S do sada nedoživljenim iskustvom susreću se poljoprivrednici iz Staševice kada, obrađujući svoja polja u okolici naselja, nerijetko dobivaju neobično društvo. Riječ je o pravoj lisici, često željnoj igre, suprotno naravi većine ovih divljih životinja, koje su izuzetno nepovjerljive, uglavnom žive samotnjački i jako im je teško prići.
No, ova je lisica potpuno drugačija i u štapu s kojim je pojedinci žele otjerati vidi sredstvo za igru. I ima i ime. Zove se Bruna. Čak je, istina silom prilika, 12 dana bila kućni ljubimac u obitelji Marević iz Staševice.
A sve je započelo prije otprilike dva mjeseca kada se 37-ogodišnji Mario Marević vraćao kući s posla iz noćne smjene u ATT-u u pločanskoj luci. Nekoliko kilometara prije kuće ugledao je na cesti bespomoćnu lisicu, koja je ležala s ozlijeđenom nogom. „Pretpostavljam da ju je ozlijedio automobil koji je tim pravcem prošao prije mene. Onako ranjena, cvilila je i bilo mi ju je žao. Jednostavno, nisam mogao samo proći i ostaviti je na cesti u takvom stanju, jer bi je neki od automobila koji bi uskoro prošao mogao usmrtiti. Volim životinje i kod kuće ih imam nekoliko, ali ipak sam bio oprezan, jer ovakvo iskustvo nikada nisam doživio. Uglavnom, nepovjerenje i oprez bili su obostrani, ali situacija je bila takva da je ozlijeđena lisica na kraju, i na iznenađenje mojih ukućana, završila kod mene“, prepričava nam svoje neobično iskustvo Mario.
Naravno, odmah je trebalo provjeriti je li lisica bijesna, što je učinio lokalni veterinar. Nakon što je utvrdio da nema unutarnjeg krvarenja, pomogao je da se što prije zaliječi ozljeda novoga stanovnika u obitelji Marević. Prva dva dana lisica nije ništa jela, tek je pila manje količine vode. I dok je trajala rehabilitacija nenadanoga gosta, sklapala su se nova prijateljstva. Posebno veliki interes pokazala je Mariova trogodišnja kćer Josipa, a ravnodušna nije bila ni kućna ljubimica Marevićevih, mačka Jesika. Ona je čak, prvih dana kada je stanje bilo najozbiljnije, ulazila u korpu u kojoj je bila lisica i grijala ju je svojim tijelom. Prijateljstvo je toliko uznapredovalo da je lisica dobila i ime, Bruna. Pa su tako mještani Staševice, mogli ispred kuće obitelji Marević, što je bio novi, privremeni dom ozlijeđene lisice, gledati kako zajednički objeduju Bruna i Jesika.
Domaćini novoj gošći nisu mogli ponuditi glodavce, kukce, crve, jaja ili ribu, što je njeno omiljeno jelo, ali su se uvjerili da Bruna nije imala ništa protiv pašteta i sličnih proizvoda koje su joj ponudili. Kako je, ipak, riječ o divljoj životinji, čije je mjesto u prirodi, nakon što se oporavila Marevići su je pustili da ode. Sada ponovno živi u svome prirodnom ambijentu, ali očito nije zaboravila kratkotrajno iskustvo s ljudima, koje joj je ostalo u dobrome sjećanju, što pokazuje i njeno sadašnje ponašanje.
O ovoj temi čitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji će na pločanskim kioscima biti od petka ujutro!