Znate li koji je prvi brod koji je nosio ime “Neretva”, “Narenta” i slično? I kakva je bila njegova sudbina? Ovom temom više godina bavio se Mario Talajić, zagrebačko kolekcionar iz Metkovića, pripremao je pisanu građu i prikupljao fotografije svih brodova koji su nosili navedena imena, te je došao do zanimljivih spoznaja.
Dalmacija je tijekom čitavoga razdoblja mletačke vladavine davala vojnike za kopnene i mornare za pomorske snage, hrabre i odvažne momke na kopnu i moru. Dalmatinci su tvorili veći dio njezinih oružanih snaga. Vojna služba u mletačkoj vojsci trajala je punih šest godina u mirnodopskome razdoblju, a obavljali su je zdravi muškarci stari od 17 do 40 godina. Mletačka ratna mornarica prema stanju od 16. svibnja 1797. ni jednomu od svojih brodova nije dala ime po nekome dalmatinskom toponimu (imenu grada, otoka ili rijeke) unatoč brojnosti dalmatinskih mornara i njihovu nemalu doprinosu.
Portal Rogotin i Dubrovačko vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o ratnom brodu Narenta!
„Krajem 18. stoljeća ne nalazimo nijedan brod nazvan “Narenta” ni u naših najbližih susjeda Dubrovčana i Pelješčana koji u to doba imaju respektabilnu trgovačku flotu s više stotina različitih vrsta brodova. Propašću Mletačke Republike (1797.) i dolaskom Austrije u naše krajeve počinje turbulentno razdoblje 1797. − 1815. koje je obilježeno “ratovima na Jadranu”. Naime, rat između Austrije i Francuske izbio je 23. rujna 1805., a saveznici Austrije bili su Rusija, Velika Britanija, Švedska i Napuljska Kraljevina. Padom Dubrovačke Republike Francuzi ovladavaju velikim dijelom istočne jadranske obale. Da bi se spriječilo daljnje francusko teritorijalno širenje i osvajanje Boke kotorske, u Jadran uplovljavaju jaka ruska i engleska (čija baza postaje otok Vis) flota. U to vrijeme povremeno dolaze i brodovi turske ratne mornarice. U takvim se okolnostima završava užurbano započeta gradnja vojnih brodova i grade se novi. Pojavljuje se prvi brod, peniša imenom “Narenta”. U popisu brodova francuske ratne mornarice u Jadranskome moru koji se dijeli na popis 1797. − 1798. i popis 1799. − 1814. U potonjemu se popisu među 11 ratnih brodova peniša nalazi i jedna po imenu “Narenta”“, istaknuo je Talajić.
Ostale su nosile imena Bocchese, Brenta, Gliuta, Triestina, Labiach, Ragusa, Rovignese, Salona, Morlacca i Medusa. Peniša je naziv za poboljšani tip topovnjače toga vremena. Imala je vrlo dobre pomorske osobine. Njezina je namjena bila patroliranje i kurirska služba. Na pramcu je imala jedan top od 12 funti, a posadu je činilo 25 − 30 ljudi.
Top od 12 funti izbacivao je kuglu od 5,5 kg, a kalibar cijevi iznosio je 127 mm. Barutno je punjenje iznosilo 4 kg, a težina samoga topa 1.800 kg. Dužina je peniše iznosila 17,7 m, širina 4,4 m, a gaz 1,8 m. „Za navedeno razdoblje postoje napomene za brodove koji su preuzeti iz mletačke ili ruske ratne mornarice. Ruski su ratni brodovi bili osvojeni. Iz toga bi se dalo zaključiti da je francuska ratna mornarica osvajanjem istočne jadranske obale žurno sagradila veći broj ratnih brodova, a među njima je bila i peniša “Narenta”. Potkrepu tomu nalazimo i u popisu brodova austrijske mornarice 1797. − 1799. u kojemu je navedeno više od 106 brodova, a među njima ne nalazimo brodove ni tipa ni veličine francuskih peniša kao ni sam naziv peniša. U austrijskoj mornarici nalazimo i drugi popis koji se odnosi na razdoblje 1800. − 1809. i na njemu je više od 120 brodova, ali kao i u starijemu popisu nema peniša, pa tako ni naše “Narente”. Sporazumom o miru 1809. godine Austrija je na pet godina potpuno izbačena iz Jadranskog mora, a njezina je ratna mornarica bila likvidirana, odnosno preuzeli su je Francuzi. Drugi popis austrijske mornarice dopunjuje se trećim za razdoblje 1813. − 1814. U njemu se navodi jedna goleta, jedanaest peniša, jedna felnka i još jedanaest topovnjača. Sve peniše nose imena istovjetna onim na popisu francuske ratne mornarice“, rekao je Talajić.
Portal Rogotin i Dubrovačko vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o ratnom brodu Narenta!
Očito da ova nadopuna sadržava popis osvojenih brodova nakon poraza francuske vojske i ponovnoga dolaska Austrije u naše krajeve i novoga ustroja njezine mornarice. „Točnu godinu izgradnje broda koji je nosio latinsko ime naše lijepe rijeke teško je utvrditi. Vjerojatno se to dogodilo između 1806. i 1810. Kako je francuska mornarica 1811. godine pokušala osvojiti Vis kojega je nadzirala engleska mornarica, trebalo joj je najmanje godinu dana da uvježba i pripremi posade za tako važan pothvat u kojemu nije uspjela. Unatoč bogatomu ratnom plijenu Austrija nije ojačala svoju ratnu mornaricu. Najviše zbog nerazumijevanja važnosti uloge ratne mornarice za buduće odnose na Jadranu i Sredozemlju. Tako je već u svibnju 1814. “raspremila” veće brodove. Poslije ih je i rastavila te prodala kao drvo za loženje. Pokušaj prodaje nekih brodova nije uspio jer za to, zbog mira koji je konačno nastupio u iscrpljenoj Europi, nije bilo zanimanja. Kakvu je sudbinu doživjela peniša “Narenta”, nisam uspio saznati. Bio je to razmjerno malen brod koji nije zahtijevao ni posebno veliku posadu ni velike troškove održavanja, pa se nadam da je “preživjela” sudbinu većih brodova. Ako nije upotrijebljena kao drvo za ogrjev i doživjela sudbinu mnogi drugih brodova, nadam se da će to netko od istraživača saznati i rasvijetliti u razdobljima koja slijede“, zaključio je Talajić.
Slike: Mario Talajić
