Da je poljoprivreda u dolini Neretve iznimno rizičan i mukotrpan posao, ovih se dana na vlastitoj koži uvjerila vrijedna rogotinska poljoprivrednica Smilka Markota. Ona je, naime, sa svojom obitelji, prije osam godina započela polako, ali sigurno, podizati respektabilan voćnjak marelice, ukupno 120 stabala na površini od oko dvije tisuće metara četvornih. Zahtijevalo je to značajna novčana ulaganja i dugogodišnji naporan i temeljit rad na podizanju stabala.
Nemoguće je nabojiti koliko je puta voćnjak pokošen, uzoran, stabla polivena raznim zaštitnim sredstvima, okopana i njegovana.. S nestrpljenjem se očekivao prvi pravi rod i početak vraćanja uloženih sredstava. Grane stabala povijale su se pod teretom privlačnih, žutih plodova, koji su trebali završiti na okolnim tržnicama. Preostalo je samo ih ubrati. I kada je došao taj trenutak, umjesto Smilke, pobrala ih je bura.
Prizor zemlje prekrivene plodovima marelice djelovao je pomalo apokaliptično. „Uzgajala sam ih dugih osam godina, do ovog prvog pravog ploda. Bura nam je uništila preko 80 posto uroda. Procijenili smo da je na svakom stablu moglo biti ubrano oko 50 kilograma marelice ili oko šest tona. S obzirom na trenutačno stanje, možemo biti zadovoljni ako uberemo malo više od jedne tone. Ako je cijena kilograma marelice osam kuna, pretrpjeli smo štetu od gotovo 40 tisuća kuna. Molim sve nadležne institucije da nam, u okviru njihovih mogućnosti, pomognu u saniranju štete“, rekla je Smilka.