Ivan Katalinić, Mario Boljat, Vedran Rožić, Šime Luketin, Luka Peruzović, Ivan Buljan, Slaviša Žungul, Dražen Mužinić, Borislav Đorđević, Jurica Jerković i Ivica Šurjak su toga 9. svibnja 1976. godine, u 27. kolu Prve savezne lige, razmontirali beogradski Partizan na njegovom, prepunom, stadionu JNA s nestvarnih 6:1. Žungul i Đorđević zabili su po dva puta, a Buljan i Jerković po jednom. Partizan je tada bio izuzetno jak, splitski i beogradski klub vodili su mrtvu trku za prvaka Jugoslavije. Stariji pratitelji nogometa znaju kako je to završilo, ali sada nećemo o „najspornijem golu u povijesti jugoslavenskog nogometa“, o novosadskom sucu Dušanu Maksimoviću, koji je dva mjeseca poslije Hajdukove beogradske rapsodije u Ljubljani produžavao utakmicu Olimpija – Partizan sve dok Nenad Bjeković nije postigao gol za prvaka Jugoslavije, o izjavi Tomislava Ivića „Bit ćemo prvaci ako nam dozvole“ i drugim događajima koji su obilježili to prvenstvo.
Na željezničkom kolodvoru u Sarajevu
Danas ćemo se, prigodno, jer se navršilo okruglih 50 godina, prisjetiti kako je nastala kultna pjesma „Bili su, bili, vrhovi planina“, kasnije himna Majstora s mora. Na beogradskome derbiju Hajduk je imao podršku svojih vjernih navijača. Među njima bio je i Kominjanin Mijo Medak. Navijači i igrači vraćali su se istim vlakom, ne treba ni naglašavati kakva je bila atmosfera. Pjevalo se i slavilo, a u Sarajevu su igrači Hajduka prvi put čuli spomenutu pjesmu. I odmah je prihvatili!
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje), donose lijepu priču povodom 50 obljetnice Hajdukove himne čiji je autor Mijo Medak iz Komina!
Autor pjesme bio je Mijo Medak. Istina, ona se u Neretvanskoj krajini pjevušila i prije, ali tada su je prvi put čuli oni kojima je bila posvećena. Mijo je, na žalost, preminuo krajem studenoga 2023., ali nam je prije toga ispričao niz zanimljivosti iz njegove bogate navijačke karijere. Uz to, posjetili smo i njegovu suprugu Stipu, tihu i vjernu pratiteljicu punih 66 godina, koja nam je opet, iz svoga kuta, dočarala Mijinu strast i to ne samo prema Hajduku, kako ćemo vidjeti u nastavku ovoga teksta.
Mijo je, bez sumnje, bio bezrezervno prožet iskrenom i fanatičnom vjernošću biloj, Hajdukovoj, boji. Pjesma, kako nam je pričao, kao dar voljenome klubu nastajala je postupno, u dugim plovidbama brodovima «Hvar» i «Kostrena» u Split na utakmice, u neprospavanim noćima nakon bolnih poraza, a nasušnoj potrebi da se pomogne Hajduku. Pjevušila se već početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, istodobno s dolaskom na scenu zlatne Hajdukove generacije, a presudni trenutak dogodio se na sarajevskom željezničkom kolodvoru početkom svibnja 1976.
Fizički obračuni s vodnicima JNA iz pločanke kasarne
U to vrijeme veliki broj Neretvana pohodio je Hajdukove utakmice, poglavito na domaćem terenu. Mijo i brojni Hajdukovci iz Komina i čitave doline Neretve doputovali bi u Split dan prije utakmice i spavali u hotelu „Park“, jer je upravo na tome mjestu bilo najjeftinije noćenje. Istim brodovima na utakmice su putovali vodnici JNA iz tadašnje kasarne u Pločama, koji su uglavnom navijali za Zvezdu, pa su često izbijali i fizički obračuni. „Ništa mi nije bilo teško učiniti za Hajduka. Posebno sam guštao nakon pobjeda nad Zvezdom, a najteže trenutke proživljavao sam poslije odlaska legendarnog vratara Vladimira Beare u Beograd“, pričao nam je ovaj srčani Kominjanin, koji je voljeni klub pratio do samoga kraja svoga života.
Pričao nam je o Broketinom gola Zvezdi s 40 metara, pješačenju s prijateljima iz Kaštel Kambelovca, gdje je jedno vrijeme radio, na utakmice u Split, o odlascima u Mostar na utakmice Velež – Zvezda, kako bi „izdajnika“ Bearu gađao sitnim novčićima i o mnogim drugim detaljima koji su obilježili njegova desetljeća suživota s Hajdukom.
Stipa Medak
Njega se, s druge strane, nisu sjećali, nije bio pozivan na proslave Hajdukovih obljetnica, nije mu bila ponuđena ni besplatna karta, ali nikada ga nije obuzelo razočaranje ili gorčina. Govorio je: „Nemoguće je biti ljut na Hajduka, on je dio mene, priuštio mi je nezaboravne trenutke radosti. Ponosim se bolom koji sam zbog njega proživio i sretan sam što sam upoznao najbolje Hajdukove igrače».
Dva snicela, krug i litra vina
Mijo je uvijek, sa velikom zahvalnošću, govorio o svojoj supruzi Stipi i njenom dugogodišnjemu razumijevanju zbog njegovih čestih izbivanja od kuće. „Hajduk je za mene star tisuću godina! Imam takav osjećaj nakon što sam bezbroj puta suprugu pripremala torbu, vino, šnicele i sve drugo potrebno za putovanja i okrjepu kako bi mogao bolje navijati za Hajduka. Brinula sam o kući i djeci, dijeleći tako sudbinu mnogih žena iz doline Neretve, čiji su muževi bili srčani Hajdukovci“, s ponosom nam govori Stipa.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje), donose lijepu priču povodom 50 obljetnice Hajdukove himne čiji je autor Mijo Medak iz Komina!
Sahrana Mije Medaka (Slika: Martin Burić)
Kada je njen suprug kod kuće slušao ili gledao utakmicu, morala je biti apsolutna tišina, „ni klapnit pjatom nije se smilo“, prisjeća se ona. „Mijo je i po noći sastavljao navijačke i druge pjesme, nikada nije mirovao. Ja sam uz njega postala vatrena navijačica Hajduka. Kada bi išao na utakmice, rekao bi mi nekoliko dana ranije, tako da imam vremena sve mu pripremiti za put. Obavezno bi to uključivalo dva šnicela, kruh, litru vina i sve to u torbu. Kada bi Hajduk izgubio bilo je jako teško i meni, ali morala sam ga tješiti, a kad bi pobijedio vješale su se zastave i slavilo se naveliko“, prisjeća se Stipa, ali ističe da nije samo Hajduk bio prisutan u Mijinom životu: „Bio je jako vrijedan, ribar i .zemljoradnik, u „Azbestu“ je proveo gotovo četiri desetljeća, pjevao je u crkvi, a iznad svega volio je Hrvatsku! Zbog Hrvatske je šezdesetih godina prošloga stoljeća proveo tri mjeseca u makarskome zatvoru. Na prvome mjestu bio mu je Bog, a onda Hrvatska i Hajduk, molio se milosrdnom Isusu, a tako je učio i djecu. Koliko sam noći ostala bez sana, radi Hajduka i Jelačića bana“, prisjeća se Stipa, a njene riječi potvrđuje i kćerka Anđelka: „Bezrezervno je volio Boga, Hrvatsku i Hajduka. Prva pjesma koju me je naučio pjevati bila je „Oče naš“, koja je počinjala sa Slava, čast i hvala Ocu i Sinu, a onda su slijedile Vila Velebita, Ustani bane i druge. Kada bismo se barkom vraćali iz Lisne, gdje smo imali zemlju, uvijek je pjevao i recitirao. Bio je jako emotivan“.
Supruga i kćerka na grobu pokraj spomenika
Zahvalni članovima Društva prijatelja Hajduka
Gospođa Stipa danas ima 88 godina, ali to se ne vidi. S lokalnim dječacima i dalje razmjeni nekoliko udaraca loptom, obrađuje vinograd pokraj, simbolično, igrališta kominskoga Gusara i čuva uspomenu na svoga supruga. Među brojnim predmetima je i Mijina zbirka pjesama, koju je objavio prije šest godina na nagovor obitelji, posebice unuke Ane-Marije, grafičke dizajnerice. „Nedostaje mi. Jako. Često prebirem po stvarima koje me podsjećaju na ono što sam proživjela s njim. Hajduk tu ima prevažnu ulogu. I živi s nama, neka nije prvak dugi niz godina“, poručila je Stipa. Ona i Anđelka zahvalni su članovima Društva prijatelja Hajduka iz Komina koji su se pobrinuli da se pokraj Mijina groba postavi spomenik koji svjedoči o tome tko je napisao Hajdukovu himnu.
Hajduk i Dinamo
A za autora Hajdukove himne vezana je i jedna zanimljivost, koja iz današnje perspektive izgleda gotovo nestvarna. Osim Hajdukove, Mijo Medak dugo je bio vlasnik i Dinamove članske iskaznice. Za to je imao i objašnjene: „Nas Hrvata je ionako premalo. Što će tek ostati od nas ako se nastavimo uništavati. Moja ljubav prema Hajduku je teško usporediva s bilo čime, ali kao kršćanin i čovjek koji voli svoju domovinu, pozivam navijače Hajduka i Dinama da se ne tuku i da pruže ruku pomirenja jedni drugima. Neka moj primjer pokaže kako se uz ljubav za svoj vječni Hajduk, može voljeti i naš sportski suparnik Dinamo“.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje), donose lijepu priču povodom 50 obljetnice Hajdukove himne čiji je autor Mijo Medak iz Komina!
Mijo Medak sa zastavicom Hajduka i članskom iskaznicom Dinama
Bili su bili vrhovi planina
Bili su, bili, vrhovi planina
Bila je košulja hajdučkoga sina
Bili su, bili, vrhovi planina
Bila je košulja hajdučkoga sina
Ruke ćemo skupa za bile dići
Ko jedno srce za Hajduk ćemo biti
Ruke ćemo skupa za bile dići
Ko jedno srce za Hajduk ćemo biti
Bila i plava skladna je boja
To je simbol majstora s mora
Bila i plava skladna je boja
To je simbol majstora s mora
Ruke ćemo skupa za bile dići
Ko jedno srce za Hajduk ćemo biti
Ruke ćemo skupa za bile dići
Ko jedno srce za Hajduk ćemo biti
Ponos je grada poznat po svitu
I uvik vjeran svom rodnom Splitu
Bili su, bili, vrhovi planina
Bila je košulja hajdučkoga sina
Bili su, bili, vrhovi planina
Bila je košulja hajdučkoga sina
