PREMINULA TETA OLGA
U Splitu je u 90-oj godini života umrla Olga Vučić, vlasnica kultnog restorana „Teta Olga“ u Rogotinu. „Teta Olga“ je bio jedan od prvih restorana otvorenih u dolini Neretve, neposredno nakon prolaska Jadranske magistrale, a nakon gotovo pet desetljeća rada i dalje je institucija u svijetu ugostiteljskog poslovanja.
Prisjećamo se davne 1968. godine. Počeli su zemljani radovi upravo ondje gdje je i danas restoran „Teta Olga“. Ubrzo se pronijela vijest da će to biti mjesto nekom restoranu. Čovjek se u to vrijeme pitao: Otkud baš tu? Bilo bi bolje da se to gradi u nekom mjestu. Možda u Rogotinu. Tamo sigurno ne bi propao. A ovako, upitno je.
Ubrzo je restoran otvorio vrata svojim budućim gostima. Proširio se glas da je vlasnik porijeklom iz Neretve. Iz Vida. On i njegova supruga Olga, Bračanka iz Supetra, već duže vrijeme uspješno (privatno) vode kuglanu u Domu brodogradilišta u Splitskom Škveru. I ne samo to. Veliko iskustvo je Olgin suprug Josip stekao u ugostiteljstvu u pomorstvu. Upravo tu je Josip Vučić, Olgin suprug, na brodu razvijao svoje sposobnosti i usvajao nova znanja iz ugostiteljstva. Sada mnogima postaje jasno da se radi o obitelji koja zna što hoće, te je ovo samo temelj budućeg uspješnog poslovanja. A preduvjet uspješnog poslovanja su i ljubav i poštovanje supružnika koji su zajedno ušli u posao. Upravo zato Josip je restoranu dao ime „Teta Olga“, po nadimku svoje životne suputnice kojega je dobila u Splitu.
Ubrzo, restoran „Teta Olga“ ne postaje samo poznat Neretvanima, Dalmatincima, već osobito ljudima iz poslovnog svijeta gotovo iz cijele bivše države. Brojni navijači Hajduka i Jugoplastike i danas se sjećaju druženja sa svojim ljubimcima iz najslavnijih dana tih klubova, na njihovim putovanjima na utakmice u Mostar, Sarajevo ili Podgoricu. „Teta Olga“ bila je nezaobilazna stanica i mnogim drugim sportašima, estradnim zvijezdama, političarima… Lavovski dio posla obavljala je upravo Olga.
Teta, Olga Vučić nije bila poznata samo po svom kulinarskom umijeću. Ona je toj kući, tom ugostiteljskom 
objektu, davala toplinu i prisnost prijateljskog i gotovo obiteljskog svetišta za okrjepu duha i tijela izazivajući želju za povratkom pri svakom odlasku. Držala je da je čovjeku dužnost raditi od jutra do mraka. Dan je ispunjavala radom. Bila je neobična i poznata po svojoj, gotovo pobožnoj, komunikativnosti i strpljivosti pa i onda kada je to bilo i najteže. Teško joj na licu mogao netko otkriti crtu umora, premda je dane ispunjavala neizmjernim radom. I sada, kada se u nama javljaju sjećanja, zaključujemo da ima neka moć u dobrim ljudima. Jaki su i poslije smrti, a najviše po dobroti svoga srca!
Osjećala je neizrecivu potrebu da oko sebe širi dobrotu. Pažnju i brigu posvećivala gostima i svima onima koje je sretala i bila puna poštovanja prema njima. Gosti su je s punim poštovanjem pozdravljali pri dolasku, a nije izostala ni toplina pri stisku ruku na rastanku.
Odlazili su u uvjerenju da je dobri duh Tete Olge bio prožet savršenom jednostavnosti u odnosu prema čovjeku – gostu. Bila je dominacija srca i materinskog odnosa.
Zasigurno, dobri ljudi ne žive uzalud! Smatrala je da njena uzornost bude poruka da njen život i život drugih nije uzaludan ako drugima oko sebe donosi sreću i zadovoljstvo te radost iznad svega.
A.G.
Pogreb Olge Vučić, obavit će se sutra, 5. svibnja u Splitu u 13.45 sati