu njegov rad pobijedi u konkurenciji s nekim od najvećih imena hrvatskoga kiparstva.
Za neke svoje radove jako je vezan, ne bi ih, kaže, prodao ni za kakve novce. Jedan od njih je Križni put, koji je osvojio drugu nagradu na temu Pasija u zagrebačkome muzeju Mimara, među više od 130 pristiglih radova. Križni put kombinacija je benkovačkoga kamena, kugle od bračkoga kamena, lovorova drva i pravog „špaga“, zbog kojeg je obišao „pola općine“.
Zanimljivo, Bilasova prva skulptura završila je u Irskoj. „Čovjek je bio na ljetovanju u Gradcu i kada je vidio skulpturu, htio ju je svakako kupiti. Ja je nisam htio prodati, ali Irac je bio uporan. Na kraju, nisam imao izbora i prodao sam mu je“, sa smješkom će Bilas.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija ( srijeda – tiskano izdanje) donose priču o gračkome majstoru od kamena!
Već sada može se reći da je Teo Bilas svojim brojnim ostvarenjima ostavio neizbrisiv trag u lokanoj i u široj zajednici, ali s obzirom na životnu energiju kojom zrači i brojne ideje koje čekaju da budu realizirane, nema sumnje da će, ispunjavajući svoj istinski poziv, ovaj grački majstor širu javnost i dalje oduševljavati svojim radovima. On to i ne krije, radit će dok god bude mogao, ali ima i jednu posebnu želju. „Htio bih u svakome mjestu koje zajednički pokrivaju Općina Gradac i Turistička zajednica Gradac postaviti pripadajuću kamenu skulpturu s imenom toga mjesta. Na ulazu u Gradac već se nalazi Karoc, a mještani Zaostroga i brojni turisti dive se Jedru na zelenoj površini na ulazu u to malo mjesto na Makarskoj rivijeri. Ta je skulptura, koja sada teži tonu i pol, izrađena od kamene gromade teške četiri tone. Ostali su još Brist i Podaca, ideje već postoje, potrebno ih je samo malo razraditi i, ne sumnjamo, i taj projekt uspješno će se realizirati.
Nakon toga, uslijedit će i novi, ali Teo bi s jednakim žarom podijelio svoje ogromno znanje, vještinu i iskustvo s nekim mlađim, nekim tko je spreman ući u beskrajni svijet umjetnosti i neslućenih mogućnosti koje otvara rad s kamenom. Želimo vjerovati da će se takav pojaviti.
Radovi Tea Bilasa instalirani u prostor:
Reljef u kapelici Paškal, Gradac (2007.); „Česma cara Franje Josipa“ 1891. godine (izrada novog levala, izrada dva nova štandraca, izrada odvoda i čišćenje, 2008.), Gradac; „Pisko“, ispod kostele Gradac (2013.), „Sveti križ“, kapelica (2013.); „Spomenik IV Gardijskog brigadi“ Split (2013.); „Fontana“, Grma Gradac (2016.); „Madona“, Rovinj (2016.); „Hemisferni sunčani sat“, Osnovna škola Gradac (2017.); „Milkina fontana“, Arboretum Gradac (2017.); „Povratak na start“, Rovinj (2017.); „Zahvala precima“, Rogotin (2017.); „Ka jugu“, Rovinj; „Čisto more“, Gradac (2017.); „Let“, Rovinj (2018.); „Ptica“, Rovinj (2018.); „Karoc“, Gradac (2019.); „Kapa na…“, Rovinj (2019.), „Veli Goran“, Rovinj (2019.); Villa Rustica, Gradac (2022.); „Viktoria“, Gradac (2022.), „Jedro“, Zaostrog (2024.).