Kako prepoznati promjene u rijekama, jezerima i moru prije nego što njihove posljedice postanu vidljive? Upravo na tom pitanju Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer”, u partnerstvu sa SeaCrasom, razvija sustav nove generacije koji povezuje satelitska promatranja i terenska mjerenja te omogućuje praćenje stanja voda na način usporediv s najnaprednijim europskim pristupima.
Riječ je o pristupu koji omogućuje praćenje velikog broja vodnih tijela istodobno, uključujući velike i male rijeke, jezera, akumulacije, priobalna područja i more. Sustav otvara mogućnost ranijeg prepoznavanja promjena u okolišu te kvalitetnijeg vrednovanja učinaka mjera zaštite voda i okolišnih ulaganja.
Prvi demonstracijski primjer proveden je na rijeci Dravi nakon puštanja u rad jednog od najvećih hrvatskih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Usporedba stanja prije i nakon početka rada uređaja pokazala je prve pozitivne promjene u kvaliteti vode, dok su satelitska promatranja potvrdila rezultate zabilježene tijekom terenskog monitoringa.
Među pokazateljima zabilježene su promjene parametara koji se koriste za procjenu opterećenja i eutrofikacije riječnih ekosustava, uključujući biokemijsku potrošnju kisika (BPK₅), ukupni fosfor i klorofil a.
Posebna vrijednost sustava proizlazi iz njegove visoke prostorne rezolucije, koja omogućuje praćenje ne samo velikih rijeka i jezera nego i manjih vodotoka te većeg broja vodnih tijela istodobno. Time se otvaraju mogućnosti praćenja promjena na lokalnoj, nacionalnoj i prekograničnoj razini.
Ravnatelj Instituta za vode Mario Šiljeg istaknuo je kako se po prvi put otvara mogućnost da se učinci ulaganja u zaštitu voda promatraju ne samo kroz izgrađenu infrastrukturu nego i kroz promjene u samom okolišu.
„Do sada smo uglavnom znali koliko je nešto koštalo i što je izgrađeno. Danas možemo pratiti što se nakon toga događa u vodi. Na primjeru Drave pokazali smo da se promjene mogu pratiti povezivanjem klasičnog monitoringa i satelitskih promatranja. To je posebno važno jer rijeke nisu samo vodotoci nego živi sustavi koji reagiraju na pritiske, ali i na mjere koje poduzimamo kako bismo ih zaštitili”, izjavio je Šiljeg.
U projekt je uključen i SeaCras, hrvatska tehnološka tvrtka specijalizirana za satelitsko praćenje voda i mora. Projekt pokazuje potencijal suradnje domaćih znanstvenih i tehnoloških kapaciteta u razvoju novih rješenja za upravljanje vodama i okolišem.
Europski sustavi već koriste satelitske podatke za praćenje stanja mora i obalnih područja. Takav pristup može imati široku primjenu i na Jadranu, uključujući praćenje utjecaja priobalne urbanizacije, rada uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, riječnih dotoka, klimatskih pritisaka te pojedinih izvanrednih događaja koji ostavljaju vidljive tragove u vodi ili moru.
U vremenu kada Hrvatska ulaže značajna sredstva u sustave odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, raste i potreba za alatima koji mogu pokazati kakve učinke ta ulaganja imaju na stanje voda.
Sustavi koji povezuju satelitska promatranja i terenska mjerenja otvaraju mogućnost da se promjene u rijekama, jezerima i moru prepoznaju ranije, da se učinci ulaganja mogu dokazati, a odluke donositi na temelju podataka umjesto pretpostavki. Upravo zato razvoj ovakvih tehnologija nije samo pitanje monitoringa, nego i pitanje budućeg upravljanja jednim od najvrjednijih prirodnih resursa Hrvatske.
Slika 1: Mario Špadina, direktor SeaCrasa, i Mario Šiljeg, ravnatelj Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer”
- Slika 2: Drava prije puštanja pročistača otpadnih voda u rad
- Slika 3: Drava nakon puštanja pročistača otpadnih voda u rad
- Slika 4: Sustav satelitskog i terenskog praćenja voda
