„Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite se odavde i ne činite od kuće Oca moga kuću trgovačku“. Prisjetiše se učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. (Iv.2.13-17).
Apostol Pavao poručuju: Hramovi ste Duha svetoga. Radi toga se sve ovo i na vas odnosi. A vi, što mislite, kako se ponašate? Koliko ste svjesni svoje časti i odgovornosti?
Sin Božji se rodio da bude prikovan na križ i uskrsnućem svlada smrt
Svojevremeno je internetom kružio video sadržaja: „Na krštenje te donijela tradicija. Na prvu pričest razred. Na krizmu dar od kuma. Na vjenčanje folklor ili začeto dijete. Na sprovod će te nositi drugi. Ne bi li barem jednom pred Isusa mogao doći sam?“.
Prisjetimo se i krilatice koju roditelji često govore: „Još to obavi pa si gotov(a)“. Pridodajmo k tome društveni neoliberalizam i raspad svih vrijednosti.
Spomenimo i krizu autoriteta. Kateheze i učitelji su etiketirani kao oni koji previše traže, koji su strogi, koji ne znaju s djecom. A djeca sama ne poštuju ni Boga, ni učitelje ni roditelje koji na njih ni ton ne smiju povisiti, jer će ih odmah prijaviti dječjoj pravobraniteljici… Tužno stanje anarhije.
Dovoljno si razuman i možeš shvatiti da nitko ne može dobiti dozvolu i dopuštenje za neki popust u vršenju Božjih zapovijedi. A mnogi upravo to traže i očekuju. I ako ne dobiju taj popust osuđuju učitelje i vjeroučitelje.
To su ti „trgovci u Hramu“ koje Isus bičem tjera i razvaljuje njihova sredstva kršenja zakona. Svađalicama, nasilnicima, muljatorima, lažljivcima, prevrtljivcima, onima koji podapinju noge bližnjemu svome i sličnima, nema dobrodošlice u udruzi na Brdu ljubavi. To stoji u proglasu udruge iz Podbablja Gornjih. Svaka im čast. Eto evanđelja na djelu.
Oni su dobro shvatili Isusovu poruku iz današnjeg evanđelja. Zar ti ovo nije dovoljno svjedočanstvo, pouka i poruka?
Židovi iznenađeni fiukom biča u Isusovoj ruci, upitaju ga: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“. Odgovori im Isus: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići“. (Iv.2.18-19).
Isus želi Židovima svratiti pozornost na sebe, na svoje biće, svoj život i sudbinu. On je u najdoslovnijem smislu Hram Božji. Najavljuje im svoju brzu smrt i uskrsnuće.
Isus će na križ. Neshvatljivo je to njegovim prijateljima, ali on se rodio da umre. „Za Sina Božjega nije bilo nikakva drugog razloga da se rodi nego da bi mogao biti prikovan na križ, da zatim svojim uskrsnućem svlada smrt – vlastitu i našu“. (Leo Veliki).
Na sve ovo Židovi su ostali ravnodušni – da njihov Mesija svrši na križu bilo im je nezamislivo – da će uskrsnuti, činilo se nemoguće.
„Ne znate li da ste hram Božji?“
Međutim, što se njima činilo nezamislivo i nemoguće Isus kaže da je upravo to znak – dokaz njegova božanskog poslanja.
„Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi“. (1. Kor.3.16.). Jasna je to poruka. Svaki je kršćanin živi hram živoga Boga.
Bog je naš stanar, ukoliko ga ne istjeramo. Da li je i kako je moguće iz srca istjerati Boga? Da, moguće je: grijeh je bič što goni Boga iz čovjekova srca, a grješnik je porušeni hram Božji.
„Ne znate li da ste hram Božji…?“ Na žalost, i u tom hramu često je trgovina. Trguje čovjek vlastitom srećom, vlastitom sudbinom. Često prodaje Boga, prodaje dušu i vječnost za sitniš. Loši smo trgovci.
Crkva nas u korizmi priprema za Uskrs i uskrsnuće. Treba dokrajčiti trgovinu u svom životu, zaustaviti prodaju Boga, rasprodaju svoga kršćanstva.
Ako smo vlastito srce grijesima pretvorili u vražju štalu, moramo se prihvatiti posla: obraćenjem, pokorom očistiti srce, podignuti porušeni Božji hram, uskrsnuti iz blata grijeha na čisti, sveti život djece Božje.
„Budući da svi vjernici zajedno i svaki napose čine jedan i isti hram Božji, ovaj mora biti savršen u svakom (pojedincu) kao što to mora biti i u svima zajedno“. (Leo Veliki).
Svi smo odgovorni za ljepotu i svetost Crkve, a svatko mora početi od sebe. Što kršćanin mora raditi i kako živjeti da uvijek bude sveto biće – hram živi svetog Boga, zapisano je na dvije sinajske ploče – 10 Zapovijedi. Isus jednom reče: „Ako hoćete u život, vršite zapovijedi!“ (Mt.19.37.)
„Ne igraj se životom! Nisi mu gospodar. Ne igraj se imetkom! To je pozajmica. Ne igraj se djetetom! Nije to lutka za tvoj salon. Ne igraj se tijelom! Ono ima vječni cilj. Ne igraj se s brakom! Nije brak uživanje nego dužnost“. (Someschein).
Ne igraj se Bogom! Loši smo igrači. Ne trgujmo Bogom! Propali smo trgovci. U ove korizmene dane očistimo srce, hram Božji, od prljavštine: zla grijeha, sebeljublja – da na dan Uskrsa veselo zapjevamo aleluja.
Bog je uvijek spreman na praštanje. Na nama je da se što prije ostavimo djetinje pameti i počnemo shvaćati da su Božje Zapovijedi proizašle iz Božje ljubavi. One su put u vječnu sreću, u vječni život.