U nekoliko navrata smo dosad pisali o hrpi smeća koja se nalazi uz vodonatapni kanal u vrgorskom polju Rastoku, uz lokalnu cestu koja vodi od Vrgorca prema graničnom prijelazu Orah (Hrvatska) – Orahovlje (BiH) te dalje prema slapovima Koćuše i Kravice u Ljubuškom (BiH) i Međugorju.
Tom prometnicom prolaze lokalni stanovnici, ali i brojni turisti na putu do spomenutih turističkih i hodočasničkih destinacija u Hercegovini.
Prizor je to koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim – hrpa plastične folije razbacane okolo, kontejner za prikupljanje nekad pun, a nekad prazan i smješten u ševar, poneki kućanski aparat, zatim dio starog namještaja, a okolo teče voda kojom se natapa voće i povrće koje konzumiramo, javlja Slobodna Dalmacija.
Prvi dojam je da se ne nalazimo u državi članici Europske unije, nego u nekoj zemlji koja ne vodi puno brige o svom okolišu, a ni zdravlju ljudi. Sad zamislite što se vrti u glavama brojnih turista kada to sve vide.
Nekoliko puta smo dosad o ovom problemu razgovarali s Tonijem Grljušićem, direktorom “Gradske čistoće”, koja je zadužena za prikupljanje tog otpada. Ne možemo reći da Grljušić nije reagirao ni riješio problem, kad smo ga nazvali i upozorili što se događa u polju, ali to ne bi trebalo biti u opisu posla potpisnika ovih redaka; postoje ljudi koji za to primaju plaću i o tome trebaju voditi računa.
Osim toga, nije sva krivnja ni na “Gradskoj čistoći” i potplaćenim radnicima, jer netko je to smeće bacio tu i oko kontejnera, kao i dio kućanskih aparata, a sigurno nije došao iz Mijaca, Dugih Njiva ili Rašćana. Očito mu je problem bio voziti do Vrgorca i ostaviti to u reciklažnom dvorištu.
Zbog toga moramo mijenjati svijest i pristup prirodi. Kada dio poljoprivrednika i ljudi koji bacaju otpad shvate benefite koje imaju od čiste vode i zemlje, tada će se početi mijenjati i odnos prema prirodi i društvu. Nadamo se da to neće biti kasno!
Tekst i slike: Mate Primorac / Slobodna Dalmacija
