Pobjeda njemačke vojske nad Rusima, Macedonski se Srbi predaju, 3500 ruskih zarobljenika, Dement Italije, Glas pape o miru, Naši uspjesi oko Lavova, neki su od naslova koje je jedne subote, 12. rujna 1914. godine, dakle na početku Prvoga svjetskog rata, donio splitski dnevni list „Dan“. No, u tome broju novine iz Splita donose i informaciju o prijevozu prvih ranjenika, pri čemu su važne uloge imali Metković i Split, što ćemo vidjeti iz novinskih napisa iz toga vremena koje je pronašao zagrebački povjesničar Mijo Igor Ostojić. Metkovski kolekcionar sa zagrebačkom adresom Mario Talajić istraživao je ovu temu i pronašao nekoliko fotografija ljudi koji su bili potpuno angažirani na pružanju pomoći potrebnima u tim teškim vremenima.
Splitski list “Dan”
Parabrod Metkovich
Hercegovina poprište žestokih sukoba
Prvi svjetski rat započeo je 28. srpnja 1914. godine objavom rata Austro – Ugarske Srbiji, nakon Sarajevskog atentata u kojem su ubijeni austrougarski prijestolonasljednik nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija. Kraljevina Crna Gora ušla je u rat 5. kolovoza na strani Srbije, pa je Hercegovina tada bila poprište žestokih sukoba između austrougarskih i crnogorskih trupa.
Splitski list je u tekstu o “Našim ranjenicima u Spljetu” izvjestio “sinoć nam stigoše iz Metkovića Lloydovim parobrodom “Metković” 126 ranjenika”.
„Saznajemo iz članka da se njihova koncentracija odvijala u Metkoviću još od 4. rujna, njih 36 je dovezeno iz bolnice u Mostaru. Ostalih 86 dovezeni su u četvrtak u noći 11. rujna iz bolnice u Trebinju. Očito nisu spušteni u Dubrovnik, vjerojatno zbog nesigurnosti plovidbe južnim Jadranom i francuskih podmornica koje su u kolovozu došle u Jadran, nego su vlakom transportirani do Metkovića. Prvi ranjenici dolaze sa bojišta sa Srbijom oko Višegrada, a drugi sa bojišta oko Bileće i Avtovca gdje su ratovali austrougarska vojska sa crnogorskom.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o ranjenicima koji su početkom Prvoga svjetskog rata iz Mostara i Trebinja pristizali u Metković!
Biskup Josip Carić
Među ranjenicima dva Dalmatinca i jedan Crnogorac
Ranjenici su pripadnici svih naroda austrougarske monarhije, a interesantno je da je među njima jedan Crnogorac zarobljenik sa čak pet rana iz Nikšića, Nedjeljko Odalović. Nama je posebno interesantno da su među ranjenicima samo dvojica Dalmatinaca i to jedan iz Vrgorske krajine , a drugi iz okolice Zadra. U članku saznajemo da su ranjeni većinom u ruke i noge, te samo jedan u želudac i jedan u glavu te nekoliko njih u prsa i leđa. Konačni cilj broda je Rijeka“, istaknuo je Talajić.
Kada su ranjenici stigli u Split odmah su došli na parobrod poglavar Szilvas i općinski povjerenik Madirazza. Oni su, kako je zabilježeno, na parobrod dostavili 50 kilograma kave, šećera, duhana i cigareta. Zapovjednik broda “Metković” bio je Čeh iz Praga dr. Vaclav Poledne.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o ranjenicima koji su početkom Prvoga svjetskog rata iz Mostara i Trebinja pristizali u Metković!
Posebno novinar ističe da je na brodu i velečasni Mùller, koji naše mučenike dvori i žrtvuje se za njih, nosi im napitke, hranu, voće i cigarete. Svaki dan se na parobrodu održava sveta misa s početkom u 8 sati. Velečasni Mùller kazuje novinaru da svi pokretni ranjenici hrle na misu.
Još u Metkoviću su časne sestre došle na parobrod s djecom da pjevaju na misi. Novinar nam prenosi da zapovjednik broda i velečasni ne mogu pronaći riječi zahvale Metkoviću i metkovcima koji su na svojim rukama prenosili ranjenike na brod. Donijeli su im od sebe sve što su imali jaja, mlijeko, vino, jabuke, šljive, grožđe, bajame i svakog drugog blaga Božjeg. Duša sve ove zauzetosti i požrtvovnosti u Metkoviću je don. Miće Staničić, župnik u mirovini, koji od 1912. godine živi u Metkoviću“, podsjeća Talajić.
Juraj Gabrić, jedan od metkovskih darovatelja
Brojni darovatelji
Nastavak ovog opisa imamo u istim novinama od 17. listopada, kada „Dan“ donosi naslov “Priznanje i zahvala”. Ovdje se moli da se uvrste imena darovatelja ranjenika iz rujna u Metkoviću. Možemo slobodno reći da je to popis svih viđenijih metkovki i metkovaca tog vremena. Posebno se ističe da su ova plemenita srca darovala uz prije navedeno i knjige i novine, ali i vino i likere, kao i slatke stvari, torte i drugo različito voće.
Ističu se posebno Ante Bauch i Mate Kossi koji su besplatno obrijali sve ranjenike na brodu.
Među darovateljima je i Pavo Gabrić, junak viškog boja iz 1866. godine kao i Juraj Gabrić. Koliko je don Miće ( Miho) Staničić bio predan svome radu za potrebne vidimo i iz podatka da je odlikovan Zlatnim križem za zasluge s krunom na traku kolajne za hrabrost.
Ante Gluščević Metković 1867. – Mostar 1931.
Ostali darovatelji su: Mate Batinović, Mate Bezer, Marija Ribičić, Polde Ribičić, Kata Balović, Cvijeta Bošković, Gašpar Brljan, Ivo Brljan, Ivan Despot, sestre pl. Dominiković, Marko Dominiković, Franjka Franjković, Danica Gabrić, Ivka Damić, Luka Damić, obitelj Ante Gluščević, gdja. Goldberger, Antun Golijan, Jelka Gnječ, Manda Grgić, Ivka Ilić, Kata Ilić, Magda Ilić, Ivan Ivandić, dekan i župnik, Jelka Jelić, Kata Jelaš, Mate Jelaš, Mara i Mate Jerković, Jovanović, gdja Jurić, Manda Jurjević, Marica i Matija Juranović, Kata Juvana, Jelka Katić, Ilija Kos, Matej Košćina, Mijo Lokčević, Kata Marević, Manda i Marija Matić, Grgo Marenović, Stjepan i Mijo Medar, Jelka Musulin, Kata Mustapić, Katica Nikolac, Mara Nikolić, Matija Petro, Marija Polović, Ruža Popovac, Maša Puljević Marta Puljević, Marija Puljević, Manda Puljević, Petar Puljević Nikola Puljević, Jelka Rakić, Josipa Rakić, Manda Rakić, Margareta Manda Repeša, Ivka Rosnić, Stana i Ivka Sučević, Sestre malenoga Isusa, gospođa Šegvić, Marija Šimunović, Ivka Šočivica, dr. Suić, Štečević, Manda Ujdur, I. Weiner, Antun Venturini, Marica Veraja, Luca Veraja, Zorka Vohuka, Ilija Vrnoga, Marija Vujica, Manda Vujica, Toma Vuković.
Doček u Makarskoj
- listopada „Dan“ ponovno piše o prolasku parobroda “Metković” s ranjenicima, te navodi “krasni Lloydov bolnički parobrod Metković Crvenog križa otputovao je iz Metkovića u srijedu 13. listopada, te je svečano dočekan popodne u Makarskoj, gdje je dočekan od civilnih i vojnih vlasti te biskupa Carića. Biskup je strpljivo obišao sve ranjenike, a ovaj put ih je bilo 125 te je svakog tješio i darivao sličicom svetišta Gospe Lurdske u Vepricu“.
„Čak je uzeo adrese desetorice da on osobno napiše utješno pismo njihovim obiteljima. Tada je došla i makarska glazba koju je predvodio sudac Dabinović te odsvirala marš “Carevku”. Saznajemo i da je prvi kapetan parobroda Metković Franulić stari jadranski galeb, a drugi kapetan Olivetti. Na ovoj plovidbi je također bio i prije spomenuti don. Miće Staničić koji je uz svog kolegu o. Josipa Mùllera, novaka Družbe Isusove, brinuo o dušama umirućih. Za o. Mùllera novinar navodi i da je pravi liječnik duše, utješitelj patnika, lučonoša vjere i ljubavi te anđeo stražar naših brojnik mučenika. Tako lijep opis za jednog mladog svećenika! Dalje se navodi:” ta plivajuća trpeća bolnica ostala je da prenoći u Makarskoj te je idućeg jutra isplovila”. Sve ovo je vjerujem bilo povezano sa sigurnošću plovidbe Jadranom i ulaskom francuskih podmornica u naš akvatorij“, podsjeća Talajić.
Koliko je taj predivni putnički parobrod “Metković” prevezao ranjenika u Prvome svjetskom ratu iz luke Metković, grada čije ime je s ponosom nosio preko 34 godine svoje burne povijesti teško da ćemo ikada saznati. Ovdje donosimo opis dviju plovidbi sa 251 ranjenikom u rujnu i listopadu 1914. godine na samom početku rata.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o ranjenicima koji su početkom Prvoga svjetskog rata iz Mostara i Trebinja pristizali u Metković!
Župnik Ivan Ivandić, Žeževica kod Šestanovca 1857.-Imotski 1937., župnik u Metkoviću 1909.-1916.
O. Josip Muller strijeljan 1945.
Uskoro će austro-ugarska vojska poraziti i okupirati Crnu Goru pa je vjerojatno prestala potreba za ovim brodom bolnicom, makar na ovoj ruti. Kasnije ovaj parobrod kao brod bolnicu srećemo na južnom Jadranu, Boki Kotorskom i Draču u Albaniji.
„Posebno nam je zanimljiva sudbina o. Josipa Mùllera koji je rođen 1883 u Trebinju. Za svećenika je zaređen u Senjskoj katedrali na svijećnicu 2. veljače 1908.godine. Nakon što je u Prvom svjetskom ratu bio do kraja vojni kapelan u mnogim postrojbama i bojištima, dvadesetih godina dolazi u Zagreb u Palmotićevu ulicu gdje je i danas sjedište Družbe isusovaca. Posebno je značajan za hrvatsku povijest tog doba kao graditelj predivne kapele Kraljice Hrvata na Sljemenu. Naime, oduševio se idejom o izgradnji kapele za izletnike i planinare koja je na kraju postala najljepšim graditeljskim poduhvatom tog vremena i koja u sebi sadrži povijesne grbove gradova i regija hrvatskih prostora te freske najznačajnijih događaja naše povijesti. Uz pomoć mnogih darivatelja počinje s gradnjom 1932.godine. Sva njegova dobra djela nisu mu bila dovoljna te je uhićen u Palmotićevoj 33, a 19. srpnja 1945. osuđen na smrt i strijeljan. Za grob mu se do danas ne zna. Tako je završio život ovaj mučenik, koji je stradao zbog mržnje prema vjeri u Boga i čovjeka. Svojim djelima i radom je pokazao nevjerojatnu energiju i ljubav brinući se i za stotine ranjenika na parobrodu „Metković“, ali i cijelog Prvog svjetskog rata gdje god je bio raspoređen. Izdao je i svoja sjećanja na Prvi svjetski rat gdje navodi:” prva služba mi je bila na bolničkom brodu Crvenog križa “Metković”. Upravo smo bolesnike i ranjenike prevozili iz Metkovića. Ta moja služba je morala prestati jer je Jadran postao nesiguran za plovidbu”. Iz ovoga je moguće zaključiti da su ovo možda bile i jedine dvije plovidbe parobroda “Metković” sa ranjenicima iz ove luke. Parobrod “Metković” je do kraja rata služio kao ratna bolnica“, poručio je, na kraju, Talajić.
Slike: Mario Talajić, Privatni album, Povijest.hr
