Radnici bivšeg vrgorskog ‘Komunalnog‘, danas podružnice Neretvansko-primorsko-vrgorskog vodovoda, brinu o 250 kilometara vodovodne mreže (130 km primarne i 120 km sekundarne mreže), 18 crpnih stanica i 27 vodoopskrba kako bi oko 3500 potrošača, od općine Zagvozd, preko Vrgorske krajine, pa do dijela Grada Ploča, općine Pojezerje i jednog sela u Gradu Ljubuškom (BiH), imalo pitku vodu.
Težak je to i zahtjevan posao, s obzirom na to da je mreža dosta stara s učestalim puknućima; sam podatak da više od 80 posto vode iz cijevi iscuri dovoljno govori o kakvom se ‘rešetu‘ ovdje radi. Prilično nezahvalna konfiguracija terena, loše određena vodovodna mreža u brojnim selima, posebno u Rašćanima, dodatno otežava ionako stresan posao, jer nema tjedna kad se ova firma na svojim društvenim mrežama ne oglašava o novom puknuću. Je li se u proteklom razdoblju moglo više napraviti po pitanju saniranja mreže i rješavanja kanalizacije oko izvora pitke vode u Dusini, u suradnji s Hrvatskim vodama, to ćemo ostaviti za neku drugu priču, piše Slobodna Dalmacija.
Uglavnom, u ovoj firmi koja je navezana na Grad Vrgorac i u kojoj gradonačelnik imenuje vodeće ljude firme, ne cvjetaju ruže odavno, ljudski odnosi su prilično narušeni. Trenutno je u ovoj podružnici zaposleno 27 ljudi, a situacija se dodatno zakuhala uoči Božića, kad su se dijelile božićnice i godišnje nagrade. Jedan dio radnika nam se požalio kako su se te nagrade dijelile po čudnim kriterijima, odnosno tko se bolje dodvoruje šefovima – bolje prolazi, a ne tko i kako obavlja posao.
Međuljudski odnosi
– Kola su u ovoj firmi krenula nizbrdo kad je došao bivši direktor, kao i međuljudski odnosi. On je tu doveo neke svoje ljude u suradnji s gradskim ocima, a tim putem je nastavio i njegov nasljednik. Znate kakvi su odnosi u firmi kad mi dvije godine ne možemo svi skupa otići na božićni domjenak, jer su oni svojim igricama tome doprinijeli. Evo, druga godina zaredom je, ali nema domjenka, jer nitko s nikim neće da jede i pije, svatko se zatvorio u svoju grupu – pričaju nam ovi radnici, moleći za anonimnost, jer tvrde da bi ih ove riječi mogle sutra koštati.
– Sad su dijelili godišnje nagrade, nikome nije jasno kako čovjek koji je u kanalu kod svakog puknuća može dobiti 100 eura kao nagradu, a netko tko je cijelu godinu pod klimom i nije vidio terena pet ili šest puta više novca. To je još dodatno narušilo ionako loše odnose, s njima nema priče, oni imaju svoje kriterije i ograđuju se odmah. Nagrade i ocjene dijele po svom sudu poslovođe zajedno s direktorom, a najbolje prolaze – ulizice. Voljeli bismo da javnost vidi i čuje što se događa kod nas – kazali su naši sugovornici.
Nema govora
Kontaktirali smo i Alena Govorka, prvog čovjeka ispostave NPV-a vodovoda u Vrgorcu, koji je bio spreman za razgovor i uglavnom opovrgava sve navode svojih radnika.
– Gledajte, mi svake godine ponudimo radnicima domjenak uoči Božića, tako je bilo i ove godine. No oni, zbog svojih odnosa, ne žele doći, tako su nam otkazana zadnja dva domjenka. Znači, tu nije do nas, firma je sve napravila da se to održi. Što se tiče božićnica i godišnjih nagrada, tu smo imali fond od 8000 eura za božićnice i svaki radnik je dobio po 300 eura, dok smo isti iznos imali i za godišnje nagrade. Svoje ocjene o radnicima i zapažanja davale su poslovođe, dok sam ja određivao što i koliko će dobiti poslovođe. Prošle godine dispečeri nisu dobili ništa, a ove godine dobili su po 100 eura. Što se tiče radnika, vodoinstalateri su dobili od 500 do 800 eura, a pomoćni radnici koji su bili po nekoliko mjeseci na bolovanju dobili su po 100 eura. Nismo nikoga namjerno degradirali, to je laž što neki od njih pričaju – zaključio je Govorko.
Tekst i slika: Mate Primorac / Slobodna Dalmacija