Bio je ponos najveće brodarske kompanije Monarhije i cijelog Jadrana, pozornica u Trstu prilikom ispraćaja posmrtnih ostataka Sofije i Franza Ferdinanda, imao je specijalnu misiju u Prvome svjetskom ratu, a njegovo ime izazivalo je žestoke proteste. Parobrod Metcovich imao je burnu povijest i sudjelovao je u mnogim događajima s kraja19. i početka 20. stoljeća.
Metkovich u Bokokotorskom zaljevu
U vrijeme kada je sagrađen, 1893. godine, radilo se o jednom od većih i ljepših turističkih brodova na cijelom Jadranu. Vlasnik parobroda Metcovich bio je Austrijski Lloyd koji je od svog osnutka 1836. izrastao u najveću brodarsku kompaniju Monarhije i cijelog Jadrana.
Herman Vinzenz Heller, bolnički brod Metcovich, mješovita tehnika
Sudbinu jednog od najfotografiranijih parabroda toga doba, koji je svojom ljepotom plijenio pažnju i likovnih umjetnika (Hermann Vinzenz Heller, Basilio Ivanovich, Alexander Kircher) istraživali su zagrebački kolekcionar Mario Talajić i Zlatko Huzek, koji u svojoj zbirci imaju više od 20 fotografija i razglednica Metcovicha.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o parabrodu Metcovich!
Početak 90-tih godina 19. stoljeća donio je intenzivniji razvoj turizma na Jadranu pa se osjetila potreba i za luksuznijim brodovima. Do tada su parobrodi na duž obalnim linijama bili najčešće kombinacija teretnih i putničkih brodova s jako malo komfora za putnike. Tada se austrijski Lloyd odlučio sagraditi četiri nova broda. Prva dva parabroda blizanca sagrađena na navozima tršćanskog brodogradilišta 1893. godine dobila su ime Metcovich i Trieste, što jasno pokazuje kakav je značaj i ulogu u tom vremenu u Austro-Ugarskoj Monarhiji imao gradić Metković, mali po svojoj veličini, ali izuzetno značajan svojom lukom i jedinom željezničkom prugom koja je još od lipnja 1885. spajala Jadran sa unutrašnjosti Bosne i Hercegovine.
Parobrod Metcovich bio je dužine 63,33 metra, širine 9,04 metra, a visine 4,96 metara. Imao je ukupno BRT 880, a 443 NRT, snaga kotlova bila je 750 KS, a imao je 21 člana posade. Na svoje palube je mogao primiti 44 putnika prve klase, 22 putnika druge klase i čak 200 putnika treće klase. Jedina razlika između njega i parabroda koji je ponio ime najveće luke Monarhije i sjedišta kompanije bila je u snazi kotlova jer je Trieste imao 800 KS. To je, inače, bio treći po redu brod koji je nosio ime Trieste. Četvrti parobrod Trieste bio je jedan od najvećih brodova austrijskog Lloyda od 5095 BRT sagrađen 1897. Stoga je ovaj parobrod blizanac našeg Metcovicha već 1896. promijenio ime u Stephanie, a 1898. u Almissa (Omiš) i pod tim je imenom plovio i nakon Prvoga svjetskog rata. Zanimljivo, Metcovich nikada nije mijenjao ime.
Mnoga društva u Monarhiji su organizirala izlete po Jadranu i najčešće su putovali Lloydovim parobrodima, ali izgradnjom ova dva moderna parobroda Tršćanski Lloyd otišao je korak dalje. Uprava Društva, na prijedlog predsjednika baruna Kaleheberga, u vrijeme duhovskih blagdan 1894. godine organizirala je kružno putovanje u Dalmaciju kako bi privukli pažnju javnosti kako na ove u to vrijeme egzotične krajeve tako i da promoviraju svoje nove turističke brodove Trieste i Metcovich.
Putovanje su reklamirali da će biti organizirano sa novim i udobnim parobrodima što je obzirom na putovanja koja su se obavljala prije i bio veliki luksuz i napredak u udobnosti. Talajić je pronašao podatke da se iz Trsta polazilo 12. svibnja u 11 sati, povratak se planirao 23. svibnja u večernjim satima. Putovanje je obuhvaćalo posjet Pule, Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Korčule, Gruža, Kotora, Komiže, Visa, Metkovića i Malog Lošinja. Bečki ured poznate agencije Thomas&Cook&Sohn bio je zadužen za organizaciju izleta po dalmatinskom kopnu. Uz uobičajene posjete slapovima Krke, Lokrumu,Modroj Špilji, izvoru rijeke Omble, putnicima se pružila mogućnost da posjete Cetinje, prijestolnicu Crne Gore. Za izletnike koji su željeli posjetiti Bosnu i Hercegovinu, agencija je organizirala poseban izlet iz Metkovića „kroz provincije okupirane i stavljene pod vlast Beča“. Te iste godine organizirano je na jesen još jedno putovanje. Znači parobrod Metcovich je već vrlo rano nakon porinuća uplovio u luku grada kojega je nosio ime. U metkovsku luku često je uplovljavala i Almissa, ali, prema Talajićevim saznanjima, nikada nije uplovila u grad čije je ime nosila.
Odlazni žig na ovoj razglednici je pošte u Metkoviću
Posebno je interesantna rasprava o imenu broda kojim je ime grada Metkovića talijanizirano u Metcovich. Tako su novine Hrvatska rieč, koje su izlazile u Šibeniku, donijele u svom izdanju u subotu 23. studenoga 1907. u broju 188 članak sa naslovom Nazivlje Lloydovih parobroda. Iz članka saznajemo da Austrijski Lloyd tada ima 71 parobrod i još ih 7 u izgradnji. Naglašavaju da Lloyd nikada nije kao kompanija bio prijatelj naše zemlje (misli se na Dalmaciju), a još manje jezika našega. To se posebno očituje u nazivlju parobroda, protiv kojega je u više navrata bilo govoreno ne samo u javnim glasilima nego i na Carevom vijeću. Naglašava se u članku da kada se čitaju nazivi parobroda našeg čovjeka podilaze čudni osjećaji. Vide se svakakvi samo ne onakvi kakvi bi im dolikovali. Nema ni jednog hrvatskog imena! Četiri broda su imenom uzeta iz hrvatske zemlje, ali su ortografski iznakažena, samo da im se oduzme svaki trag hrvatskog obilježja. Navode se dalje u tekstu imena brodova Dalmatia, Bosnia, Metcovich i Almissa. U članku se postavlja i pitanje „Zar bi Lloyd propao, da su ti njegovi parobrodi nazvani Bosna, Dalmacija, Metković i Omiš? Još se napominje da „od toliko brodova ni jedan ne nosi ime drugih gradova u Dalmaciji poput Zadra, Šibenika, Spljeta,Dubrovnika ili Kotora, zar nikada neće doživjeti časti da ih austrijski Lloyd hrvatskim jezikom zapiše u svoj registar“. Vrlo oštro se u članku dalje protestira i kaže da je to „žalosno i sramotno, ali za naš narod veoma poučno, jer ili se hrvatsko ime ne smatra vrijednim da bude istaknuto na jednom od države subvencioniranom poduzeću ili se to ime mrzi. Jedno i drugo nije prikladno da u Hrvatima budi osjećaje koje nam Beč preko Trsta sugerira“. Na kraju članka se traži da se dva parobroda u izgradnji nazovu čisto hrvatskim imenima i to u prvom redu Croatia , a u drugom na izbor Zagreb ili Šibenik.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o parabrodu Metcovich!
Parobrod Metcovich je nakon više od 20 godina mirne plovidbe Jadranom na turističkim i izletničkim turama prema Veneciji i Dalmaciji vihor Prvoga svjetskog rata doveo u novu i posebnu ulogu. Ulogu koju je imalo samo sedam brodova Austrougarske mornarice i to Africa, Enterpe, Elektra, Tirol, Helouan, Wien i Metcovich prema novinama Novosti od 31. kolovoza 1914. Već 16/17 kolovoza 1914. Austrougarska mornarica je rekvirirala od Austrijskog Lloyda parobrod Metcovich i prenamijenila ga u brod bolnicu (spitalschiff II). Dobio je i vojnu oznaku SS Metcovich. Osim njega su rekvirirani i parobrodi Elektra kao spitalschiff I i Tirol kao spitalschiff III.
Parabrod Almissa u Metkoviću
SS Metcovich zajedno je s ova dva broda bolnice tijekom 1914. prevezao 742 ranjena Austro-Ugarska vojnika od Albanije i Crne Gore do Pule i Trsta. Vojska ga je već 14. studenog vratila brodaru. Izgleda da 1915. te veći dio 1916. nije korišten kao brod bolnica da bi tada ponovno bio uključen u vojnu službu i preuređen u bolnički brod.
Parabrod Metkovich u luci Metković
Obojen je u bijelo i imao je jedan i pol metar široku uzdužnu liniju na svakoj strani trupa. Na njegovom bijelom dimnjaku nacrtano je više crvenih križeva. Naknadno mu je zatvorena dotada otvorena paluba kako bi se dobio veći broj bolničkih kabina. Nakon aktiviranja bojišnice u Albaniji, brod je, pod zapovjedništvom 19. Korpusa, prevozio ranjenike iz te zemlje. Tako znamo da 26 listopada 1916. parobrod Metcovich došao iz Albanije u Kumbor u Boki Kotorskoj.
Kao pozornica u Trstu prilikom ispraćaja posmrtnih ostataka Sofije i Franca Ferdinanda
Iako se radilo o brodovima bolnicama svi su doživjeli napade aviona ili podmornica, a veliku opasnost predstavljale su i brodske mine u Jadranu. SS Elektra torpediran je od francuske podmornice Ampere kod rta Planka, nama poznatiji kao rt Ploča kod Rogoznice, 18 ožujka 1916. Nakon popravka vraćena je u službu 4. prosinca iste godine. SS Tirol naletio je na minu kod Drača (Albanija) 16. travnja 1916. i tom je prilikom nestalo 40 mornara i ranjenika. Nakon popravka ponovno je plovio od 7. listopada 1916.
Parabrod Metcovich, ulje na kartonu
SS Metcovich su, kako je pronašao Talajić, bombardirali talijanski avioni kod Sinjina (Sv.Ivan Medovski) Albanija u blizini Drača, ali se kroničari ne mogu usuglasiti u kojem mjesecu.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o parabrodu Metcovich!
Posljednji do sada poznati žig parabroda Metcovich udaren 13.12. 1927
Do kraja rata na njemu nisu popravljena oštećenja već je otegljen na područje sjevernog Jadrana. Ponovno ga nalazimo prilikom podjele Austro-Ugarske trgovačke i vojne flote nakon Prvog svjetskog rata 1919. Parobrod Metcovich vraćen se svom vlasniku Lloyd Austriatico, vjerojatno zbog svojih godina i nesaniranih ratnih oštećenja. Pod zastavom Tršćanskog Lloyda plovio je do 1925., uglavnom između Trsta i Korčule, te na liniji Trst-Ancona-Šibenik.
Vozni red
Ipak 1926. je prodan Soc.Anon.di nav. Puglija, Bari za koju je plovio pod istim imenom, što je velika rijetkost među brodovima. Nedugo zatim, već 1928. je brisan iz registra brodova nakon 35 godina burne plovidbe. Prema izvorima Mitije Lamuta, autora knjige Parabrodi Jadrana na razglednicama, Metcovich je izrezan u staro željezo 1927., iako Talajić posjeduje razglednicu sa žigom parabroda Metcovich od 13. prosinca 1927., te se to, za sada, može smatrati njegovim posljednjim putovanjem. Interesantno je da je isti brodar kupio par brodova i među njima i Almissu koja je na kraju i skončala na isti način i u slično vrijeme, pa možemo ustvrditi da su se pratili cijeli svoj životni vijek od 1893. pa do 1927. ili 1928. godine.
Slike: Mario Talajić