Komin se može podičiti većim brojem iznimnih tradicija, a jedna od njih vezana je za glazbu. Naime, Hrvatska seljačka glazba Komin ove godine obilježava 90 godina djelovanja i jedina je limena glazba na području Grada Ploča, te, poslije glazbe iz Metkovića, najstarija u dolini Neretve. A rođenje kominske glazbe dogodilo se nakon smrti jedne mlade djevojke iz mjesta. Zvala se Mara Jelčić i bila je članica društva Hrvatski sokol. Na njen posljednji ispraćaj pozvana je glazba iz Trebižata iz susjedne Hercegovine i Kominjani su tada odlučili osnovati vlastitu glazbu.
Godine 1926. osnovan je Inicijativni odbor koji je brojao 11 članova, a dvije godine nakon toga, dakle 1928., kominska glazba započela je s radom. Osnovana je kao Hrvatska seljačka glazba Komin, ali su političke okolnosti tada, kao i cijelo vrijeme njena djelovanja do 1990. godine, bile takve da se nije mogla zvati Hrvatska. Svoj prvi nastup imala je 25. svibnja 1930. pod nazivom Seljačka glazba Komin. Prvi kapelnik bio je Ljubo Levantin, a vrijedno je prisjetiti se imena prvih glazbara: Nikola Ćopo, Gabro Ćopo, Jure Ćopo, Josip Anđelko Medak, Ante LajoMedak, Jure Čupić, Ivan Pile Čupić, Frane Čupić, Mijo Zelić Čupić, Joko Čupić, Ante Tonći Čupić, Ferdo Čupić, Ante Blažov Dugandžić, Ivan Dugandžić, Ivan Ifoja Dugandžić, Mijo Gravor Dugandžić, Mijo Pulicija Dugandžić, Jure Tomeša Dugandžić, Ante Vefi Vlatković, Nikola Jukina Vlatković, Srećko Pavla Vlatković, Marko Vlahović i Ante Kunjada Vlahović.Prvi instrumenti kupljeni su u Čehoslovačkoj.
Početkom Drugoga svjetskog rata članovi glazbe su mobilizirani najprije u domobrane, gdje su nastupali kao vojna glazba, a 1944. u partizane, u IX Dalmatinskoj diviziji s kojom su prošli put od Knina do Trsta. Nakon završetka Drugog svjetskog rata demobilizirani članovi nastavili su djelovati pod nazivom Narodna glazba Komin. Odmah je upisano 60-ak mladih ljudi, a novi-stari kapelnik bio je Ljubo Levantin. Krizno vrijeme nastupilo je 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća kada se, uslijed iseljavanja, članstvo osulo pa je u pitanje došlo daljnje djelovanje glazbe. No, ponajviše zahvaljujući Frani Čupiću kriza je prevladana i 1978. proslavljeno je pola stoljeća djelovanja. Do tada je kroz glazbu prošlo oko 400 glazbara iz Komina.
U razgovora s predsjednikom i dopredsjednikom HSG Komin Lucijanom Oršulićem i Juricom Ćopom uvjeravamo se u paradoks današnje situacije. Nekada su kominski težaci, radnici i ribari pronalazili vrijeme, usprkos teškome životu, da vježbaju i nastupaju u gotovo nemogućim uvjetima, a danas u nikad boljim uvjetima, kada imaju na raspolaganju moderno opremljene prostorije i potrebne instrumente, kominski glazbari imaju problem s članstvom, jer su mnogi zaljubljenici u glazbu, zbog studija, iseljavanja ili sezonskih poslova, onemogućeni u vježbanju i nastupanju. Zbog toga se poduzimaju brojni koraci za očuvanje ove hvale vrijedne tradicije u Kominu, posebno jer interes za glazbu pokazuje 30-ak mladića i djevojaka. Tome bi sigurno pridonio i pozitivan odgovor iz Ministarstva kulture da se u Kominu osnuje podružnica metkovske Glazbene škole, te da kominska mladost pod ravnanjem kapelnika Jure Vujevića nastavi stazama svojih prethodnika koji su osvajali brojna priznanja i nagrade.
Cijeli tekst u tiskanom izdanju pročitajte u Dubrovačkom vjesniku koji je na pločanskim kioscima u subotu ujutro.
