Točno prije 55 godina, 1971., u Kominu je otvorena nova, lijepo uređena i bogato opremljena, osnovna škola, a u Pločama su osnovci i srednjoškolci dobili novu zgradu u kojoj su smještene njihove moderne učionice. Iste godine Komin je dobio i javnu rasvjetu i postao još ljepši i privlačniji, posebno noću. Te godine na Splitskom festivalu pobijedio je Mišo Kovač s pjesmom “Proplakat će zora”, hitom koga mnogi svrstavaju u najpopularniju melodiju svih vremena na ovim prostorima. Mišo je neposredno poslije toga pjevao u Kominu i izazvao veliko zanimanje Neretvana, pojavivši se s ondašnjom Miss, ljepoticom Anitom Baturinom.
„Maštao sam i sanjao o tome da Komin dobije svoj glazbeni sastav”
Širi kontekst ovako je predstavio Dragan Jurković, kominski kroničar sa zagrebačkom adresom, prije nego je istaknuo koliko je upravo ta godina bila izuzetna za Kominjane po još nečemu na glazbenom polju. Prvi put u Kominu je osnovan VIS – “vokalno instrumentalni sastav “, po imenu Neoni. „Bio je to značajan događaj, jer to su bile godine plesnjaka i popularne zabavne glazbe, pa su u cijelom svijetu Vis-ovi bili glavni zabavljači. Komin, između ostaloga, ima i lijepu zgradu Doma kulture s velikom plesnom dvoranom i u njoj su često nastupali naši poznati pjevači. Zanimljivo je da je tih godina na području od Makarske do Dubrovnika, kominska plesna sala bila najveća i najljepša. Kominjani su bili posebno sretni što su konačno dobili svoju glazbenu grupu, a posebno je nastalo oduševljenje među omladinom, jer su imali domaće zabavljače u čijoj će glazbi moći uživati, plesati, pjevati, upoznavati nove ljubavi“, ističe Jurković, koji se, kroz razgovor s jednim od osnivača, tada 22-godišnjim, Slobodanom Dugandžićem, prisjetio tih vremena.
Neoni: slijeva Jure Vujević, Josip Antunović Marun, Smiljan Juriinović, Ican Jurković, Tonći Glasovic, Zoran Musulin
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose lijepu priču o osnivanju kominskih Neona prije 55 godina!
„Možete zamisliti koliko smo bili sretni kad je Komin dobio javnu rasvjetu. Nestalo je noćnog mraka, ljudi su mogli nesmetano noću hodati po mjestu. Posebno je rasvjeta bila važna za djecu, koja bi se zimi kasno vraćala iz škole. Koje drugo ime je moglo biti nego – Neoni“, objasnio je ime benda Dugandžić, a onda je objasnio i kako je došlo do njegovog osnivanja“:
Neoni
„Maštao sam i sanjao o tome da Komin dobije svoj glazbeni sastav i bio sam neizmjerno sretan što sam zajedno sa Icanom to i ostvario. Znao sam da u Kominu ima vrlo talentiranih svirača i pjevača. Samo ih je trebalo organizirati i potaknuti na vježbanje i da se prihvate glazbala i mikrofona. Dugo smo se pripremali u ondašnjoj Vilinoj kući (sada u vlasništvu Andrije Buntića). Bila je to stara, kamena zidina bez vrata i prozora. Uspjeli smo kriomice priključiti elektriku i svaki dan smo tu “tamburali” i vježbali. Podučavao nas je prof. Ljubo Valentin iz Metkovića. Osim mene, koji sam udarao bubnjeve i Icana Jurkovića na orguljama, u grupi su još bili Tonći Glasović i Zoran Musulin na gitarama, a prvi pjevač Neona je bio Josip Antunović Marun. Kasnije su s nama još svirali: Jure Vujević, Zvonko Brunin, Smiljan Jurinović, Stanislav Vujević, poznati saksafonist Frane Selak… Menadžer je bio Dobro Rešetar, a vozač Stanko Bantić“.
Neoni
Nastupali u Dolini Neretve, Hercegovini, Pelješcu, Njemačkoj
Jurković je otkrio kako su Neoni u početku svirali na plesnjacima samo u Kominu, a kada se pročulo za njih nastupali su svakodnevno u cijeloj dolini Neretve, Hercegovine, Pelješca, pa čak i u Njemačkoj.
„Išli smo svirati u Metković, Ploče, Čapljinu, Dubrovnik (hotel “Libertas”), Stolac, Ston, Mostar… Prvi veliki koncert je bio u Kominu za doček nove 1972. godine. To je bilo nezaboravno. Toliko se naroda naguralo u našu dvoranu da smo pomislili da pod neće izdržati. Vani je ostalo stotinjak ljudi, nisu mogli svi ući. Došlo je i staro i mlado, a više od polovice je bilo “fureštih” iz okolnih mjesta. Ples je trajao do 8 sati ujutro. Nezaboravan je bio prizor kad su se dvadesetak kominskih mladića skinuli goli do pojasa i došli na pozornicu plesati. Takva fešta se pamti dok si živ“, prisjetio se Dugandžić.
Slobodan Dugandžić
Bili su jako popularni, na nastupima su ih pratili mnogi Kominjani, i mlađi i stariji, barkom, vlakom, biciklima, u to vrijeme nije bilo automobila kao danas. „Kad smo svirali u Ponikvama na Pelješcu tada je za Neone prvi put pjevao Niko Oršulić, sin poznatog kominskog “likara” Rare. U pola svirke odjednom se vani začuje jaka pucnjava. Nismo znali što se događa. Prekinemo sviranje kad u salu ulazi Nikin ćaća Rara s još desetak starijih Kominjana, s lovačkim puškama u rukama. Došli su proslaviti Nikin nastup za Neone. Bili su oduševljeni Nikinim pjevanjem i dali su si oduška pucnjavom iz pušaka ispred plesne dvorane. I ta je fešta trajala do jutra. Pelješčani i dan-danas taj događaj prepričavaju, govoreći : “ To mogu samo Kominjani”, rekao je Dugandžić.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose lijepu priču o osnivanju kominskih Neona prije 55 godina!
Dragan Jurković istaknuo je posebno talentiranog glazbenika Icana, harmoniku je svirao od svoje desete godine te je više godina učio pod budnim okom profesora glazbe Jakova Miculinića iz Opuzena i bio je član školskog orkestra. U Neonima je svirao orgulje i klavijature te bio zadužen za repertoar i scensku izvedbu.
Ican Jurković
Tko zna, možda opet jednom
„Bilo je to vrijeme festivala i domaća zabavna glazba je bila na vrhuncu popularnosti. Tako smo i mi najviše svirali domaće hitove kao i tradicionalnu dalmatinsku i stranu glazbu. Posebnu smo pažnju posvećivali scenskom nastupu. Imali smo i atraktivnu odjeću za nastup, posebno krojenu za Neone. Vrlo važno je bilo napraviti pravilan raspored pjesama i u pravom trenutku zasvirati pravu pjesmu te tako držati posjetitelje cijelo vrijeme u vrhunskom raspoloženju“, rekao je Ican i objasnio kako su posebnu pažnju posvećivali vokalima, odnosno pjevačima: „Pjevači su vrlo bitni za jednu grupu. Dobar pjevač i od lošije pjesme napravi dobru ili obratno, loš pjevač pokvari i dobru pjesmu. Mi smo imali sreće jer Komin ima jako dobre pjevače. Josip Antunović Marun je imao izuzetan i odličan glas. Njemu nije trebalo električno pojačalo. Jednom prilikom kad je Mišo Kovač pjevao u Kominu, Marun se popeo na binu, uzeo Miši mikrofon i zapjevao jednu Mišinu pjesmu. Mišo je iznenađeno gledao i slušao, da bi na kraju iskreno i spontano zapljeskao Marunu, rekavši da bi bio sretan da i on ima takav glas“.
Osim Maruna u Neonima je vrlo dobro pjevao i Niko Rarin, tipični hit pjevač. Njegove izvedbe najnovijih hitova su oduševljavale publiku.
I eto, prošlo je 55 godina od nastanka Neona. „Već dugo vremena Neona više nema, no tko zna možda opet bljesnu svojim jarkim svjetlom, sjajno obasjavajući glazbeno nebo u dolini Neretve, na zadovoljstvo mnogih ljubitelja vrhunskih plesnih melodija“, zaključio je Jurković.
Slike: Dragan Jurković i Zoran Musulin
