Na prvi pogled Kraljevina Jugoslavija, banatska pšenica, japanska ljubaznost i agrumi nemaju ništa zajedničko, ali upravo ta kombinacija rezultirala je počecima sadnje agruma u Dalmaciji, na Crnogorskom primorju i posebice u dolini rijeke Neretve, gdje su, kako je vrijeme pokazalo, najbolji uvjeti za intenzivni uzgoj vrlo kvalitetnih sorti Unshiu mandarina.
A sve je počelo sada pomalo davne 1933. godine kada je jedan brod iz Kraljevine Jugoslavije u Japan odvezao banatsku pšenicu od koje se pravio izuzetno kvalitetan i ukusan kruh. Nakon što je brod istovaren, a Japanci isprobali kruh, oduševljeni počasni konzul u Japanu Ujeyama iz Tokya je poslao darove istoka koji su sadržavali točno 372 sadnice agruma i to sorte: Unshiu, Honikan i Natsu Mikan. Sadnice su istovarene u luci Bar, a onda su dijeljene duž Crnogorskoga primorja i Dalmacije. Agronom Toma Dolovski ih je u svome rasadniku Albina u Tivtu počeo razmnožavati i uskoro je rasadnik proizvodio sadnice za prodaju za područje oko Dubrovnika, Kotora i širom Dalmacije. Tri godine nakon dolaska prvih sadnica, naručeno je iz Japana još 1 500 novih sadnica.
Podizanje nasada Opuzen-Ušće 1. svibnja 1975. (Slika: Fort Opus Opuzen facebook)
Prve sadnice u gradu na Neretvi posađene su 1940.
Kako je zabilježio Mate Kaleb, mag. ing. agronomije, jedan od najvećih poznavatelja agruma, koji je gotovo cijeli život posvetio tom voću istražujući i prateći najnovije sorte i trendove u njihovu uzgoju, u rasadniku u Blatu na Korčuli posađeno je 1936. godine šest sadnica uvezenih mandarina Unshiu iz Japana, a u istom rasadniku je započela manja proizvodnja sadnica tih mandarina dvije godine kasnije. U razdoblju od 1937. do 1941. iz tih rasadnika posađeno je nekoliko stotina sadnica agruma po cijeloj Dalmaciji.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o počecima sadnje mandarina u Dolini Neretve!
Podizanje nasada Opuzen-Ušće 1. svibnja 1975. (Slika: Fort Opus Opuzen facebook)
U Metkoviću je pred Drugi svjetski rat djelovala Poljodjelska stanica čiji je upravitelj bio agronom Kažimir Gabrić. On je poslao svog djelatnika Stipu Nikolca u Tivat da iz rasadnika agronoma Dolovskog donese mandarine. Prve sadnice u gradu na Neretvi posađene su 1940. i od njih je formiran mali rasadnik, a upravo te prve mandarine iz Metkovića potječu od onih koje su 1933. stigle iz Japana. Najveći dio tih stabala stradao je hladne zime 1984./1985. Ipak, zabilježeno je da su te 1940. zasađene mandarine Unshiu, limun mjesečar, portugalska slatka naranča, gorka naranča i Poncirus trifolijata, a stabla agruma u Metkoviću preživjela su oštećenja dvije vrlo hladne zime posebice 1947. kada je izmjereno i –11 °C u Opuzenu.
Mate Kaleb u mandarinama (Slika: Ivo Veraja)
Prema podacima koje je Mate Kaleb prezentirao, godine 1938. u cijeloj Dalmaciji bilo je 20.150 stabla agruma, od čega 6.800 limuna i 13.300 naranača sa urodom od 104 tone ploda.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata Poljodjelska stanica u Metkoviću, koja je počela raditi još krajem 19. stoljeća za vrijeme Austro-ugarske Monarhije, prestala je s radom, a 1945. osnovana je nova Poljodjelska stanica sa Oblasnim voćarskim rasadnikom u Opuzenu uz Malu Neretvu. U Metkoviću su stanicu predali Šumskom gospodarstvu sa rasadnikom šumskog drveća i rijetkog južnog voća. Sadnice su preživjele rat pa je posao nastavljen na istom mjestu sada u Šumariji Metković u kojoj su ih ljudi kupovali za svoje vrtove. Poslom cijepljenja, navodi Kaleb, tada se najviše bavio Ivo Volarević. Šumarija je uz šumski rasad uzgajala i njegovala matična stabla agruma. Tada je započela proizvodnja sadnica mandarina, naranača, limuna na sjemenjacima podloge Poncirusa iz vlastite proizvodnje kao dopunske djelatnosti. Šumarija je pridonijela tim malim rasadnikom širenju mandarina Unshiu Ovari na obiteljske vrtove i dvorišta doline Neretve, južne Hercegovine i uz obalu Dalmacije. Stipe Nikolac prešao je u Opuzen u novoosnovanu Poljoprivrednu stanicu, te je iz rasadnika u Čibači nabavljao stabljike poncirusa za podlogu, a iz Blata na Korčuli cjepni materijal. Radi se o istom materijalu koji je iz Japana stigao u Bar 1933., a Blaćani su od šest dobivenih sadnica uspjeli napraviti rasadnik i od čijeg materijala je formiran opuzenski rasadnik.
Podizanje nasada Opuzen-Ušće 1. svibnja 1975. (Slika: Fort Opus Opuzen facebook)
Mali agrumik, prvi u dolini Neretve, posađen 1951.
U tim godinama (1949/50), Zavod za južne kulture u Dubrovniku i Rasadnik u Čibači započeli su značajnu proizvodnju sadnica agruma i drugog subtropskog bilja, a prve podloge za proizvodnju sadnica od poncirusa isporučene su Oblasnom rasadniku u Opuzenu.
U Opuzenu je od 14. listopada 1948. izvršena sadnja za cijepljenje poncirusa pupovima mandarina Unshiu Ovari. Plemke su ubrane na orginalnim matičnim stablima u rasadniku u Blatu na Korčuli. Prve sadnice mandarina iz rasadnika u Opuzenu proizvedene su u jesen 1950. Mali agrumik, prvi u dolini Neretve posađen je 1951. na bivšem Salacanovu imanju Poljoprivredne stanice u Opuzenu na predjelu zvanom „Pošta” u Trnovu kod Opuzena uz obalu Male Neretve i imao je površinu 2.300 „kvadrata“ sa 394 stabalaca mandarina Unshiu Ovari u gustom sklopu sa razmakom 2,50 x 2,33 m. Sadnice su posađene iz rasadnika u Čibači te dosađene sadnicama iz vlastitog rasadnika. Manji dio sadnica je 1951. podijeljen besplatno neretvanskim poljoprivrednicima kako bi se nasadi mandarina raširili.
Podizanje nasada Opuzen-Ušće 1. svibnja 1975. (Slika: Fort Opus Opuzen facebook)
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o počecima sadnje mandarina u Dolini Neretve!
Oblasni rasadnik u Opuzenu je pored agruma proizvodio velik broj sadnica raznog koštičavog voća. Poljoprivrednom stanicom je upravljao ing. Jure Žderić, a rasadnik su vodili poljoprivredni tehničari I. Despot i G. Dugandžić te rasadničar Stipe Nikolac. Rasadnik je 1959. ušao u novo osnovani Poljoprivredno-industrijski kombinata „Neretva” koji je postao najveći voćni i lozni rasadnik u Hrvatskoj i veliki izvoznik sadnica voćaka i loza u druge zemlje poput Belgije, SSSR-a itd.
Mate Kaleb (Slika: Mario Talajić)
Banke iz Zagreba i Beograda nisu vjerovale u projekt
Osnivač i prvi direktor PIK Neretva je bio Stanko Parmać, umirovljeni kontraadmiral. Parmać je bio veliki ljubitelj agruma, pa je 1959. naručio projekt podizanja plantaže mandarina na 100 hektara melioracijskog poldera „Luke” kod Opuzena. Projekt je izrađen 1960. u Stanici za južne kulture na čelu s direktorom ing. Franjom Tabainom. No, za podizanje prvih plantaža kod Opuzena odobreno je samo 10 hektara pilot projekta jer banke iz Zagreba i Beograda, kako navodi Mate Kaleb, nisu vjerovale u uspješan posao sa ovom kulturom na sjevernoj granici subtropskog pojasa (43° SŠ), već su to ocijenili velikim rizikom. Na kraju su ipak posađena 52 hektara, a stariji dio nasada došao je u puni rod u razdoblju 1967.-1970. i pokazao je visoki potencijal rodnosti japanske mandarine na nekad močvarnim tlima uređenim agromelioracijskim mjerama. Prirodi su na pojedinim tablama dostizali u razdoblju 10-14. godina 40 do 60 tona po hektaru.
Podizanje nasada Opuzen-Ušće 1. svibnja 1975. (Slika: Fort Opus Opuzen facebook)
Radi unapređenja uzgoja agruma ovo područje posjetili su mnogi istaknuti i priznati svjetski stručni eksperti za agrumarstvo. Tako je 1952. Dalmaciju posjetio dr. Raymond Marlota iz Južne Afrike kao izaslanik Organizacije za poljoprivredu i prehranu UN-a (FAO). On je održao predavanje i dao savjete agronomima Dalmacije, poslije čega je izdao i dostavio tiskanu brošuru sa uputama na hrvatskom jeziku „Uzgoj citrusa” (1954.). Južnu Dalmaciju je 1961. obišao američki stručnjak za agrume dr. Guy W. Adriance, koji je je s ing. Franom Tabainom posjetio predjele koji bi mogli biti prikladni za uzgoj agruma u Konavlima, dubrovačkom primorju i južnoj obali Pelješca, a posebno se zadržao na području donje Neretve u Opuzenu gdje je pregledao agrumik mandarina Unshiu u starosti od 10 godina na području „Pošta” i tek posađene nasade od 6 hektara na području „Luke”. Dao je preporuku za pripremu tla, razmake sadnje i njegovanje nasada te zaštitu od mraza i vjetrova. Održao je seminar sa agronomima na temu: „O proizvodnji agruma” te je ostavio izvješće o južnoj Dalmaciji i primjerak predavanja sa seminara, za što je potporu dala američka Agencija za međunarodni razvitak.
Podizanje nasada Opuzen-Ušće 1. svibnja 1975. (Slika: Fort Opus Opuzen facebook)
Godine 1962. sklopljen ugovor sa organizacijom FAO iz Rima
Godine 1962. sklopljen je ugovor sa organizacijom FAO iz Rima o projektiranju melioracija i osvajanja močvarnog i zaslanjenog zemljišta na području Delte Neretve zvanom „Opuzen – Ušće”. Naručitelj je bio PIK Neretva, a izradili su ga stručnjaci FAO organizacije pozvani iz Rusije odnosno tadašnjeg SSSR-a, navodi Mate Kaleb. Predviđeno je u novom programu da nakon melioracije na novim površinama mandarina i drugi agrumi budu glavna kultura na površini od dvije tisuće hektara sa očekivanim urodom od 25-40 t/ha ili ukupno 50.000 do 80.000 tona ploda za tržište. Izgradnjom sustava navodnjavanja 1966. od Modrog oka kod Desana do poldera „Luke” i tvornice u Opuzenu uspješno je podignuta rodnost i kvaliteta plodova za 2-3 puta. Tijekom izrade projekta Opuzen – Ušće 1963. boravio je u PIK-u Neretva prof. dr. A. D. Aleksandov, profesor Voćarstva na Poljoprivrednoj Akademiji u Moskvi i napravio vrlo temeljiti prikaz ekoloških prilika Neretve, te dao agronomsku analizu projektnog zadatka melioracije donjeg toka rijeke Neretve i pripreme tla na području „Opuzen –Ušće” za kulturu agruma (mandarina) i vinograda. On je prvi ukazao na potrebu uvoza novih ranozrelih sorti japanskih mandarina i to: Kawano wase, Miyagawa wase i drugih agruma kao kineskog limuna „Meyer”, Cleopatre (podloge) te drugih južnih voćaka kao Fejoa, Žižula, Kaki, Rogač, Pistacija, Orah Pekan.
Slika: Fort Opus Opuzen facebook
Nakon toga je organizacija UN-a FAO uputila u Neretvu istaknute stručnjake za agrume Henrya Chapota (1969.) i Luis Blondela (1970.), koji su odobrili zacrtani plan razvoja agruma u donjoj Neretvi i savjetovali kako agrume zaštititi od virusnih bolesti i dobiti bezvirusne klonove agruma. U periodu 1972-1974. na Korzici su boravili stručnjaci iz PIK Neretva dr. sc. Živko Gatin i ing. Zorica Velagić radi specijalizacije iz područja agruma te kako bi njihova iskustva i saznanja mogli primijeniti na agrume u dolini Neretve.
U razdoblju od 1970.-1980. započela je masovna sadnja mandarina na površinama privatnih posjednika širom donje Neretve koje su ranije bile pod vinogradima, oranicama ili močvarnim livadama. Rasadnici nisu mogli zadovoljiti potražnju sadnica, pa su mnogi poljoprivrednici sami savladali tehnologiju proizvodnje sadnica za vlastite potrebe, a višak sadnica prodavali.
Danas je u dolini Neretve zasađeno mandarina na preko 2 tisuće hektara sa gotovo 2,5 milijuna stabala na kojima se u najboljim godinama ubere oko 50 tisuća tona mandarina, što je 90 posto mandarina u Republici Hrvatskoj.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o počecima sadnje mandarina u Dolini Neretve!
Spomen ploča, Slika:Katarina Taslak
Još davno su se širile priče o “zlatnom voću”
Davno prije nego je zapadni svijet saznao o čudesnim agrumima, širile su se legende o «zlatnom voću», Kulturu agruma poznavali su još stari narodi u Indiji, Perziji, Mezopotamiji 4.000 godina prije Krista. Zabilježeno je da su plodove crvenih narančica donijeli podanici na dar kineskom caru Judzu 2200 godina pr. Krista. Hebreji (Izraelci) su upoznali agrume –četrune tijekom svog progonstva u Babilon (586-539. Pr. Krista). Za Židove jeplod četruna predstavljao „jabuku iz rajskog vrta”, te je rano ušla u vjerske obrede i svete knjige. Grci kao Europljani prvi su upoznali agrume oko 330. Pr. Krista. Prema botaničaru Teofrastu, prilikom vojnog pohoda Aleksandra Velikog na Perziju sve do Indije, u pokrajini Mediji našli su mirisne citrone četrune (Citrus medica) zvane „medijske jabuke”
.Stari Rimljani su u I stoljeću upoznali četrun, gorku naranču i limun. Osvajanjem Rima 586. barbarski osvajači su uništili ovu kulturu. Arapi su proširili u 10. stoljeću uzgoj četruna, gorke naranče, limuna i šedoka u sjevernu Afriku i Španjolsku. Križari su donijeli iz Sirije i Palestine oko 1100 godine u Italiju i Francusku, gorku naranču i limun. Genovski trgovci su uveli slatku naranču 1425. iz Indije i Kine. Kolumbo je 1493. prenio u novi svijet, Ameriku, slatku naranču, limun, četrun, šedok i gorku naranču. U Europi, bogati su vladari i vlastela uveli izgradnju „ostakljenih vrtova” zvanih „oranžerije” za uzgoj agruma, što je bila velika moda u srednjem vijeku.
Najstarija mandarina i spomen ploča, Slika: Katarina Taslak
Spomen ploča i najstarije stablo u Opuzenu
Danas u Opuzenu posluje tvrtka kroz koju prođe tisuće tona mandarina godišnje i u čijem se krugu, pored spomen ploče, nalazi vjerojatno najstarija mandarina u dolini Neretve. „1958.godine PIK Neretva u osnivanju imao je rasadnik sadnica mandarina i prva plantaža mandarina u hektarima (PIK-ova) posađena je u dijelu zvanom Luke. Projektom melioracije Neretve koji je provodila agencija FAO sa sjedištem u Rimu bila je preporuka da se pored nasada PIK Neretve prodaju sadnice privatno kako bi postojala i privatna proizvodnja. Tada je Petar Parmać kupio 500 sadnica i posadio na ovom mjestu gdje se danas nalazi naša hladnjača, odnosno otkupni centar. Petrov sin Ante i moj otac Niko Ujdur na toj zemlji gdje su bile prve sadnice mandarina su osnovali našu tvrtku Frigo Bonsai d.o.o. Danas u znak sjecanja stoji ta jedna mandarina i spomen ploča pored nje“, rekla nam je Katarina Taslak iz tvrtke Frigo Bonsai.
