Društvo, narod ili država jesu u velikom, ono što je pojedinac u malome. Ta usporedba živi još od Platona,koji je na toj misli i osnovao svoju idealnu državu i u njoj zamislio onakvu podjelu rada kakva je i u pojedincu čovjeku. Dičimo se i kitimo, mi djeca dvadesetprvog stoljeća,novim naprednim mislima i filozofskim sustavima, a zapravo još prokuhavamo, još se ne možemo odreći klasičnih sustava, na primjer, genijalnih grčkih mudraca, od kojih se nismo ni za dvije tisuće godina pomakli naprijed.
Ima jedna prava, pravcata aristokratkinja, a to je povijest. Ne da se ona zavaravati ni potkupljivati. Neće u svoj popis koje kakve. Prezirnim korakom prelazi preko svih naših mjerila, ljestvica i ocjena. Samo elitu ljudi ona bilježi,pamti i drži. Nitko se nije u nju nezasluženo ušuljao. Samo oni,koji u predvorju pokažu posjetnicu za čovječanstvo korisnih i plemenitih djela imaju pristupa u njezine odaje.
NI GRBOVI, NI MILIJUNI, NI POLOŽAJI, NI VLAST, NI NASLOVI, NI POHVALAMA ISPISANE STRANICE ŽIVOTA, NE KORISTE NIŠTA; ljudi ostaju s njima vani, ako svojim životom i radom nisu stvarno pridonijeli važan prilog dobrobiti, koristi i napretku čovjeka, društva, naroda i čovječanstva. Povijest je ispravak svih naših shvaćanja i sudova!
Pravedan je stoga redoslijed mrtvih. O, kad bismo i mi imali, kao što povijest ima ono nešto, onaj instinktivan, nepogrešiv i pravedan kriterij, po kojemu bismo napravili redoslijed živih! Ali mi toga nemamo i ne možemo imati. Povijest ima odvijeno klupko života, a pred nama se ta klupka tek odmotavaju. Kad se odviju, kad bismo mogli o pojedincima nešto izreći, nema ih više, umrli su, nestali su, otišli su u povijest da im ona sudi. Suđeno nam je da se varamo u ljudima i da nikoga za života pravilno ne ocijenimo. Povijest je i u tom pogledu učiteljica života. Historia est magistra vitae.
Te misli i želja za takvim kriterijem javljaju se u nama, kad mislimo na izbor ljudi,koji trebaju da nama služe, a ne upravljaju. To vrijedi i za ovo naše predizborno vrijeme. Upravljači misle za milijune drugih naroda. Nevješt kormilar znači katastrofu za brod, pogotovo na nemirnom moru. Katastrofu i za posadu na njemu. Sretan izbor onih, koji upravljaju, najveći je Božji dar! Nesmotren upravljač, najveće je prokletstvo, koje društvo, organizaciju, ustanove i narod može zadesiti na ovoj zemlji.
I o svakom čovjeku, na svakome mjestu, društvo mora voditi brigu i pitati za njegove nedostatke i vrline, jer nema odijeljena i posebnog života, svi smo međusobno usko povezani, svi za sve beremo i snosimo plodove i posljedice dobrog udesa i lošeg rada. A pogotovo nas zanima vrijednost “upravljača”, u čije smo se ruke pustili i čije kormilarenje svatko na sebi dnevno osjeća. Onaj tko vodi javne poslove,nas svih njegova osoba treba biti javna i otvorena knjiga, svakome na uvid.
Zar i u tome pogledu, u podjele uloga u državi, imamo bolju i pametniju podjelu od one Platonove?
A tko bi bio protiv takvih upravljača,tko se u njihove ruke ne bi predao, tko nije za elitu duha i pameti, tko nije za povlasticu takve “aristokracije”.
Mudar misli, kombinira, prkosi prilikama i stvara nove. ŽRTVUJE I ZABORAVLJA SEBE ZBOG DRUGIH, PREZIRE ZLATO I SLAVU! Sve za druge, ništa za sebe, njegovo je geslo. Obliti privatorum bublica curate – odbacite privatno, borite se za druge, piše na Kneževom dvoru. Pravedan,pošten i savjestan, ljubi drugoga i drugi ljube njega! Intuitivno osjeća DUŠU I ŽELJU SVOGA NARODA, pa se i prema tome ravna! Čista života, primjerom pokazuje put. Nije istina da bi svatko krao, samo da ima priliku; nije istina da smo svi jednako slabi i da bi u konkretnim situacijama napravili isto. Naprotiv, još i danas, hvala dragom Bogu, ima ljudi, koji jedva životare, a kad bi na ulici našli tisuće Eura, odnijeli bi ih na Policiju da traže vlasnika. Ima ljudi,koji bez ikakve nagrade i iz čistog idealizma rade za opće dobro. Ima ljudi,a poznajem ih osobno mnogo, da bi svojom sposobnošću učinili čudesa iz ljubavi prema braći ljudima, ondje gdje su drugi skeptički prekrižili ruke! Ima ih tu i pored nas!
U potragu za mudracima! Ondje gdje zataje učene glave, nastavimo traženje među malim i nepoznatim. Možda bi i u svim pravcima i područjima valjalo osvježiti, ponoviti i obnoviti život sokovima i energijama odozdo.
Cijeli je svemir veličanstvena pjesma ljubavi prema svima.Kad to shvatimo bit ćemo dio Božanske ljubavi, kaže Dostojevski!
Piše: dr. Filip Šalinović
