Mario Talajić, Metkovac sa zagrebačkom adresom, iznimno je zanimljiva osoba, a njegov rad, o čemu ćemo sada pisati, ima neprocjenjivu vrijednost na kulturnu baštinu Neretvanske krajine, Dalmacije, a i šire.
Od 1976. godine svirao je u Gradskoj glazbi Metković, od 1993. do 1997., kao prvi gradski pročelnik za kulturu, bio je nositelj izgradnje Glazbenog doma i Boćarskog doma, te glavna spona Grada Metkovića i Emilija Marina prilikom arheoloških iskapanja na lokaciji Plećaševe štale gdje je polovica lokacije bila u vlasništvu njegove pokojne bake Vide.
Od 1988. do 2009., kao tajnik i predsjednik, vodio je Gradsku glazbu Klement Visković iz Metkovića na preko 20 putovanja, od čega i četiri velika putovanja u Francusku. Na jednom od njih bili su u Lensu na prvoj povijesnoj utakmici Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, glazba je pod njegovim vodstvom sudjelovala u najgledanijom francuskoj TV emisiji Svijet je vaš, koju je vodio njihov „Oliver Mlakar“, Jacques Martin, a sudjelovali su i na proslavi 537-e obljetnice smrti Ivane Orleanske u Orleansu. Talajić je jedan od osnivača Instituta za promicanje i razvoj doline Neretve u Zagrebu, član i aktivan igrač BK Neretva…
Još krajem 80-ih godina prošloga stoljeća počeo je surađivati sa povjesničarom Ivanom Jurićem i pomagao mu u tiskanju svih knjiga, preko 30. Kod njega je prvi put vidio stare razglednice Metkovića i tada otprilike počinje priča o kolekcionaru Mariju Talajiću, danas vlasniku najbogatije zbirke razglednica i dopisnica iz doline Neretve, koji ujedno posjeduje i respektabilan broj razglednica vezanih uz područje susjedne Hercegovine, te dubrovačkoga i makarskoga primorja.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o kolekcionaru Mariju Talajiću!
Pravi zamah njegov kolekcionarski duh dobio je odlaskom u Zagreb krajem 2003. „Moj kum i prijatelj Zlatko Huzek poveo me sa sobom na Britanac gdje se nedjeljom održava sajam antikviteta. On je tada već imao zavidnu zbirku razglednica Metkovića te me upoznao s trgovcima koji se bave pronalaskom razglednica po raznim sajmovima cijele Europe. Česti odlasci na Britanac su povećavali i moju zbirku koja danas ima više od 800 razglednica Metkovića od toga više od 300 razglednica iz vremena 1898. do 1918. tzv. Austro-Ugarsko razdoblje“, kaže Talajić i naglašava kako u svojoj zbirci ima i više od 250 razglednica drugih mjesta Donje Neretve: Kule Norinske, Bagalovića, Novih Sela, Malog Prologa, Opuzena, Blaca, Slivna Ravana, Komina, Rogotina i Ploča. S vremenom se zbirka širila na područje susjednih općina i mjesta Hercegovine tako da u zbirci ima više desetaka austro-ugarskih razglednica Neuma, Stoca, Domanovića, Počitelja, Čapljine, Ljubuškog, Gabele, Struga, Dračeva i Doljana. Nakon toga, zbirka se proširila i na Dubrovnik i Pelješac kao i prostor nekadašnjeg kotara Metković sve do Drvenika.
Do razglednica Mario dolazi najčešće kupnjom od ljudi diljem Hrvatske koji imaju svoje antikvarijate. Najveći broj starih razglednica dolazi iz Beča, Budimpešte, Verone, a ima ih i u Rumunjskoj, Ukrajini odnosno u područjima koja su bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Zlatno doba razglednica je razdoblje od devedesetih godina devetnaestog stoljeća pa do Prvoga svjetskog rata. U tom vremenu bez televizije i kina, razglednica je medij kojim ljudi jedni druge upoznaju s raznolikošću krajeva koje su obišli. U tom smislu posebno je Bosna i Hercegovina bila interesantna. Ljudi su dolazili iz Trsta brodom do Metkovića i dalje vlakom u Bosnu. U Metkoviću su čekali vlak i u tom dolasku su uzimali razglednice i slali ih svojim prijateljima i rodbini. Tako je veliki broj razglednica slan po svim kontinentima. Ima ih iz Argentine, Australije, SAD-a. I, naravno, uvijek nam neke razglednice posebno privuku pažnju. Tu svakako treba spomenuti prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegov dolazak u Metkoviću na putu za Sarajevo, o čemu imam fotografije. Danas te slike imaju iznimno vrijedan značaj za kartofiliju Dalmacije jer svjedoče o vremenu kada je Metković zbog prijestolonasljednika Ferdinanda bio u središtu međunarodnog interesa. Na nekim od tih slika Ferdinad se vozi u automobilu, što je zaista veliki raritet za ono doba“, rekao je Talajić i istaknuo kako razglednice imaju dvije strane i zato ih treba okrenuti kako bi se mogli vidjeti lijepi tekstovi koje su ljudi pisali jedni drugima.
„Ne smijemo zaboraviti ni zanimljive žigove. Tako imam žig zarobljeničkog logora u Opuzenu i logora ruskih vojnika u Metkoviću 1916., a gradili su sadašnji hotel Naronu, prije hotel Zagreb. Također i poznati Ruski put iznad naselja Momića preko Rujnice. Ne treba zanemariti ni tekstove na dopisnicama i razglednicama. Jedan od interesantnijih tekstova je onaj gdje se Duje Oman, veleposjednik iz Opuzena razglednicom dopisuje s rođakom Mihom Jeramazom iz Metkovića. Piše mu: “Opuzencu starinom Metkovcu” te ističe ljepotu Metkovića spram Opuzena. Raritet je i razglednica iz 1900. godine iz Neuma s kupačima u moru. To je tada bilo čudo i za Opatiju i Crikvenicu a fotografiju je potpisao Niko Bjelovučić poznati metkovski HSS-ovac. Iz 1910. je razglednica flote ratnih brodova usidrenih u Neumu“, podsjeća Talajić.
A kada je zbirka postala dovoljno velika, trebalo ju je prezentirati, premda je Mario i do tada svima koji su pisali o temama iz uže zavičajne povijesti ustupao fotografije i razglednice. Tako je surađivao s Darkom Utovcem na knjizi Slivno, Nevenom Dominikovićem na knjizi Pojezerje, te s dr. Zdravkom Kapovićem s kojim je ostvario plodnu suradnju na monografiji 300 godina župe Opuzen, u kojoj je i recenzent. S poznatim hrvatskim fotografom Damirom Fabijanićem surađivao je na izdavanju monografije povodom 25 godina Maratona lađa, a posebno će istaknuti suradnju s Igorom Golešom kojem je napisao pogovor za njegovu zadnju knjigu Dalmacija iz arhive jednog kolekcionara. Ta suradnja rezultirala je izdavanjem pet monografija Zaboravljene Dalmacije, kapitalnih djela koja su otrgnula zaboravu Dalmaciju kakva je nekada bila i koja se nalaze na svim kontinentima, zajedno s Talajićevim fotografijama.
„Djelo je izuzetno vrijedno i za sve buduće arhitekte, povjesničare umjetnosti i druge istraživače Dalmacije jer se na mnogim razglednicama nalaze objekti kojih više nema. Nakon što sam primio prvo izdanje, koje je gosp. Goleš tiskao u samo 112 primjeraka, rekao sam mu da je podigao spomenik Dalmaciji u materijalu u kojem se spomenici inače ne podižu, u papiru“, rekao je Talajić. On i Goleš su, u zagrebačkoj Esplanadi, prilikom promocije knjige Luke Modrića, našem proslavljenom kapetanu uručili posebno izdanje Zaboravljene Dalmacije, rađeno u svega 25 primjeraka i obogaćeno ilustracijom Zvonimira Mihanovića, velikana hrvatskog slikarstva. Uz knjigu išla je i velika razglednica, rad zadarskog umjetnika Filipa Peraića (svjetski poznat po ilustracijama NBA zvijezde Jamesa Hardena), Dalmacije u budućnosti na kojoj se vidi spomenik Luke Modrića, sinjski alkari koji na letećem skybortu gađaju alku, kao i Neretva koja se kao tobogan ulijeva u Jadransko more i nosi mandarine.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o kolekcionaru Mariju Talajiću!
Kao krunu sakupljačkog i kolekcionarskog rada, Mario je organizirao tri izložbe, prvu sa kumom Zlatkom Huzekom, Neretvanski krajevi na starim razglednicama i fotografijama, drugu samostalnu: Izložba povijesnih dokumenata-Metković i dolina Neretve u zrcalu povijesti i treću s don Josipom Krpićem i Mijom Igorom Ostojićem u Metkoviću i u dubrovačkoj Sponzi: Izložba povijesnih dokumenata, mons. dr. Josip Marija Carević, Zabrana sjećanja-zatajenje. „Sve tri izložbe organizirane su uz nesebičnu pomoć Nikše Martinca, još jednog Metkovca, s privremenom adresom u Zagrebu, koji je radio dizajn i grafičku pripremu za izložbe i za kataloge“, rekao je Talajić i podsjetio kako je, uz prikupljanje razglednica i fotografija, nakon dolaska u Zagreb pisao i tekstove za Neretvanski vjesnik koji je izlazio u Metkoviću i za Neretvanski zbornik koji je do sada imao devet brojeva. Vlasnik je najstarije fotografije Metkovića koja je nastala 1873. godine, a koju snimio fotograf Franz Laforest, a na kojoj se vidi i riječni otok Pisak u centru grada Metkovića.
Zbirka starih razglednica i fotografija na kartonu vremenom se proširila i na povijesne dokumente i druge artefakte vezane za Metković i Neretvansku krajinu i Mario upravo priprema novu izložbu koja bi se trebala otvoriti 4. kolovoza ove godine u Gradskom kulturnom središtu Metković, u organizaciji Turističke zajednice Grada Metkovića, na kojoj će biti izloženi uporabni predmeti metkovskih hotela kao i druge dragocjenosti. Također se nada da će Metković uskoro dobiti Zavičajni muzej u kojem bi mnogi predmeti iz bogate zbirke Talajić-Huzek našli svoje mjesto.
Slike: Mario Talajić
