SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU – „LJUBITE SVOJE NEPRIJATELJE, DOBRO ČINITE SVOJIM MRZITELJIMA, BLAGOSLIVLJAJTE ONE KOJI VAS PROKLINJU“
Da bi nam neki govor – neke iznesene misli bile prihvatljive – barem donekle shvatljive, treba ih sagledati u kontekstu svega izrečenog. Riječi današnjeg evanđelja nam izgledaju čudne, teško shvatljive i prihvatljive. Isusov govor učenicima upućen je i nama: „Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“. (Lk.6.27-28).
Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje?
Drugom prigodom Isus će kazati: „Mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti“. Uz povjerenje koje moramo imati u Isusa, te nam riječi moraju otjerati sve sumnje koje nas salijeću i pristupiti oživotvorenju svega što nam Isus govori.
Spoznaja da te netko mrzi, da ti se netko osvećuje, da se netko naslađuje tvojoj nevolji, ne bi ti bilo prihvatljivo. Kad ne želiš da se to tebi dogodi, nemoj ni ti nešto slično činiti drugome. To bi trebalo biti svima jasno.
Po svijetu se organiziraju natjecanja u raznim sportovima s naglaskom tko će biti prvi u skoku, u trčanju, u odmjeravanju snage, vještine, izdržljivosti – na kopnu ili moru – na zelenoj travi, u toplim dvoranama ili snježnim padinama. Pobjednika u dvoboju se slavi, o njemu se piše, govori, dugo se pamti. Cilj je i želja svakog natjecatelja biti što bolji, po mogućnosti prvi, a ne posljednji.
Svi mi sudjelujemo u natjecanju, makar toga ni ne bili svjesni. Natječemo se s drugim u ljudstvu, u poštenju. Kad tebi netko učini štetu, a ti njemu učiniš dvostruko, ti se odnio pobjedu u nečovječnosti. Ostavi se takovih „pobjeda“.
Isus kao da nam poručuje: Ako te netko mrzi, ako ti čini zlo, eto ti prigode da pokažeš svoje ljudstvo, da pokažeš svoju dobrotu. Uzvrativši mu istom mjerom, po čemu si ti bolji od njega?!
Nakon svega izrečenog mora nam biti jasnije zašto Isus govori: „Ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro svojim mrziteljima“. To nije lako. Zar je uopće lako natjecati se i u natjecanju pobijediti? Možda je lako biti zadnji, ali nije lako biti prvi. Pobjeda nam može izmaknuti za milimetar, za djelić sekunde.
Tuđu sebičnost, egoizam, bahatost, nasilje, pobijedi svojom širokogrudnošću, sebedarjem, poniznošću, skromnošću. Time ćeš zaslužiti pobjedu u kojoj ćeš uživati svu vječnost, a izreći će je jedini pravedni sudac – Gospodin.
Zahvali Isusu na jasnoći njegovih riječi: „Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? I grješnici to isto čine“. (Lk.6.32-33).
Junaštvo je ne vratiti zlo za zlo. Kršćanin mora vjerovati u snagu ljubavi i praštanja. U svakom čovjeku gledamo Božju sliku, i ne zaboravimo nikada Isusov savjet: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski. Kad to prihvatimo naša ljubav neće poznavati granice. Time ćemo prijatelje i neprijatelje više približiti Bogu.
Isus stavlja naše međusobne odnose na nove, dotad neviđene temelje. Do njegova vremena mnogi ljudi, pa i narodi pokušavali su međusobne odnose i probleme rješavati silom: šakom, snagom moći i toljage. Bio je to bonton vukova – jači je uvijek imao pravo. Slabiji je pojeden. Ne pita vuk je li janje nevino. Isus će reći da nismo zvjerad i da se ne smijemo zvjerski ponašati.
„Ne sudite i nećete biti suđeni“
Ljudska pravda i pravo često zakažu, podbace. Vaga pravde u čovjekovoj ruci često pokazuje krivo. To će pokazati i suđenje Isusu. Već su stari Rimljani govorili kako se pod maskom pravde često skriva nepravda.
Isus daje mjeru – vagu – koja nikada nije i ne može biti kriva: ljubav i najveći, najteži njen oblik – ljubav prema neprijateljima. Teško je to bilo shvatiti. Običan čovjek na mržnju odgovara mržnjom, na šamar s dva šamara. On se drži one: „Oko za oko, zub za zub, glavu za glavu“.Gospodin govori drugačije: „Ljubite svoje neprijatelje. Činite dobro onima koji vas mrze“. (Lk.6.27.). Ljubiti znači prije svega znati i htjeti praštati. To je prvi korak kršćanske ljubavi. Opraštati ne znači ne vidjeti zlo i nepravdu ne boreći se protiv toga, već nego ne ponoviti ih – ne vraćati šamarom nego ljubavlju.
Veliki indijski državnik Gandi u borbi protiv osvajača Engleza zabranio je svako nasilje i Englezi su otputovali odakle su došli.
„Opraštajte! Ni u jednom čovjeku ne smijemo gledati samo zlo: čovjek je često zao, ali nije zloća – čovjek je rijetko svetac, ali još rjeđe đavao. U najgorem od nas ima dobra i u najboljem zla“. (M.L. King).
Da, i najgori čovjek još uvijek je slika Božja, ali iznakažena, izgrđena.Događalo se više puta da je netko oštetio, poderao neko umjetničko djelo. Možda je neko i zbog ljudske nepažnje, neodgovornosti oštetila vlaga, jer se nije čuvalo u za to adekvatnom prostoru. Kad se uvide oštećenja, stručno osoblje pokreće akciju obnove dobro pazeći da ne nastane još veća šteta. Javljaju se konzervatori, restauratori, koji svojim stručnim – dugotrajnim, preciznim radom strpljivo pokušavaju djelu vratiti prvobitni sjaj, u čemu redovito i uspiju, pa ga svečano na radost ljubitelja umjetnosti, izlože za javnost. Nije se dogodilo da je umjetničko djelo zbog oštećenja bilo bačeno, već se uložio veliki trud u njegovu obnovu.
Čovjek je, kako rekosmo, veliko umjetničko – Božje djelo – izrađeno na Božju sliku. Ako je oštećeno – iznakaženo, treba ga obnoviti. Opraštanje i ljubav je najbolji način da mu se vrati izvorna ljepota. Mnogi su u tome uspjeli. Pokušaj, možda ćeš i ti. Nemoj očajavati.
„Ne sudite i nećete biti suđeni“. (Lk.6.37.). Trske napuknute nemojte prelomiti. Stijenja što tinja nemoj ugasiti. Divne li poruke i pouke. Isus ne traži da zatvorimo oči pred grijehom i nepravdom, ali je rekao da ne osuđujemo nepozvano i neosnovano.
Osudi zločin, a zločincu pomozi da se pokaje i vrati na put ljubavi, gdje se poštuje svačije pravo na život bez nasilja. O kako je to rijetko i teško? I sudovi krivcu pronalaze olakšavajuće okolnosti radi blaže kazne.
Presudu prepusti Bogu koji najbolje poznaje tajne i dubine ljudskih srdaca.
