Prevelika trka za svim i svačim karakteristika je današnjeg vremena. Trka koja se raspline kao mjehur od sapunice za kojim velike sjajne dječje oči s čežnjom gledaju ne vjerujući kako im radost za ljepotom koja im je bila na dohvat ruke u tren nesta, rasprši se. Nakon kratkog smiraja puni nedoumice nastave trku za novim šarenim mjehurićima.
Trka, trka i samo trka.
I nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože. I dok to ne shvatimo život će nam proći kao hod u krug.
Vrijeme je ovo neostvarenih želja, čije su posljedice veliki stres.
Prevelika zabrinutost za svime i svačim je vidljiva na svakom koraku. Svatko za nečime trči zabrinut zbog sporog ostvarenja svojih zamisli.
Dosta je danu njegovih briga, pričuju nam stari latini. Isus nas savjetuje: „Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što piti, ni za tijelo svoje u što ćete se odjenuti. Zar život nije vrijedniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajt ptice nebeske i ljiljane poljske, niti siju niti žanju, a ipak ih hrani vaš nebeski Otac.“ (Mt.6.25-28).
Ne zaboravi da, osim tijela, imaš i dušu
Čovječe, ne zaboravi da osim tijela imaš i dušu. Gospodin želi da pravilno stvari vrednujemo. Sve staviti na svoje mjesto pravo je umijeće, nadasve korisno.
„Zato tražiti najprije Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“! (Mt.6.33).
Naš Bog je Stvoritelj čije se djelo stvaranja nastavlja kroz povijest. Čovjek stvori na sliku svoju dajući mu zadatak:“ Evo ti zemlja, napučite ju i sebi podložite“ . (Post.1.28). poruka je to s prve stranice Biblije. Obrađuj je. Pretvori je u plodnu njivu, pašnjak, vinograd, voćnjak u čijim ćeš slatkim plodovima uživati sa svojim potomstvom. Ne dozvoli da njome ovlada korov i drač u kojem se kriju razni štetni gmazovi.
To se ne može postići prekriženih ruku, već radom i znojem natopljenoj zemlji. „Idi k mracu ljenčino.“ (Izr.6.6), poruka je to biblijskog mudraca zapisana u knjizi izreka.
Bog je prva i najveća, ali ne jedina naša briga. „nitko ne može služiti dvojici gospodara“ (Mt.6.24). Tko se ne klanja Bogu, klanja se idolu, zlatnom teletu, bogatstvu, razonodi, ugađajući nagonima i požudama tijela.
Nema bezbožnih, samo svima nije Bog isti. Stvari ti moraju služiti. Ne smiješ im robovati. Bogataši žive da uživaju i često im se život pretvara u pakao.
Ima nešto što se ne prodaje ni za kakovo blago, a to su Bog, domovina, savijest, životno uvjerenje… svoje kršćanstvo.
Uskrsnuće vodi preko Golgote
Mnogi kršćani su radije postali mučenici nego otpadnici. Puno je primjera. Slijedi Krista uzdignute glave, pa makar zbog svjedočenja bez nje ostao.
Kad se govori o novcu, često se može čuti: „Nisi Bog, ali si svemoguć“. Ne, nije novac svemoguć. Ne može nam dati zdravlje, sreću, čistu savjest, mir, zadovoljstvo.
„Oni što vjeruju da je novac sve, da bi do njega došli, spremni su na sve“ (Dante). Iz toga jasno proizlazi da novac kvari čovjeka.
Počuj prorokovu molitvu: „Gospodine, ne daj mi ni bogatvstva, ni siromaštva, nego mi daj samo za život potrebno!“ Bogatstvo truje i zaluđuje. Siromaštvo ubija, vodi u očaj. Za potrebno se brinu naše ruke i Božja providnost.
Putnici smo. Treba priječi rijeku života, a ona nemirna, duboka. Dvije su joj obale. Nije svejedno na kojoj si obali. Još je gore ako misliš da možeš istodobno biti na obje obale.
Nije svejedno da li si na obali istine ili laži, na obali pravde ili nepravde, ljubavi ili mržnje, čistoće ili smrada, poštenja ili nepoštenja. To opredjeljenje je opredjeljenje za vječnost.
Sjeti se Abrahamovih riječi koje je uputio bogatašu u paklu: „Između nas i vas koči se provalija golema, i nema prelaza“…
Opredjeli se. Ovdje i sada je izbor. Imate Mojsija i proroke, svete knjige- Božju riječ. Sve je jasno rečeno. Odaberi si Isusov put. Ustraj na njemu znajući da uskrsnuće vodi preko Golgote.
Ne može se u isto vrijeme služiti dvojici gospodara. Ne možeš sjediti na dvije stolice.
Tko se opredjeli protiv Boga, dogodit će mu se kao Adamu i Evi. Čovjek je slobodan. Bez slobode bi bio rob. Izbor nije stvar trenutka. Izbor je dug put. Dug kao život. Iz slijepe ulice može nas izvesti samo vjera u Boga.
Ptice nebeske i ljiljani poljski nisu tjeskobni, ali čovjek jest. Zabrinut je, jer jedno gradi, a drugo ruši.
Čovjek nije crv pa da samo gmiže po zemlji. On je stvoren da se odlijepi od zemlje. Stvoren je za kraljevstvo nebesko.
Vječnost počinje ovdje na zemlji izborom za dobro. Za tijelo se treba brinuti. To i pogani ištu. Pitanje je vrednovanja. Duša se ne smije zaboraviti, ona je besmrtna. Za tijelo je rečeno da je trava koja danas jest, a sutra se u peć baca.
Prevelika zabrinutost puni bolnice i ludnice.
Sjedi na jednoj stolici, pa ćeš biti manje zabrinut.
Taj put vodi spasu duše, a to ne smiješ zanemariti, jer u tome je smisao života.