Diego Miletić (65), iz Guayaquila, Hrvat koji već trideset godina živi i radi u najvećem ekvadorskom gradu, koji broji 2,2 milijuna stanovnika i koji je u Guayaquilu vlasnik velike flote tunolovaca, na račun splitskoga KBC-a uplatio je 500 tisuća kuna, sa željom da se za taj novac kupe respiratori. Ako se zna da trenutačno na svjetskom tržištu za jedan, i to dobar respirator treba izdvojiti oko 25 tisuća eura, jasno je da bi se Diegovim sredstvima mogla kupiti dva respiratora i još bi ostalo novca za druge potrebe.
„Samo želim pomoći svojoj domovini, koju neizmjerno volim i kojoj sam pomagao i pomagat ću dok god to budem mogao – kazuje Diego, koji se prije 65 godina, rodio u Grabovici, u Hercegovini, a školu je završio u Pločama i Splitu, gdje je pohađao Srednju pomorsku školu. Život ga je iz tadašnje Jugoslavije odveo u Hamburg.
– Da, u Hamburg, pa sam onda otišao navigavat i more me donijelo u Portoriko, gdje sam ostao neko vrijeme i gdje sam se zaposlio u industriji tunjevine. Potom sam otišao u SAD (San Pedro) i tamo sam radio u tvornici tune. U Ekvador sam došao 1990. godine i od 1993. godine ozbiljnije ulazim u posao s tunom – govori senjor Diego.
S jednim svojim partnerom je 1993. godine kupio svoj prvi tunolovac.
– Bio je to tunolovac od 300 tona nosivosti. Ali brzo sam isplatio partnera i krenuo sam u posao. Kupio sam tunolovca koji sam nazvao “Međugorje”, pa još jednog koji sam nazvao “Kraljica mira”, koji ima 1500 tona nosivosti, pa je potom došao brod “Diva Marija”, također od 1500 tona nosivosti. U Bilbau (Španjolska) 2012. je dovršena gradnja broda “Ljubica” koji ima 1700 tona nosivosti. Sada je upravo u Bilbau u fazi gradnje još jedan tunolovac, koji će također imati 1700 tona nosivosti, a koji će se zvati “Ivan Pavao Drugi” – kaže Miletić.
Miletićeva flota ima, tako, više od šest tisuća tona nosivosti.
– Prošle smo godine uhvatili oko 28 tisuća tona tune, a inače nam je godišnji ulov između 35 i 40 tisuća tona tune. U svojoj tvrtki imam 350 do 400 zaposlenih. Puno zaposlenih su naši Hrvati. Svi kapetani su mi Hrvati, kao i upravitelji stroja, strojari, električari. Volim da mi rade naši ljudi jer su vrlo odgovorni, vrijedni i odani kao radnici. Imam ljudi iz Ploča, Splita, Rijeke, Dubrovnika… – nastavlja Miletić.
– Ja sam počasni građanin grada Ploča i to mi je veliko priznanje. Pomagao sam u izgradnji crkve, pomagao sam sportskim klubovima i društvima, a ovo sada je za KBC Split. Ako trenutačno zbog nestašice ne mogu kupiti respiratore, jer ih nema na tržištu, neka taj novac potroše na ono što im je najpotrebnije. Samo ne želim da taj novac ode na luksuz ili na neku drugu stranu, za koju nije namijenjen – upozorava Miletić.