Znanstvenici splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo u suradnji s kolegama iz Ujedinjenog Kraljevstva prvi su put rekonstruirali povijest taloženja mikroplastike u slanim močvarama hrvatskog dijela Jadrana analizom slojeva sedimenta kroz vrijeme.
Slane močvare prirodni su spremnici sedimenta te mogu služiti kao arhiv plastičnog otpada. U Mediteranu, a osobito u Jadranu, ekosustavi slanih močvara slabo su istraženi iako je poznato da plastika u njima može postati dio dugoročnog zapisa ljudskog utjecaja na more, javlja Jutarnji list
Stoga su znanstvenici našeg Instituta u suradnji s Liverpool John Moores Universityjem istraživali količinu, tip, starost i uvjete taloženja mikroplastike te njezinu povezanost s organskom tvari i tipom sedimenta. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u međunarodnom znanstvenom časopisu Microplastics — objavili su s Instituta.
Uzimane su sedimentne jezgre s lokacija u Morinjskom zaljevu kod Šibenika i Blaca kod ušća Neretve, rezane po centimetru kako bi se dobio vremenski zapis taloženja. Slojevi su datirani radiokarbonskim i radionuklidnim metodama, mikroplastika je izdvajana i analizirana mikroskopom te infracrvenim spektrometrom za identifikaciju plastike koji posjeduje njihov Laboratorij za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju mora. Paralelno su određivani geokemijski parametri: organska tvar, ugljik, dušik, oblici fosfora i veličina zrna sedimenta te su provedene statističke analize u svrhu detekcije povezanosti mikroplastike i karakteristika sedimenta.
Iz rezultata je vidljivo da se mikroplastika u Morinjskom zaljevu pojavljuje već oko 1950., a u Blacama nakon 1960., pri čemu koncentracije rastu prema novijim slojevima sedimenta, prateći globalni porast proizvodnje plastike. U Morinjskom zaljevu veće su vrijednosti (do 0,5 čestica po gramu) i dominiraju vlakna povezana s urbanim i pomorskim izvorima, dok su u Blacama koncentracije niže (do 0,05 čestica po gramu) i prevladavaju fragmenti povezani s lokalnim izvorima poput poljoprivrede i ambalaže, javlja Jutarnji list
— U usporedbi s drugim europskim lokalitetima, gdje su zabilježene koncentracije i do 2–3 čestice po gramu sedimenta, vrijednosti na hrvatskoj obali znatno su niže, što upućuje na manji intenzitet ljudskog pritiska, ali ipak jasno pokazuje da su i naši obalni sustavi dio globalnog problema — pojasnili su s Instituta.
Slika: Institut za oceanografiju i ribarstvo
