Ugroženost jegulje danas je jedno od najozbiljnijih pitanja očuvanja ribljih vrsta u Europi. Europska jegulja suočena je s drastičnim padom populacije, u posljednjim desetljećima broj mladih jedinki smanjen je za više od 90 posto. Razlozi su brojni: prekomjerni izlov, ilegalna trgovina, zagađenje voda, brane koje prekidaju njezine migracijske putove te klimatske promjene koje utječu na morske struje. Zbog takvog stanja vrsta je na međunarodnoj razini prepoznata kao kritično ugrožena.
Unatoč tome, jegulja ima duboko ukorijenjenu tradiciju u gastronomiji, osobito u dolini Dolina Neretve. Ondje je stoljećima bila važan dio prehrane i identiteta lokalnog stanovništva. Brudet od jegulje i žaba jedno je od najpoznatijih jela tog kraja, a ribolov jegulje oblikovao je način života uz rijeku. Ta snažna tradicija i danas ima gospodarsku i kulturnu vrijednost.
Kako bi se očuvala populacija jegulje i omogućio njezin oporavak, u Hrvatskoj je uveden lovostaj – zakonom propisano razdoblje tijekom kojeg je zabranjen ulov, zadržavanje i prodaja jegulje. Za ovu vrstu, lovostaj traje od 1. ožujka do 31. listopada, što pokriva razdoblje migracije i mriještenja. Tijekom tog vremena jegulja se ne smije loviti niti stavljati na tržište, a propisi vrijede jednako za profesionalne ribolovce i rekreativce, piše Slobodna Dalmacija.
Lovostaj nije samo formalnost – on je konkretan alat zaštite. Omogućava jegulji da preživi kritične faze svog životnog ciklusa i smanjuje pritisak na populaciju koja je već iscrpljena dugotrajnim prekomjernim izlovom i okolišnim prijetnjama. Poštivanje lovostaja omogućuje dugoročnu ravnotežu između očuvanja prirode i održavanja tradicije, dajući lokalnim zajednicama priliku da nastave kulturne prakse bez ugrožavanja opstanka vrste.
Rasprave o zaštiti jegulje nisu ograničene samo na Hrvatsku. Kako je izvijestio španjolski medij Infobae, skupina uglednih španjolskih chefova oštro je kritizirala odluku da se jegulji ne dodijeli stroži status zaštite u Španjolskoj. Tu su odluku nazvali „činom apsolutne neodgovornosti“, upozoravajući da se zanemaruju znanstvena upozorenja o alarmantnom padu populacije. Posebno je sporno što se mlade jegulje poznate kao „angule“ i dalje smatraju gastronomskom delicijom, pa tržišna potražnja dodatno opterećuje već iscrpljenu vrstu.
Ovaj primjer pokazuje koliko je zaštita prirode često na raskrižju između tradicije, ekonomskih interesa i znanstvenih preporuka. Lovostaj nije administrativna formalnost, nego konkretan alat očuvanja bioraznolikosti. Kratkoročna zabrana ulova ima dugoročan cilj: omogućiti da vrste poput europske jegulje prežive i oporave se, umjesto da postanu simbol propusta u upravljanju prirodnim resursima.
U konačnici, očuvanje jegulje bilo u hrvatskim vodama ili na europskoj razini ovisi o dosljednoj provedbi lovostaja, međunarodnoj suradnji i spremnosti društva da zaštitu prirode stavi ispred kratkoročne dobiti.
Tekst: Stanislav Soldo / Slobodna Dalmacija
Slike: rogotin.hr
