Mungosi, mali ali iznimno agresivni predatori, predstavljaju ozbiljnu prijetnju prirodnoj ravnoteži juga Dalmacije. Iako su u Hrvatsku uvezeni s dobrom namjerom, njihovo širenje pokazalo se pogubnim za lokalni ekosustav.
Naime, mungosi su početkom 20. stoljeća uvezeni iz Indije, prvenstveno na otok Mljet, kako bi suzbijali populaciju otrovnih zmija, osobito poskoka. U početku su uspješno smanjili broj zmija, no nakon što su ih gotovo istrijebili, nastavili su nekontrolirano širiti svoje područje djelovanja.
Bez prirodnih neprijatelja, mungosi su se okrenuli pticama, miševima, pilićima, kokošima te uništavanju jaja, čime su nanijeli veliku štetu bioraznolikosti i lokalnom stanovništvu. Riječ je o predatoru koji uništava sve pred sobom i ozbiljno narušava osjetljive ekološke sustave juga Dalmacije, javlja Slobodna Dalmacija.
Problem je prepoznat i izvan granica Hrvatske. Europska unija izrazila je zabrinutost zbog negativnog utjecaja ove invazivne vrste na lokalnu bioraznolikost. Jedan od ključnih projekata provodi se u dolini Neretve, gdje se populacija mungosa posljednjih godina značajno povećala, a u njegovoj provedbi sudjeluju i lokalna lovačka društva.
Osim terenskih aktivnosti uklanjanja, velik naglasak stavljen je i na edukaciju javnosti, osobito mladih, kako bi se dugoročno spriječilo ponavljanje sličnih ekoloških problema. Upravo u tom kontekstu provode se i brojne obrazovne aktivnosti u sklopu projekta.
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije održala je edukativnu radionicu u Osnovnoj školi Stjepana Radića u Metkoviću, u sklopu projekta “Mali indijski mungos – prijetnja bioraznolikosti doline Neretve”. Cilj radionice bio je podići svijest mladih o problemu unošenja invazivnih stranih vrsta u nova staništa te o njihovu negativnom utjecaju na lokalne ekosustave. Učenicima je objašnjeno na koji način takve vrste, poput malog indijskog mungosa, mogu ozbiljno ugroziti bioraznolikost i narušiti prirodnu ravnotežu, potiskujući autohtone vrste i ugrožavajući osjetljive ekosustave.
Legla je teško naći
Ako vidite jednog, znajte da je u blizini cijela skupina. Taj jedan je svojevrsni „izviđač“ i žrtvovana jedinka iza kojeg su u pravilo nekolicina drugih koji čekaju poziv da je teren kojeg moraju pretrčati, čist, odnosno bezopasan. Tek tada možete vidjeti cijeli “čopor” kako pretrčava brisani prostor.
Njihovo obitavalište su rupe u zemlji ili kakve škrape u kojima su njihova legla. Međutim, pošto se kriju na nepristupačnom terenu, takvo što ćete vrlo rijetko vidjeti.
Stanislav Soldo / Slobodna Dalmacija
Slika: Life and Ventures