Malo treba za sreću!

0

Ovo je naša sugrađanka, pločanka, rođena u Kominu, svakom poznata. Djevojka grada, svakom vidljiva, a s druge strane nevidljiva, s lakoćom se prolazi pored nje bez „dobar dan“  ili pogleda joj upućenog.  Jučer joj je bio pedeset i neki rođendan . Pedeset i neku čekala je ona  na rođendansku tortu. I prvi put u životu dobila je tortu – za svoj rođendan.   Aaiii, rekla bi ona uobičajenu poštapalicu čuđenja, a istovremeno i nade. Osjećaj sreće, radosti, izraz lica i široki osmjeh, izazvali su suze curama Udruge „Pomoć u kući“, Jadri i Blaži.  Odlučile su prirediti joj malo slavlje i organizirati preskočene rođendanske radosti, koje majka Janja (već dugo pokojna), boreći se osigurati svojim dvjema djevojčicama, koricu kruha i krov nad glavom, nikada nije mogla.  Naša Nives će i dalje šetati istim cestama, s istim snovima i željama, ali onu o rođendanskoj torti već proživljenu, uvijek će nositi u srcu.

rodj

rodj 1

Zašto ovo pišem? – Da zahvalim vrijednim curama, koje nemaju u opisu svojih poslova i odgovornosti priređivanje sitnih radosti kao ova torta. A pišem da i tebi dragi čitaoče dadem ideju za učiniti sitnu radost, reći dobar dan, uputiti osmjeh i time nekog usamljenog i tužnog na tren ili na 1 dan učiniti sretnim.

rodj 2

Tekst i slike: Slavenka Mušan

                                                                                                           

 

Share.

About Author

Comments are closed.