Dok se Dalmacija ponovno suočava s katastrofalnim požarima, pitanje protupožarne zaštite sve se više pomiče s gašenja na prevenciju. Kako smanjiti količinu gorivog materijala prije nego što se pojavi iskra koja će ga zapaliti? Jedan od mogućih odgovora možda se krije u tradicionalnom načinu održavanja krša, odnosno tradicionalnoj kontroliranoj ispaši koza.
Koze brste travu, korov, grmlje i mlade izbojke. Na kamenitim i teško pristupačnim terenima, gdje je čišćenje strojevima nemoguće, mogu smanjivati količinu makije, niskog raslinja i trave što tijekom dugih sušnih razdoblja postaje gorivo za požare.
Zabrana uzgoja
Priča o kozama na dalmatinskom kršu ima i povijesnu dimenziju. Godine 1954. tadašnje jugoslavenske vlasti donijele su propise kojima se praktički zabranjivalo držanje i ispaša koza. Mjera je bila dio tadašnje politike zaštite šuma, jer se smatralo da koze prekomjernim brštenjem uništavaju šumsku vegetaciju i otežavaju obnovu šuma. Koze su tada praktično nestale u Dalmaciji i više se nikada nisu obnovile u tolikom broju, piše Slobodna Dalmacija.
Nestankom koza iz mnogih kraških područja nestao je i tradicionalni način održavanja vegetacije. Međutim, bilo bi pogrešno današnju gustu makiju pripisati isključivo toj zabrani. Na današnji izgled krajolika utjecali su i napuštanje poljoprivrede, depopulacija ruralnih područja, promjene korištenja zemljišta te klimatske promjene.
Ipak, pitanje ostaje: može li se kontrolirana ispaša danas ponovno koristiti kao jedan od načina prevencije požara?
Koze ne gase požar, ali mogu smanjiti gorivu masu
Kontrolirana ispaša nije zamjena za vatrogasce, protupožarne putove, zračne snage ili mehaničko uklanjanje vegetacije. Njezina bi svrha bila preventivna, održavati velike površine tako da na njima bude manje lako zapaljivog niskog raslinja.
Posebno je zanimljiva na terenima na kojima strojevi teško prolaze. Umjesto da se vegetacija svake godine uklanja mehanički, određene bi se površine mogle planski održavati ispašom.
Takav pristup zahtijeva stručan nadzor. Treba odrediti površine, broj životinja, trajanje ispaše i način zaštite tla, šume i bioraznolikosti.
Što kaže hrvatski zakon?
Današnji hrvatski propisi dopuštaju pašarenje na određenom šumskom zemljištu, ali ono nije slobodno. Izmjenama Zakona o šumama iz 2024. izričito je predviđena mogućnost davanja šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u zakup za pašarenje.
Od ožujka 2026. vrijedi novi Pravilnik o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Prema njemu, takvo se zemljište može dati u zakup preko javnog poziva, na rok do deset godina. Za pašarenje zakupnik mora biti upisan u Upisnik poljoprivrednika i biti vlasnik ili posjednik stoke. Propisani su i drugi uvjeti, uključujući ograničenje površine na najviše 3,3 hektara po uvjetnom grlu, uz propisane iznimke.
To znači da koze nisu zabranjene, ali ih se ne može jednostavno pustiti u državnu šumu. Potrebni su odgovarajući uvjeti, postupak zakupa i poštovanje šumarskih i propisa o zaštiti prirode.
Mogu li Hrvatske šume uključiti koze u prevenciju?
Tu se otvara prostor za konkretnu raspravu. Ako zakon već omogućuje pašarenje na dijelu državnog šumskog zemljišta, postavlja se pitanje može li se ono sustavnije povezati s protupožarnom prevencijom, piše Slobodna Dalmacija.
Hrvatske šume mogle bi identificirati površine na kojima bi kontrolirana ispaša imala smisla, osobito u područjima visokog požarnog rizika. Ključno je utvrditi koliko se takvih površina već koristi za pašarenje, postoje li projekti kontrolirane ispaše i postoje li područja na kojima bi se mogla provesti takozvana pilot-ispaša.
Takav bi projekt omogućio da se izmjere stvarni učinci te utvrdi koliko se smanjuje količina vegetacije, kakvi su troškovi, kakav je utjecaj na ekosustav i može li se ispaša učinkovito uklopiti u postojeći sustav protupožarne zaštite.
Dalmacija pritom ne treba birati između koza i suvremene protupožarne tehnologije. Treba koristiti sve što može pomoći u prevenciji. Koze neće ugasiti veliki požar. Ali ako planskom ispašom mogu smanjiti količinu gorivog materijala, mogu postati zanimljiv dio preventivnog sustava.
Tekst: Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija
Slike: rogotin.hr, Privatni album
