Na dnu Neretve, nedaleko od Ploča pronađeni su ostaci starih plovila. Riječ je o vrijednom arheološkom lokalitetu koji tek treba istražiti, a preliminarnim pregledom utvrđeno je da korito Neretve krije brodske konstrukcije i plovila, čija starost će se tek utvrđivati, piše Slobodna Dalmacija.
Međutim, sasvim je jasno da su većina plovila monoksili, izdubljeni su iz jednog komada drveta, koji se vežu za razdoblje prapovijesti. Tako bi ovaj podvodni lokalitet mogao postati prava arheološka senzacija, tim više jer je Neretva, od prapovijesti, jedan od najvažnijih plovnih putova na ovome području.
Sam lokalitet je pronašao podvodni arheolog Mario Radaljac te su postojale naznake da se na dnu nalaze potopljena plovila iz raznih razdoblja i artefakti koji im pripadaju. Kod pregleda pozicije u Neretvi ostvarila se sinergija ronilačkih klubova “Rostrum” iz Splita, “Neretva” iz Metkovića i “Vodomar” iz Duge Rese, kao i neprocjenjiva pomoć Josipa Markote iz lokalne Udruge rogotinskih lađara. Riječ je o iskusnim roniocima koji već duže vrijeme surađuju s arheolozima poput Nevena Lete, Marka Lete, Nikše Kaleba i Nikice Spudića. Pomoć iskusnih i dobronamjernih ronioca je neizmjerna jer je veliki broj arheoloških lokaliteta otkriven zahvaljujući upravo njima.
Osim brojnih nalaza rimskih amfora i naznaka antičkih brodoloma, na lokalitetu su za sada sigurno prepoznata dva plovila izrađena od jednog komada drva, a primijećen je veći broj dijelova plovila istog tipa. Riječ je o plovilima koji se nazivaju monoksili ili u hrvatskom izričaju ladve. Zapis plovila takvog tipa zabilježen je kod poznatog talijanskog putopisca Alberta Fortisa koji u svom djelu “Put po Dalmaciji” bilježi: “Čamčići kojima Neretljani plove po svojoj rijeci vrlo su maleni i lagani. Oni ih nazivaju čopulama, istim imenom kojim se služe Morlaci s Krke i Cetine za svoje čunove. Neretljanske čopule nisu od samo jednog drvenog trupca nego od vrlo tankih daščica koje su spojene nutarnjim rebrima”.
Kolci puni nepoznanica
Prema Fortisovu zapisu da se zaključiti da su istodobno bile prisutne dvije vrste plovila, jedna izrađena od jednog debla, druga od laganih daščica za koje je pretpostaviti da se misli na trupe, koje se danas koriste. Plovila tipa monoksil koriste se od srednjeg kamenog doba (mezolitik) i u vrijeme od 10.000 g. prije nove ere sve do 20. stoljeća, kada su kod nas zabilježena na otoku Pagu u uvali Caska i koja su služila za lov na tune.
Prema riječima arheologa Marija Radaljca na lokalitetu su na dubini od 8 do 10 metara primijećeni zabijeni kolci koji su možda služili za vezivanje plovila. S obzirom na poniranje naše obale i podizanje nivoa mora, geološki gledano kolci su mogli biti zabijeni u razdoblju od nekih 6 do 8 tisuća godina prije nove ere. Za sada nije sigurno je li plovila od jednog komada drva pripadaju tom ili mlađem razdoblju jer se čekaju analize iz SAD-a i Šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Ipak, najveće iznenađenje je otkriće velikog monoksila od kojeg je sačuvano 8,5 m dužine i koji je u prosjeku širok 85 cm. Prema usporedbama pretpostavlja se da bi neretvanski monoksil bio jedan od najsačuvanijih plovila tog tipa u svjetskim razmjerima. Za izradu takvog plovila potrebno je stablo velikog opsega i visine. Glavno pitanje glasi je li deblo došlo s nekih udaljenih krajeva izvan Neretve i u kojem razdoblju su rasla stabla tih dimenzija?
Veliko trgovište
Zahvaljujući biologinji Pauli Markota, koja je upozorila na studiju taloženja mulja, možda se odgovori na pitanje zašto je lokalitet otkriven sada. Studija pokazuje da se gradnjom brana uzvodno na Neretvi u proteklih 70 godina smanjio dotok sedimenata, tj. muljnih naslaga, a da je otjecanje istih ostalo isto. Prema tome, lokalitet se tim utjecajima pomalo otkrivao i postala su vidljiva plovila, brodske konstrukcije i artefakti.
Ronjenje u rijekama je dosta zahtjevnije od ronjenja u moru. Neretva je specifična jer postoje dvije struje, jedna koja teče put mora i nosi slatku vodu, a druga sasvim suprotna i koja je pod utjecajem mora i plime. U takvim uvjetima vidljivost je ponekad samo 15-ak centimetara i samo iskusno oko arheologa i suradnika ronioca može prepoznati potopljene objekte i predmete.
Za sada se lokalitet prostire na nekih 5 hektara površine, a vizualno je pregledan mali dio, pa se može pretpostaviti da će na tom području biti još iznenađenja.
Neretvanski arheolog Mario Radaljac vidi veliki potencijal ovog i drugih nalazišta za opći napredak cijelog područja. Naime, prije nekoliko godina u Baćini pored Ploča otkriveno je trgovište i pristanište iz 4. stoljeća prije Krista. Na nalazištu su pronađeni ulomci grčkih i ilirskih posuda koje idu u prilog teoriji da se upravo na tom području nalazilo donje trgovište koje spominje grčki putopisac Pseudoskilak.
Ploče, kao najmlađi grad u Hrvatskoj, najnovijim istraživanjima mogle bi napokon dobiti svoje kulturno nasljeđe koje seže duboko u prošlost. Potaknuti ovim arheološkim otkrićima postoji ozbiljna inicijativa da se na području grada Ploča osnuje više zbirki ili Muzej grada Ploča koji bi upotpunio turističku ponudu neretvanskog područja.
Stanislav Soldo
Ante Šunjić