Krajem rujna ove godine u prostoru Pučkog otvorenog učilišta Ploče posjetitelji, posebice navijači Hajduka, imati će poseban privilegij – moći će razgledati do sada neviđene fotografije iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća koje svjedoči o moći i dominaciji njihovog kluba, kao i o atmosferi koja je u to vrijeme vladala u Splitu. I ne samo da će razgledati, moći će ih i kupiti. Jer, to će biti humanitarna izložba Hajdukovih fotografija u organizaciji Društva prijatelja Hajduka u Pločama. Program će voditi Bruna Karla Bosnić iz HDTV-a, a cjelokupan prihod od prodaje fotografija namijenjen je pomoći obitelji s omiškoga područja kojoj je u požaru u cijelosti izgorjela obiteljska kuća.
Doček hajduka sa turneje, 20.01.1970.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose nikad viđene fotografije navijača i igrača Hajduka i priču o tome kako su nastale!
„Ovo je prilika da se u danima bez utakmica okupimo, podsjetimo na slavnu povijest i bogatu tradiciju našega
kluba, ali i da još jednom pokažemo snagu hajdučkog srca. Dođite u Pučko otvoreno učilište, pogledajte povijest naših Bilih i učinite dobro djelo“, poručili su iz DPH Ploče. Izložba pod simboličnim nazivom „Fotografija živi vječno“, započet će, simbolično, u 19:11 sati, 24. rujna.
Fotografije na kojima Bajdo Vukas umjesto lopte drži fotoaparat, navijački vlak, doček igrača Hajduka, Mercedes na splitskoj rivi s transparentom o povezanosti Hajduka i Dinama i brojne druge ugledat će svjetlost dana zahvaljujući strastvenom Hajdukovcu i vrhunskom fotografu Leu Lendiću, umjetničkog imena Leonardo Della Vega, koji je od zaborava otrgnuo veliki broj fotografija koje su godinama stvarali njegov djed i ujak, Stjepan Šimić i Boris Šimić. U prebogatoj kolekciji, osim fotografija vezanih uz Hajduk, nalazi se i veliki broj drugih fotografija neprocjenjive vrijednosti sa splitskih festivala, fotografija glumica, običnih ljudi, dočeka Đurđice Bjedov, Tita i Jovanke…
Stjepan Šimić (1921.-1985.) bio je poznati sportski fotoizvjestitelj. Preko 25 godina fotografirao je sve važne sportske događaje u Splitu, a njegove fotografije objavljivane su u Slobodnoj Dalmaciji, Sportu, SN reviji, Hajduku i drugim tiskovinama. Bio je član Sekcije sportskih novinara Splita. Boris je kao 15-godišnjak, na početku karijere, bio najmlađi fotoreporter dnevnih listova. Mediji su zabilježili kako „brojni posjetioci utakmica na Hajdukovom igralištu podno Marijana već godinu dana zapažaju njegov vižljasti lik koji, po uzoru na starije kolege, stalno u pokretu objektivom traga za novim, najpovoljnijim kutovima fotosa“. Već kao 12-godišnji dječak privolio je oca Stjepana da mu pozajmi jedan od svojih fotografskih aparat kako bi snimio školske kolege na izletu. „Danas je Boris pravi mali majstor u pronalaženju novih motiva sa sportskih susreta. S ponosom navodi kako mu je zagrebački dnevnik Sportske novosti, naravno posredstvom oca, objavio čak osam velikih slika na naslovnoj strani!“, stoji na požutjeloj stranici tiska, uz napomenu da Boris u radu koristi aparate „Yashica – 635“ i „Roleflex“.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose nikad viđene fotografije navijača i igrača Hajduka i priču o tome kako su nastale!
Hajduk i Dinamo, dva su kluba bratska..
Kao što vidimo, obiteljsku fotografsku priču uspješno nastavlja Leonardo Della Vega, fotograf koji je rođen i odrastao u Splitu, a stalno nas oduševljava svojim fotografijama nastalima u gradu pod Marjanom, bilo da je riječ o fotografijama koje prikazuju ljude i ljudske sudbine ili pak pejzaže. Leonardo, koji je ekonomist, a fotografija mu je hobi, i ne krije da je ljubav prema toj umjetnosti naslijedio od djeda i ujaka.
Počeo je fotografirati još kao šestogodišnji dječak, aparatom koji mu je dao djed. Odmah je, kaže, znao da je fotografija svijet koji ga privlači i da je to početak jedne priče koja će trajati. Prvu samostalnu izložbu imao je kada mu je bilo 11 godina. „Motivi su bili prekrasni, nije bilo antena, žica i satelita kao danas, taj Split bio mi je puno ljepši i bliži, bili su drugačiji kadrovi, čini mi se da su se ljudi više smijali, iako ne želim reći da danas nisu dobri“, prisjeća se Leonardo svojih početaka.
Vukas sa fotoaparatom umjesto lopte
O samoj izložbi reći će: „Svaka fotografija koju će ljudi vidjeti oko sebe nosi posebnu priču, ali za mene osobno ove slike imaju još dublje značenje. One su inspirirane životom, radom i duhom dvojice meni najvažnijih ljudi, moga djeda i moga ujca. Oni su bili moji najveći uzori, naučili su me kako promatrati svijet oko sebe, kako prepoznati ljepotu u malim stvarima i ono najvažnije, kako biti čovjek. Iako fizički neće biti s nama, njihova dobrota i vrijednosti žive dalje. Ova izložba je moj način da im odam počast, pretvarajući njihovu inspiraciju u nešto opipljivo i plemenito. Zato na izložbi nećemo biti samo da bismo gledali fotografije, bit ćemo s višim ciljem da pružimo ruku onima kojima je to najpotrebnije. Sav prihod od izložbe namijenjen je u humanitarne svrhe. Kupnjom fotografije ili donacijom ljudi neće odnijeti kući samo komad umjetnosti, već će postati dio lanca dobrote koju ćemo pokrenuti“
Hajdukovi navijači na tamiću zagrebačkih registracija
No, nije Split jedini na meti njegovog fotoobjektiva, Leonardo često fotografira dolinu Neretve, malo koji događaj u Pločama prođe bez njegovoga prisustva, ipak je on neretvanski zet. I zadovoljan je odnosom s Neretvom. Kaže da su ga ljudi zavoljeli, da mu odgovara njihov temperament, sličan je splitskom, pa su u Neretvi osjeća kao kod kuće.
A kako je postao Leonardo Della Vega? „Slučajno. Ja jesam Leonardo, ali želio sam raditi nešto da se pri tom ne zna tko sam. Ne volim da mi se povlađuje, ako je neka fotografija loša – reci da je loša, nemam problema s time da to čujem. Ako je dobra – reci da je dobra, bit će mi drago. To je razlog zašto sam htio da se ne zna da je riječ o meni, jednostavno htio sam dobiti iskreni input. Ovo je vrijeme u kojem ima puno taštine i egotripera, a ja nisam opterećen s tim. Puno ljudi i danas ne zna kako izgledam”, kaže nam.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose nikad viđene fotografije navijača i igrača Hajduka i priču o tome kako su nastale!
Leonarda posebno zanimaju ljudi s margine: „Od takvih ljudi društvo je diglo ruke, zato me privlače. Inače sam komunikativan, volim uspostavljati odnose s ljudima. Ako sam odlučio nekoga slikati s glavom u dimu, kupit će kutiju duvana, sjesti s tim čovjekom, razgovarati, opustiti ga. Ali, ono što je najvažnije, tim ljudima treba pomoći, društvo je, nažalost, diglo ruke od njih“.
Kao čovjek koji se već dugo bavi fotografijom, može usporediti sadašnje i nekadašnje vrijeme i način rada. „Ogromne su razlike u procesu izrade fotografije nekada i sada. Prije je bilo više draži, ti mirisi i to iščekivanje fotografije nešto je nevjerojatno. Danas sve možete korigirati, koristiti photoshop, brojne su mogućnosti, ali ja nastojim da moje fotografije budu što izvornije. Također, danas svatko može mobitelom snimiti neki događaj, ali ja na fotografiju gledam na drugačiji način, ne fotografiram ono što vidim nego ono što ćutim. To je taj odnos unutarnjeg i vanjskog, priča i čar“, zaključio je Leonardo Della Vega, inače veliki ljubitelj crno – bijele fotografije, čija je omiljena uzrečica: „U crno – bijeloj slici više boja ima kad zatvorim oči, nego kad gledam s njima…“.
Slike: Privatni album
