Svaki grad ima mjesta i sadržaje za koja vam se čini da su oduvijek tu, a ono što se ne čini, nego se zna, bez tih mjesta i sadržaja grad ne bi bio isti. Po tome ni Metković nije izuzetak. U Ulici kralja Zvonimira, na kućnom broju 7, nalazi se legendarni „Foto studio Veraja“ koji upravo obilježava hvale vrijedan jubilej – 70 godina kontinuiranoga rada! Najstariji je u dolini Neretve, vjerojatno i mnogo šire. Sedam desetljeća bilježenja najvažnijih događaja u dolini Neretve „stvorilo“ je nevjerojatnu i neprocjenjivu arhivu koja ima stvarnu vrijednost za cijeli donjoneretvanski kraj.
- Fabijan Lisičić
- Fabijan Lisičić, krajnji lijevo, s igračima NK „Neretva“ na turneji u Čehoslovačkoj
Spoj ljubavi, hobija i posla postao je idealna kombinacija za dug „život“.
Kroz sve te godine tehnologija se mijenjala, od crno bijelih filmova, preko kolor minilabova, pa do današnjih suvremenih načina ispisa fotografije. Mijenjale su se i generacije koje su neumorno stvarale, no u „Foto studiju Veraja“ fotografije nisu samo izrađivali, nego su i živjeli fotografiju. Spoj ljubavi, hobija i posla postao je idealna kombinacija za dug „život“.
- Dolazak Franza Ferdinanda u Metković, snimio Jure Nikolac
- Kuća Jure Nikolca na Trgu kralja Tomislava u Metkoviću (trgovina u prizemlju). U
bombardiranju Metkovića kuća je izravno pogođena bombom. Tom prilikom uništeni su svi
negativi Jure Nikolca. Na sreću, ostao je veliki broj razglednica
U razgovoru s Ivom Verajom, fotografom u mirovini i zaljubljenikom u zavičaju povijest, koji je punih 27 godina bio „zaštitnih znak“ metkovskog studija porazgovarali smo o prvih sedamdeset. Ivo je, kako ćemo vidjeti u nastavku teksta, bio svojevrsni most između Fabijana Lisičića, koji je 1955. godine, na sadašnjem Trgu kralja Tomislava otvorio „Foto Neretvu“, i Marina Veraje, Ivinoga sina, koji danas na visokoj razini sigurno vodi Studio.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose lijepu priču o 70 godina kontinuiranog rada legendarnog foto studija iz Metkovića!
- Na istom mjestu pedesetih godina prošloga stoljeća napravljena je zgrada u kojoj je
Fabijan Lisičić otvorio svoju radnju (Foto Neretva)
Luka Mustapić
„Da, u Metkoviću je prije 70 godina veliki čovjek i profesionalac Fabijan Lisičić otvorio „Foto Neretva“, kasnije je ta radnja preimenovana u „Foto Fabijan“, a to ime, u znak poštovanja prema šjor Fabijanu Lisičiću, i ja sam neko vrijeme zadržao nakon što je on otišao u mirovinu, a ja nastavio raditi. Treba napomenuti da se u Metkoviću fotografijom prvi ozbiljno počeo baviti trgovac Jure Nikolac. Spojivši posao (trgovina) i hobi (fotografija) počeo je izdavati razglednice, pa je upravo njegovom zaslugom ostalo puno vrijednih fotografskih materijala iz perioda između sva svjetska rata. Nažalost, Jure je 1932. godine nesretnim slučajem izgubio život, no upravo je on začetnik ozbiljnog bavljenja fotografijom u Metkoviću. Vrlo vrijedan dio njegove ostavštine je fotoalbum s 10 fotografija kojim je dokumentirao dolazak Franza Ferdinanda u Metković te ispraćaj lijesova njega i supruge Sofije nakon atentata u Sarajevu.
- Fotografija Luke Mustapića prikazuje DVD Metković na dan osnivanja 10.12.1934.
- Panorama Metkovića u vrijeme kada je Fabijan Lisičić došao u Metković. Autor: Fabijan Lisičić
Nikolac, Mustapić, Katić, pa Fabijan Lisičić
Također, u Metković je 1926. došao Luka Mustapić, rodom iz Slivna Ravnoga, i sve do smrti 1948. držao fotografsku radnju. Snimao je vjenčanja, krštenja, sprovode i druge događaje, Lukina supruga Sara nastavila je njegov posao nekoliko godina nakon njegove smrti, a poslije Sare vrlo kratko u Metkoviću je radio Ljubo Katić. Nakon toga Metković nije imao fotografa“, podsjeća Ivo Veraja na vrijeme i događaje koji su prethodili dolasku Fabijana Lisičića u Metković.
- Jedna od najpoetičnijih fotografija iz arhiva. Igrači NK „Neretva“ Antun Prce, Niko Gabrić,
Andrija Anković (kasnije „Hajduk“) i trener Antun Dračić „Baja“. Autor Fabijan Lisičić
- Emilio Marin, Božo Biškupić (ministar), Ivo Veraja (s aparatom) i Mario Talajić u Vidu na
lokalitetu „Plećaševe štale“ neposredno nakon početka radova na iskopavanju
(Augusteum u Naroni)
Fabijan je došao iz rodnih Kaštela nakon završenog zanata u Splitu. „Vremenom je postao više od fotografa, u Metkoviću je upoznao suprugu, stvorio je obitelj, upoznao je ljude, Metković je u vrijeme njegovoga dolaska imao niti tri tisuće stanovnika, i Fabijan je vrlo brzo postao omiljen. Bilo je to vrijeme crno-bijele tehnike, a Fabijan se s dva aparata s kojima je došao Metković služio praktično do odlaska u mirovinu. Fotografijom je obilježio cijelo jedno razdoblje, punih 35 godina, od 1955. do 1990., kada je otišao u zasluženu mirovinu. Bio je vrhunski majstor za crno-bijelu fotografiju, a mene, koji sam se u to vrijeme amaterski bavio fotografijom, put je odveo ravno – njemu! U početku sam gledao kako radi, a vremenom me počeo upućivati u posao i dodjeljivati mi zadatke. Nije bilo teško „rasti“ uz takvoga majstora. Fabijan je bio pravi kroničar vremena, aktivan u društvenom i sportskom životu. Nemoguće je pobrojiti sve događaje koje je ovjekovječio svojim aparatima“, priča Ivo Veraja kojemu je Fabijan ostavio cijelu svoju arhivu, radi se o desetcima tisuća negativa koje i danas čuva, kao i negative Luke Mustapića.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose lijepu priču o 70 godina kontinuiranog rada legendarnog foto studija iz Metkovića!
- Jedna fotografija iz arhiva. Obilježavanje petnaeste obljetnice bitke na Sutjesci 1958. Aleksandar Ranković i Koča Popović
Marin Veraja
Ivo i Marin Veraja
Ivo je naslijedio Fabijana u teškim i izazovnim 90-im godinama prošloga stoljeća, rat je kucao na vrata. „Bilo je to vrijeme stalnih pripravnosti, išao sam gdje god je trebalo, a istovremeno sam svojim poslom/radnjom morao biti u 24 satnoj pripravnosti. Samo za vojne iskaznice fotografirao sam nekoliko tisuća vojnika. Nakon završetka rata, krenuo sam s ozbiljnijim investicijama, digao kredit, ulagao u opremu, jer ovo je posao u koji stalno morate ulagati da biste opstali. Npr., ako govorimo o video kamerama, promijenili smo osam različitih vrsta standarda do sada. No, ovo za mene nije samo posao, u našoj obitelji puno se članova u nekom trenutku bavilo fotografijom. Danas imamo suvremenu opremu i spremni smo ljudima pružiti brojne usluge. Hvala Bogu, riješili smo kredite, a Studio nakon moga odlaska u mirovinu 2017. godine, naravno na višoj razini, uspješno vodi sin Marin. Iako obožavam ovaj posao, ne bih nikada uspio da nije bilo potpore, a i žrtve, cijele moje obitelji jer posao zahtijeva česta odsustva i odlaske na teren. Mogu, također, istaknuti i da sam imao sreću, jer sam radio s izvanrednim i odgovornim ljudima, s kojima sam odnos izgradio na potpunom povjerenju. Uvijek smo bili potpora jedni drugima, a takvu potporu danas uživa i Marin“, zaključio je Ivo Veraja.
Slike: Privatni album
