Suvereno, u svom stilu, rukometašice pločanske srednje škole odradile su Svjetsko prvenstvo srednjih škola u rukometu, održano u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, Skopju. Šest nastupa, šest pobjeda, s šećerom na kraju protiv domaćina u finalu, koji je očekivao pobjedu i slavlje. Ali, kad „marširaju” rukometnim terenom djevojke s ušća Neretve onda se sklanjaj. Nema ti pomoći. Redom su to osjetile reprezentacije Švedske (32:13), Srbije (20:17), Cipra (21:18), Njemačke (31:27), Rumunjske (25:20) i Sjeverne Makedonije (28:26).
Svjetsko zlato, rukometašice pločanske srednje škole
Svaka utakmica je priča za sebe, od onih u skupini B do završnog dvoboja za zlato. Dvije utakmice u skupini (Srbija, Cipar) odigrale su bez Antee Jerković i Nike Batinić, svojih glavnih aduta. Međutim, bez njih ostale djevojke skupile su glave i redove, preuzele odgovornost i na pravi način dočekale povratak kolegica s maturalne zabave. Koja je jedanput u životu i koja se ne preskače.
Tri prvoplasirane ekipe: Hrvatska, Makedonija, Turska
I, onda od četvrtfinala do kraja prezentacija rukometa iz udžbenika, pod dirigentskom palicom Antee Jerković na terenu i profesora Ivana Žderića s klupe. Suparnicama nije preostalo ništa drugo nego čestitati. Finale protiv domaćina u velebnoj dvorani Jane Sandanski, osim otvaranja, rezultatski je proteklo u znaku djevojaka koje se po prvi puta na ovom natjecanju zaigrale u majicama ŠŠD Ploča. Znakovito, jer uz Ploče stoji ženski rukomet, a to znači pobjeda. I, na kraju bi tako. Domaćinu sigurno nije dobro legao poraz, ipak su oni od početka važili za favorita i onda dođe ti neka „luda ekipa” iz Ploča i sve pokvari. Uostalom, znale su naše djevojke nakon pobjeda zapjevati onu „ ovdje niko nije normalan”.
Prvakinje svijeta u rukometu
Antea Jerković je finale odigrala profesorski, dirigirajući igrom u obrani i napadu. Svi prethodni suparnici bi u nastavku igrali flastera na Antei, tako i Makedonke. Ali, nema tu pomoći, za sve je nalazila rješenja. Nika Batinić je u obrani bila najglasnija, baš kao pravi zapovjednik obrane, u napadu je „krvarila” i vodila veliku borbu s protivničkom obranom za što bolju poziciju. Vanessa Bebić je ponovo bila odlična na vratima, skinula nekoliko teških udaraca i dva sedmerca kad je bilo najpotrebnije. Tina Ravlić „prisutna” i „vidljiva” u oba smjera, znala je u pravo vrijeme zamijeniti Anteu u napadačkim situacijama. Mia Putica standardno dobro, možda malo samozatajna u napadu, ali u obrani dobar posao, vrhunski. Krila Lana Ilić i Vanja Špehar na visini zadatka, pogađale kada je bilo najpotrebnije. Koliko su djevojke proživljavale ovo finale najbolje pokazuju suze Vanje Špehar kod promašaja. Na kraju su to ipak bile suze radosnice. Ana Franić, Gabriela Ostojić, Nora Barbir, Lucija Marinović i Saša Špehar bile su najžešće navijačice s „klupe”, dodatna podrška u rijetkim teškim trenucima susreta. A, Klara Herceg je bila pravi „ekonom” s vodom. Profesor Ivan Žderić finale je igrao uz aut liniju, neumorno ukazujući što treba uraditi. U pravo vrijeme zvao je minute odmora, posebno onaj prvi na početku kada su domaće povele 5:1. Dio ove ekipe su još Nina Suljić, Ena Barbir, Nikolina Medak i Tina Gradac, koje nisu imale pravo nastupa iz raznoraznih razloga, ali bile su na državnom prvenstvu, bile su i u Skopju na licu mjesta kao podrška. Dva zlata s državnog zaredom sada je okrunjeno svjetskim zlatom. Nema druge nego nakloniti se ovim djevojkama, iskreno čestitati i poželjeti još puno uspjeha u karijerama.
Kapetanica Antea Jerković s pobjedničkim peharom
Prvo pločansko sportsko svjetsko zlato – tko će drugi nego rukometašice. Učenice naše srednje škole, ali i igračice Dalmatinke. Pokazale su još jedanput kako se brane boje Ploča i Hrvatske. Što na državnim natjecanjima, što u dresu mlađih uzrasta reprezentacije.
Jurica Vukojević
