Prema podacima koje je ustupio povjesničar Mijo Igor Ostojić, obitelj Dominiković iz Metkovića jedina je neretvanska obitelj koja je u razdoblju austrijske Dalmacije stekla plemićku titulu, i to izravno od cara Franje Josipa.
Prema usmenoj predaji, car Franjo Josip tijekom putovanja dolinom Neretve prenoćio je u kući Dominikovića, što je, prema tadašnjim običajima, rezultiralo dodjelom plemstva ovoj metkovskoj obitelji. Iako danas ta epizoda zvuči gotovo nestvarno, povijesni izvori potvrđuju da je riječ o jedinstvenom slučaju u povijesti ovoga kraja, javlja metkovic.hr
Najistaknutiji član obitelji bio je Filip Miho Dominiković (Metković, 1893. – Buenos Aires, 1951.), diplomat, odvjetnik i jedan od najznačajnijih prevoditelja svog vremena. Nakon osnovnog obrazovanja u rodnom kraju, studirao je pravo u Zagrebu, gdje je završio Pravni fakultet i započeo odvjetničku karijeru.
Po uspostavi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Dominiković ulazi u diplomatsku službu te biva imenovan otpravnikom poslova jugoslavenskog veleposlanstva u Buenos Airesu. Tu dužnost obnašao je sve do kraja Drugoga svjetskog rata, kada je smijenjen zbog protukomunističkih stavova i otvorene potpore monarhiji.
Osim diplomatske karijere, Filip Miho Dominiković ostavio je iza sebe iznimno vrijedan prevoditeljski opus. Preveo je više od dvadeset djela nekih od najvećih svjetskih autora, među kojima su Niccolò Machiavelli, Luigi Pirandello, Gustave Flaubert, Ernest Renan i Rabindranath Tagore. Njegov rad imao je značajan utjecaj na upoznavanje domaće publike s europskom i svjetskom književnom misli.
U Buenos Airesu je također bio urednik lista “Protest”, koji je počeo izlaziti 1944. godine, iako neredovito. List je služio kao platforma za političke i društvene stavove emigracije, osobito onih koji se nisu slagali s novim poretkom u poratnoj Jugoslaviji, javlja metkovic.hr
Dominiković je imao tri sina – Vudrova, Knuta i Atilu – no tragična je činjenica da ih je, iako nije doživio duboku starost, sve trojicu nadživio. Umro je 1951. godine u Buenos Airesu, gdje je živio na adresi O’Higgins 2319, u četvrti Belgrano, na trećem katu prve zgrade u Argentini izgrađene isključivo za iznajmljivanje.
Filip Miho Dominiković ostao je zapamćen kao posljednji predstavnik jedine neretvanske obitelji s plemićkom titulom, simbol jednog vremena u kojem je Metković, barem na trenutak, bio dio velike europske povijesti. Njegova životna priča povezuje dolinu Neretve s Bečom, Zagrebom i Buenos Airesom, ostavljajući iza sebe nasljeđe koje i danas zaslužuje veću pažnju javnosti.
Izvor i foto: Aspira Virtualni Muzej iseljeništva Dalmacije