Potresna ispovijest drugog preživjelog u havariji: Tijelo te male cure bilo je kod mene, potegao sam je i vidio da je mrtva.
‘Bili smo na Šipanu gdje smo radili pripremu za sezonu kod sad pokojnog Alena. U gliseru nas je bilo devet. Uhvatio nas je mrak i polako smo išli nazad. Bili su veliki valovi. Alen je dobro vozio da nas ne skvasi između valova’, ispričao je za dnevnik.hr Viktor Markota, koji je preživio pomorsku nesreću u dubrovačkom akvatoriju i koji se trenutno nalazi u bolnici,
‘Negdje na oko pola puta najednom je rekao samo “Bože moj, što je ovo” ili samo “Bože moj”, ne znam ni ja. Odjednom udar. Sjećam se da sam se izvrnuo pod vodu i u tom momentu udarila me njegova konzola i volan u prsa i ja sam se uhvatio za to.
Par sekundi nakon toga gliser se ispravio i došao sam do zraka. Oko mene su sve bile kese’, priča Markota, dodajući da mu se činilo kako se sve to događa nekom drugom, a ne njemu.Markota je sjedio kraj motora na lijevoj strani glisera. Svi putnici su, kaže, pokrili glavu s nečim zbog jakog vjetra. Vjerojatno zbog toga, kaže, nije vidio brod s kojim su se sudarili.
Pretpostavlja da ni vozač glisera nije vidio brod jer se koncentrirao na izbjegavanje valova. Na pitanje je li njihov gliser imao svjetla, kaže da ih on nije vidio, pa dodaje da je pod šokom i da se ne može sjetiti jesu li bila svjetla ili nisu.
‘Oko sebe sam nakon udara vidio kese i naše smeće. Tijelo te male cure bilo je kod mene, potegao sam je i vidio da je mrtva’, prisjeća se Markota, dodajući da su on i Velimir Šetka, koji je također preživio nesreću, dozivali ostale po imenima, ali se nitko nije odazvivao.
Na pitanje kako se osjeća, odgovara da se osjeća podijeljeno.
‘Drago mi je što sam živ, a tuga je na drugu stranu. Ovo mi je definitivno drugi rođendan zahvaljujući samo Bogu i Gospi. Još se nije sve skupa sleglo. Drago mi je što sam živ, a tuga mi je što su ljudi mladi izginuli’, kaže Markota za dnevnik.hr.
više na slobodnadalmacija.hr