Spojio je brojne obitelji međusobno raštrkane po cijelome svijetu, neki su se, uz suze radosnice, prvi put vidjeli, mnogim obiteljima osigurao je podatke o kojima ni sami ništa nisu znali i na raspolaganju je ljudima 24 sata dnevno. Domagoj Franić iz Baćine, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, u posljednjih je 12 godina „ubacio“ 40 tisuća imena ljudi u međunarodnu on line platformu Geni.com, za izradu i dijeljenje obiteljskih stabala koja korisnicima omogućuje povezivanje s rođacima i mapiranje obiteljske povijesti. U ovu platformu do sada je ubačeno preko 250 milijuna ljudi iz cijeloga svijeta.
Da biste ovaj „rudarski“ posao mogli raditi, i to još volonterski, morate imati jako dobru volju, strpljenje i strast. A Domagoj sve to ima. Istina, glavni „krivac“ za njegov višegodišnji angažman na ovom području je njegova majka. Bila je to bistra starica s četiri razreda osnovne škole koja je do same smrti besprijekorno pamtila imena uže i šire rodbine i sve datume bitne u njihovima životima, od rođenja, krštenja, udaja, ženidbi, smrti…
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak-tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o angažmanu Domagoja Franića iz Baćine!
„Moja majka je bila pravi lumen, u nekoliko generacija unazad znala je napamet svaku osobu i svaki bitan datum u njenom životu, rodbinu koja je otišla vani i onu koja je ostala. To me je fasciniralo i zamolio sam je da sve zapiše. Na kraju je njen zapis imao desetak stranica. Razmišljao sam kako to uobličiti i onda sam na internetu pronašao www.geni.com, koja mi je nudila najbolje mogućnosti da sačuvam sve podatke. Počeo sam unositi podatke o obitelji Franić, svakim novim unosom obiteljsko stablo se širilo, „dobacio“ sam do 1600-te godine, i trenutačno to obiteljsko stablo ima 7008 članova i preko sto tisuća osoba u krvnom srodstvu. Unoseći podatke o plemenu Franića uvidio sam da se ne može ostati isključivo na mome plemenu, jer se ono svakom udajom i ženidbom širilo i na druga plemena iz ovoga kraja. Tada sam shvatio da je posao ograničen samo na pleme Franić nepotpun i odlučio sam proširiti saznanja na sva plemena od Makarske, preko Vrgorca, Metkovića i Opuzena do Ploča, a radio sam i na brojnim svjetskim plemenima“, kaže nam Franić, koji je jedan od kustosa u Hrvatskoj.
To su ljudi koji imaju znatno veće ovlasti od običnih članova po pitanju kontrole podataka, spajanja obiteljskih stabala, ispravaka, pozivanja novih članova i sl. Na spomenutom području to su još Ivanka Drviš iz Makarske i Jadranka Šunde koja živi u Australiji a rodom je iz Podgore, koja je na početku dosta pomogla Domagoju. Potrebno je spomenuti i Matu Žderića, iako on nema njihov status.
A kako se dolazi do potrebnih podataka i na koje se prepreke nailazi prije njihovog unosa? „Postoji nekoliko načina prikupljanja podataka o osobama. Jedan izvor su crkvene knjige preslikane na mikrofilmove i pohranjene Državnom arhivu RH. One su dostupne na internetu i koristim ih u svome radu. Drugi izvor podataka su osmrtnice, tu se može saznati dosta podataka, pa često pregledavam arhiv Slobodne Dalmacije. Predaja ljudi, posebno starijih, također može biti koristan izvor informacija. Crkvene knjige, pohranjene po župama, možda su i najvažnije u mome radu, crkva zaista ima veliku ulogu u očuvanju memorije i imena ljudi. Trenutačno pregledavam crkvenu knjigu iz župe Dusina. Inače, već sada imam materijala za rad u idućih godinu dana. A koji su najveći problemi u radu? Rukopis i jezik. Stotine svećenika sa različitim, nekada jako teško čitljivim rukopisima, tintom, perom ili kemijskom olovkom, ispunjavali su te knjige i to na tri jezika, hrvatski, talijanski i latinski i zaista ponekad treba jako puno truda da bi se odgonetnulo što piše“, kaže Franić.
Ponosan je na činjenicu da je njegova Baćina gotovo završena iako su knjige za tu župu izgorjele u Drugome svjetskom ratu, pa se koristio dostupnom literaturom i razgovarao sa starijim ljudima iz sela. Najveća satisfakcija mu je kada gleda emocije i suze rodbine koja se prvi put u životu vidjela, kao što je to lani bio slučaj u Baćini, a poruke zahvale iz Amerike, Australije i Argentine, da spomenemo samo one najudaljenije, motiviraju ga za daljnji rad. Sve više ljudi dolazi mu kući i raspituju se za svoje obiteljsko stablo i to ga veseli.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak-tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o angažmanu Domagoja Franića iz Baćine!
„Ljudi moraju znati tko su njihovi preci. U današnje vrijeme brzog i modernog života, često se nema vremena o tome razmišljati, a to je jako važno. Jednostavno morate znati tko vam se rodbina barem u drugom ili trećem koljenu da se ne bi događale neželjene situacije. Svatko sada može istraživati ispunjene podatke i upoznavati svoje obiteljsko stablo. Želim ostaviti ljudima što više podataka i zato će ovaj posao raditi dok god budem mogao. Ako ih bilo što zanima mogu doći kod mene ili me kontaktirati na mob. 091 280 0053“, poručio je Franić.
Inače, Domagoj Franić je hrvatski vojni analitičar i bivši djelatnik Vojno sigurnosno-obavještajne agencije, poznat po svojim detaljnim analizama rata u Ukrajini koje redovito, od prvog dana ruske agresije, objavljuje na društvenim mrežama. Njegov facebook profil prati preko 29 tisuća ljudi iz cijeloga svijeta i na njemu dnevno objavljuje vijesti i videa iz Ukrajine koje nemaju ni najčitaniji hrvatski portali. Koji često prenose njegove objave, a televizijske kuće ga zovu da komentira događanja u Ukrajini. Prati ukrajinske, ruske, američke i druge mediji, selektira, provjerava i analizira, a ima i svoje izvore na važnim mjestima.
Povod za ovaj angažman, kako tvrdi, bio je Domovinski rat i strahote koje je Hrvatska prošla u borbi za nezavisnost. Bio je dugogodišnji časnik OSRH, zapovjednik hrvatskog kontigenta u mirovnoj misiji UN-a u Sijera Leoneu, školovao se i na inozemnim vojnim institucijama i objavljivao stručne analize.