Dok se mnogi hrvatski poljoprivrednici bore s visokim troškovima proizvodnje, klimatskim promjenama i sve manjom isplativošću tradicionalnih ratarskih kultura, u Slavoniji nastaje priča koja pokazuje da se od poljoprivrede i dalje može dobro živjeti, ako se odabere prava kultura.
Na svom OPG-u u Čađavici Darijo Sajko obrađuje oko 700 hektara poljoprivrednog zemljišta. Ove godine čak 150 hektara zasijao je gorkim komoračem, kulturom koja je u Hrvatskoj još uvijek rijetkost, ali na europskom tržištu uživa sve veću potražnju.
Sjeme je prošle godine nabavio u Bugarskoj, gdje je uzgoj gorkog komorača već dobro razvijen, a ovoga ljeta očekuje prvu ozbiljnu žetvu. Za razliku od Egipta, gdje se uglavnom uzgaja slatki komorač, u Bugarskoj i Hrvatskoj sije se gorki komorač čije se sjeme koristi za proizvodnju biljnih čajeva, farmaceutskih pripravaka, eteričnih ulja i začina.
Jedna od najvećih prednosti ove kulture jesu niski proizvodni troškovi. Na hektar se sije svega oko 12 kilograma sjemena, a ukupno ulaganje iznosi približno 200 eura po hektaru. Uz to dolaze tek manji troškovi malčiranja i košnje nakon žetve, javlja Slobodna Dalmacija.
Komorač ne zahtijeva navodnjavanje, a potrebe za gnojidbom i zaštitom znatno su manje nego kod većine ratarskih kultura. Ozbiljnijih problema sa štetnicima gotovo da nema, zbog čega su troškovi proizvodnje znatno niži.
Posebna je prednost što je riječ o višegodišnjoj biljci. Nakon žetve komorač se ne čupa iz zemlje, nego se usjev malčira, a biljka ponovno izbija iz korijena i nastavlja vegetaciju, čime se dodatno smanjuju troškovi proizvodnje.
Žanje se običnim kombajnom
Za uzgoj nisu potrebni ni posebni strojevi. Komorač se žanje standardnim kombajnom za pšenicu, pa proizvođači ne moraju ulagati u skupu mehanizaciju.
Sajko očekuje da će prvi puni urod dosegnuti oko dvije tone sjemena po hektaru. Nakon dorade sjeme će biti izvezeno njemačkoj tvrtki po ugovorenoj cijeni od oko 2,50 eura za kilogram.
Uz prinos od približno 2.000 kilograma po hektaru, bruto prihod može dosegnuti oko 5.000 eura po hektaru. Kada se od toga odbiju relativno niski proizvodni troškovi, jasno je zašto ovu kulturu mnogi smatraju jednom od najperspektivnijih u hrvatskoj poljoprivredi.
Velika prilika za Dalmaciju
Iskustvo iz Slavonije moglo bi biti posebno zanimljivo poljoprivrednicima u Dalmaciji. Stotine hektara zapuštenih kraških polja, vrtača i nekadašnjih oranica danas zarastaju u makiju, iako upravo takvi tereni mogu biti pogodni za uzgoj komorača.
Biljka dobro podnosi sušu i mediteranske klimatske uvjete te ne zahtijeva intenzivnu njegu. Zbog toga bi mogla postati nova razvojna prilika za brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja žele staviti zapušteno zemljište u funkciju bez velikih početnih ulaganja.
Sve veća potražnja europske prehrambene, farmaceutske i kozmetičke industrije za sjemenom komorača dodatno potvrđuje da se ne radi o prolaznom trendu, nego o kulturi s dugoročnim tržišnim potencijalom.
Ako se iskustva iz Čađavice pokažu uspješnima i u narednim godinama, komorač bi mogao postati jedna od najisplativijih alternativa klasičnim ratarskim kulturama, ali i nova prilika za revitalizaciju zapuštenih poljoprivrednih površina, osobito u dalmatinskom zaleđu, na otocima i krškim poljima gdje mnoge druge kulture teško ostvaruju zadovoljavajuće prinose.
Tekst: Stanislav Soldo / Slobodna Dalmacija
Slike: Privatni album
