Neretvanski gimnazijalci koji su odlučili studirati u Zagrebu sedamdesetih godina prošlog stoljeća i nisu imali baš previše novca. Zagreb je i tada bio skup grad i mnogi su roditelji takoreći odvajali od usta kako bi priuštili svojoj djeci što lakši život u metropoli. Novac se slao za ono najosnovnije, kako bi se platio studentski dom, knjige, hrana i nešto odjeće. Ako si htio uživati u nečem posebnome; ići na utakmice, kazališta, kina, otići na neko putovanje ili kupiti neki bolji komad odjeće ili obuće, morao si za to sam zaraditi.
Dragan Jurković, Kominjanin sa zagrebačkom adresom, se prisjetio studentskih dana kad su on i Milojko Glasović, idejni tvorac neretvanskoga spektakla Maratona lađa, glumili i na taj način zarađivali studentski džeparac.
Dragan Jurković iz studenstskih dana
„Tanki“ s novcima, brzo smo izabrali besplatni smještaj u baraki „Crvenog križa“
„Tako se 1974. u Zagrebu snimao međunarodni koprodukcijski film s Ursulom Andress i Michaelom Sarrazinom u glavnim ulogama. Naziv filma je „The Loves and Times of Scaramouche“, u nas poznat kao „Skaramuš“. Film prati bezbrižnog zavodnika i glumca u Francuskoj 1795. godine koji se spletom okolnosti nađe upleten u urote protiv Napoleona i ratne pustolovine. Skaramuš se nesvjesno uplete u zavjeru za atentat na Napoleona samo da bi se našao u nevjerojatnom predmetu želje Napoleonove pohotne supruge, carice Josephine, koju glumi Ursula Andress.
Milojko Glasović iz studentskih dana
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak- tiskano izdanje) donose zanimljivu priču neretvanskih glumaca Dragana Jurkovića i Milojka Glasovića i njihovog druženja s Ursulom Andress!
Filmska ekipa je tražila statiste te smo se Milojko i ja, tada studenti Zagrebačkog sveučilišta, prijavili kako bi nešto odglumili, a bogme malo i zaradili. Jer studentima nikad dosta novca! Na Mažuranićevom trgu se vršio odabir prijavljenih kandidata i za čudo, nas su dvojicu između nekoliko stotina potencijalnih glumaca odmah izabrali. Neke su se scene iz filma snimale na Sljemenu pa su nam voditelji snimanja rekli da moramo biti kod hotela „Esplanade“ drugi dan ujutro u 4 i 30. kako bi nas autobusom, s ostalim glumcima, prebacili na Sljeme. Obzirom da smo imali smještaj u studentskom domu na Savi, a tramvaji tako rano nisu vozili, odlučili smo prespavati negdje bliže „Esplanadi“, priča nam Jurković i nastavlja:
Scena iz “Interkontija”
„Nismo imali puno izbora. „Tanki“ s novcima, brzo smo izabrali besplatni smještaj u baraki „Crvenog križa“ u blizini Glavnog Kolodvora. Bila je to velika spavaonica, u kojoj su spavali većinom zagrebački beskućnici, ali i pijanci kao i neke noćne dame, koje bi stjecajem okolnosti ostale tu večer bez smještaja. Mi smo došli u „Crveni križ“ nešto prije pol noći i na svu sreću bilo je slobodno nekoliko kreveta. Nije bio neki komfor, ali ipak smo odspavali nekoliko sati. Tu se spavalo u kompletnoj odjeći i obući, nitko se ne skida, nema pidžama, papuča… Cijelu noć su ljudi dolazili, odlazili, neki su galamili, jedan je često izlazio van i povraćao. Oko četiri ujutro je došao simpatični djedica, zarastao u bradu i s pol litrenom bocom popularnog brandyja „mirogojčeka“ u ruci. Počastio je mene i Milojka i moram priznati da smo dobro potegli, kako bi se malo razbistrili od ne baš udobnog spavanja te bar malo „omućali“ zube brandyjem, kad nismo mogli kaladontom. Djedica se zvao Ivek i rekao mi je, u povjerenju, da može bez svega, ali da bez pića ne može. Nakon desetak dana, kad sam dobio honorar od snimanja, ponovo sam navratio u spavaonicu, pronašao Iveka i poklonio mu cijelu litru brandyja. Dobro, kupio sam mu i salame s kruhom, ali najviše se obradovao brandyju. Tako su mu se oči sjajile dok je ljubio bocu“.
Dragan i Milojko su glumili pobunjenike
Snimanja su trajala sedam dana na raznim lokacijama, najviše na Sljemenu i Gornjem Gradu. Dragan i Milojko su glumili pobunjenike, koji su gotovo goloruki jurišali na puno bolje obučenu Napoleonovu vojsku.
Dragan se prisjeća kako je Ursula Andress na svakom koraku izazivala veliku znatiželju. Svi su htjeli biti u njenoj blizini. Ta je lijepa i popularna glumica bila seks simbol svoga vremena, a sve je osvojila glumom prve Bondove djevojke u filmu „Dr. No“ sa Seanom Conneryjem. Njena scena izranjanja i izlaska iz morske vode u prljavobijelom, dvodijelnom kostimu i s pojasom na gaćicama, proglašena je za najseksi filmski trenutak svih vremena.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak- tiskano izdanje) donose zanimljivu priču neretvanskih glumaca Dragana Jurkovića i Milojka Glasovića i njihovog druženja s Ursulom Andress!
„Milojko i ja smo se nastojali s njom malo zbližiti pa smo joj u jednoj stanci snimanja pričali o ljepotama neretvanske doline, te ju pozvali na ušće Neretve, uvjeravajući je da bi scena izlaska iz mora na našem Škanju bila još seksipilnija od one već snimljene u filmu o Jamesu Bondu. Pokazali smo joj i fotografije Ušća kao i „teću“ s brudetom od jegulje, što ju je oduševilo. Samo je prošaptala: „Magnificently!“ (Veličanstveno). Nasmijala se, zahvalila na pozivu i obećala, da će prvom prilikom navratiti. Znali sam da je to rekla samo iz uljudnosti i da nikad neće doći u Neretvu, jer je bila i previše zaokupljena glumom kao i ljubakanjima s Jeanom – Paulom Belmondom, Marlonom Brandom, Jamesom Deanom…“, ističe Jurković.
Scena iz “Interkontija”
„Glumac“ s Neretve također se prisjeća da je najveću pozornost naše javnosti tada izazvala scena snimljena u „Intercontiju“ u kojoj se Ursula kao carica Josephine u toplesu kupa u kadi punoj pjene, okružena svojim obožavateljima. Ursula je uvijek naglašavala svoju ženstvenost prekrasnim haljinama, naglašenog dekoltea, iako su joj odlično pristajali i povijesni kostimi u ovom filmu.
Dragan Jurković u Velom mistu
Ali, za razliku od M”Iilojka i mene, ona je imala vrhunski smještaj u ondašnjem raskošnom i luksuznom hotelu „Intercontinental“, a imala je i „malo“ veći honorar od nas. Razlika je u tome što mi nismo bili velikih prohtjeva, pa nam i spavanje s beskućnicima nije teško palo, iako se ne bi bunili da smo i mi mogli osjetiti luksuz „Intercontija“. Ali, od svega je bilo najvažnije da smo nas dvojica zaradili lijepu svotu novca jer su strani producenti izdašno i na vrijeme plaćali. A osim novca, doživjeli smo i jedno radno iskustvo više. Ja sam kao statist i glumac s iskustvom, kasnije dobio čak dvije male uloge u televizijskoj seriji Joakima Marušića „Velo misto“. Serija se emitirala 1980. upravo u vrijeme dok sam služio vojsku, pa sam se mogao u vojarni šepuriti i glumiti velikog glumca, iako su to sve bile male „rolice“. U jednoj sceni kao konobar u splitskoj kavani, pri objavi o kapitulaciji Italije, razoružavam talijanske časnike, a u drugoj kao žandar hapsim Feratu (Aljošu Vučkovića) i sprovodim ga u „pržun““, govori u šali Dragan.
Milojko crtao portrete Arapa
Milojko je studirao na Pedagoškoj akademiji likovnu umjetnost i bio jedan od najboljih studenata kod profesora Mladena Veže.„To mi je pomoglo da preživim u Zagrebu. Stanovao sam u studentskom domu u „Šarengradskoj“ pa sam crtao portrete Arapa, studenata, kojih je u to vrijeme veći broj studiralo u Zagrebu. Oni su kao državni stipendisti imali dosta novaca pa su mi za te portrete dobro plaćali. Po završetku studija portrete su nosili kućama i tko zna koliko mojih uradaka i sada visi negdje po zidovima u Egiptu, Maroku, Siriji, Etiopiji….“, govori Milojko, a Dragan dodaje:
„Vjerujem da je Milojko Glasović, jednim dijelom, fasciniran ljepotom Ursule Andress tada na snimanju „Scaramoucha“ zavolio i filmsku kameru, od koje se više ne odvaja cijeli život. Tako je postao pokretač i jedan od suosnivača „Opuzenske televizije“ i Opuzenskog festivala zabavne glazbe „Melodije hrvatskog juga“, a kruna njegove karijere je pokretanje i organizacija „Maratona lađa“, utrke starih, neretvanskih plovila, koji se održava već trideset godina, rijekom Neretvom, od Metkovića do Ploča. I Milojko svake godine nosi na leđima breme organizacije tako sveobuhvatnog događaja“.
Mnogi se pitaju, odakle crpi snagu za takav napor. A on mirno i skromno kaže: “Maraton je moj život. Dokle god budem živ, bit ću na raspolaganju kako bih još više unaprijedio tu manifestaciju i doveo je na sam vrh međunarodnog spektakla. Neretva to zaslužuje!“.
Dragan privodi Feratu
Iz ničega učinio svjetski događaj
„Iz gotovo ničega, Milojko je napravio nešto što ostaje za povijest. Iz višeslojne izolacije našeg kraja, učinio je svjetski događaj, koji se u mnogim medijima širom svijeta prezentira te prikazuje naš kraj i Hrvatsku u najboljem svijetlu“, naglašava Dragan.
Milojko je i svojevrsni kroničar našeg kraja i naše Županije. Posjeduje zbirku od 1200 VHS-kazeta vrlo zanimljivog filmskog materijala, kojeg je godinama snimao. To je oko 3600 sati filma o mnogim događanjima u Neretvi i šire. Jedan dio snimaka se odnosi i na ratna zbivanja u Domovinskom ratu, kad je snimio mnoge prizore na južnom bojištu, od Neretve do Dubrovnika.
On sam veli: „Ni sam ne znam što bih s tim! Trebalo bi filmski materijal prebaciti na digitalni medij, a to je dugotrajan proces i košta“.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak- tiskano izdanje) donose zanimljivu priču neretvanskih glumaca Dragana Jurkovića i Milojka Glasovića i njihovog druženja s Ursulom Andress!
Hoće li se naći netko ili neka institucija i uvidjeti vrijednost tog materijala te ga iskoristiti na najbolji mogući način? Ti filmovi bi se mogli prikazivati na televiziji, kino dvoranama, ali i u školama, kako bi mlađi naraštaji vidjeli što se sve događalo i kako se živjelo u našem kraju posljednjih četrdesetak godina.
Bila bi velika šteta i pravi kulturocid da materijal tako ogromne vrijednost leži negdje u bunkeru i skuplja prašinu dok su ljudi željni pravih i istinitih vrijednosti.
