Desetogodišnji Maro Barčot, član jedriličarskog kluba Ploče Sailing, bio je jedan od najmlađih, možda i najmlađi, sudionika nedavno održane Mrdujske regate, „Wimbledona hrvatskoga jedrenja“, najstarije i najmasovnije jedriličarske utrke u Hrvatskoj i jedne od najstarijih u Europi.
Teo Marinović, Marin trener i „alfa i omega“ pločanskog kluba o ovom vrijednom i talentiranom dječaku ima samo riječi hvale: Maro je dugo bio naš najmlađi član, dolazio na treninge i usvajao jedriličarska znanja i vještine, ali je i sam bio svjestan da je premlad za odlazak na duže regate. Ovo ljeto, s nepunih deset godina, Maro je prelomio i rekao mi da misli da je vrijeme da se okuša u regatnom jedrenju. Test je bio regata u Blacama, koji je više nego uspješno savladao – oko 12 sati na maloj 5,5m jedrilici i to u ozbiljnim vremenskim uvjetima s dosta vjetra i valova. Kako je to odlično prihvatio, zajedno smo odlučili da pokuša i sa prvom ekipom ići na regatu u Makarsku. Maro nije želio nikakva olakšanja pa je kao i ostali jedrio od Ploča do Makarske, te odigrao važnu ulogu trimera pataraca i pridonio osvajanju prvog mjesta na regati. Nakon toga i na poznatoj Mrduji, drugog mjesta u grupi i desetog u ukupnom poretku, sa 202 boda. Sada kad treniramo i pripremamo novu generaciju pločanskih jedriličara Maro je skiper i vođa u svojoj generaciji ali ne zaboravlja svoju ulogu u prvoj ekipi i jedva čeka proljetnu sezonu regata da im se ponovo priključi i plovi našim lijepim Jadranom“.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o mladoj, desetogodišnjoj, jedriličarskoj nadi – Mari Barčotu!
A što kaže mlada jedriličarska nada, saznali smo u razgovoru s njime, tijekom jednoga treninga.
Maro, kako bi se predstavio našim čitateljima?
„Imam 9 godina i idem u 4. razred osnovne škole u Rogotinu, a živim u Pločama. Na jedrenje sam se upisao kao predškolac, a osim toga još treniram nogomet i učenik sam 2. razreda Glazbene škole, smjer klavir“.
Kako si se odlučio baviti jedrenjem već sa šest godina?
„Na jedrenje me upisala mama jer sam imao problema s plućima pa je smatrala da će mi slani morski zrak tijekom cijele godine pomoći i tako je i bilo, a onda sam još pogledao film “Neslomljivi duh” o 17-godišnjoj Jessici Watson iz Australije koja je sama oplovila svijet sa svojom malom jedrilicom i tako sam krenuo na svoj prve treninge“.
Sjećaš li se svojih prvih dana u jedriličarskoj školi u Pločama?
„Isprva sam učio nautičke čvorove, dijelove jedrilice i smjerove vjetra, a tek onda smo vježbali na malim jedrilicama Beneteau First 18“.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o mladoj, desetogodišnjoj, jedriličarskoj nadi – Mari Barčotu!
Što najviše voliš u jedrenju?
„U jedrenju najviše volim to što smo cijelu godinu na moru, na suncu i zraku. Najdraže mi je kad imamo dobru orcu i kad naša Lee Loo “poleti”. Svaka plovidba je malo drugačija i zato mi nikad nije dosadno“.
Kako izgledaju tvoji treninzi i što ti je najzanimljivije naučiti?
„Na treninzima učimo kako upravljati jedrilicom, namjestiti jedro, prepoznati smjer vjetra i izvoditi različite manevre. Trener nam objašnjava što trebamo napraviti, a onda to pokušavamo sami. Kad je povoljan vjetar, u jednom treningu jedrimo do Pelješca i natrag“.
Sudjelovao si na nekoliko regata. Koja ti je ostala u najljepšem sjećanju?
„Svaka regata je posebna jer na svakoj naučim nešto novo, ali istaknuo bih posljednju 31. Regatu hrvatskih mornara u Makarskoj, na kojoj smo osvojili pokal za najbrži brod regate, 1.mjesto u grupi i 1. mjesto ukupno“.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o mladoj, desetogodišnjoj, jedriličarskoj nadi – Mari Barčotu!
Kakav je bio osjećaj sudjelovati na poznatoj splitskoj Mrduji?
„Bilo mi je jako uzbudljivo sudjelovati na tako poznatoj regati. Mrduja je veliko jedriličarsko događanje i poseban je osjećaj biti dio svega toga. Bio sam sretan što sam imao priliku jedriti na takvoj regati i veličanstveno je kad se oko 200 brodova poreda na startnu liniju. Nije izostao ni odličan rezultat, bili smo 2. u svojoj grupi i 10. u ukupnom poretku“.
Jesi li imao tremu prije regate i kako si je pobijedio?
„Nimalo! Znao sam da sam s odličnom ekipom i vrhunskim trenerom. Ispočetka nam je bila bonaca pa smo neko vrijeme čekali vjetar, to mi je bilo najteže, ali ipak smo kasnije uhvatili vjetar i uspjeli odjedriti do cilja. Bilo mi je drago da smo unatoč takvim početnim uvjetima uspješno završili regatu“.
Što ti je jedrenje donijelo osim znanja i sportskog iskustva?
„Jedrenje me naučilo strpljenju, odgovornosti i upornosti. Naučio sam da treba slušati upute, razmišljati i ostati smiren čak i kada nešto ne ide po planu. Upoznao sam i puno novih prijatelja, a najljepše mi je što mogu provoditi vrijeme na moru“.
Što ti je važnije – pobjeda ili dobro iskustvo na moru?
„Naravno da je lijepo pobijediti, ali mislim da je važnije dati sve od sebe i naučiti nešto novo. Ne može se uvijek pobijediti, ali svaka regata može biti dobra ako se trudiš i uživaš u jedrenju. Najvažnije mi je da napredujem i da mi jedrenje i dalje bude zabavno“.
Koji je tvoj najveći jedriličarski san?
„Moj je san postati što bolji jedriličar, sudjelovati na još puno regata i jednog dana ostvariti velike rezultate. Volio bih jedriti na poznatim regatama u svijetu i upoznati nova mjesta. Također mi je velika želja da imam svoju malu jedrilicu“.
Što bi poručio djeci koja žele početi jedriti?
„Ne bojte se pokušati! Jedrenje je jako zanimljiv sport, provodiš vrijeme na moru i na svježem zraku i naučiš jako puno novih stvari! Sigurno ćeš steći nova prijateljstva i naučiti se timskom radu jer na jedrilici zaista svi moraju biti ko jedno. Ako voliš more, svakako trebaš probati jedrenje.“
Inače, Jedriličarski klub Ploče Sailing, kaže nam Marinović, njeguje segment jedrenja kao timskog sporta na malim i srednje velikim krstašima. „Smatramo da na taj način jedrenje možemo približiti većem broju djece, odnosno stvoriti uvjete da zaista svako dijete može uživati u čarima jedrenja i boravka u prirodi. Jedriti u timu je lakše jer svatko ima svoj zadatak, ali da bi brod funkcionirao odnosno efikasno jedrio rad tih malih ručica mora biti usklađen. Na taj način se uče i navikavaju raditi u timu te stvaraju međusobno povjerenje i usklađenost. Kako nam je Luka Ploče generalni pokrovitelj i ustupa nam svu potrebnu opremu, tako najmlađe, posebno u zimskim mjesecima, treniramo na charter brodovima koji su jednostavniji i zaštićeniji od utjecaja vremenskih uvjeta, a pružaju odličnu pripremu za brže, regatne brodove“.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o mladoj, desetogodišnjoj, jedriličarskoj nadi – Mari Barčotu!
