O gospodarskoj situaciji i nezaposlenosti na gradskome području, te o drugim temama, GO HDZ-a Ploče poslao nam je priopćenje koje prenosimo u cijelosti:
Petrinja i Glina u našem dvorištu,
Republika Hrvatska je prema procjeni zavoda za statistiku od 2011. do 2019. izgubila 5% stanovništva. Jedna velika dnevna novina prenosi danas da je porast u prethodnom desetljeću zabilježen samo u Zagrebu I Istarskoj županiji. Naša županija je prema istom izvoru izgubila oko 900 stanovnika, što je u Hrvatskim okvirima svrstava na 3. mjesto uspješnosti, uz bok Istri I Zagrebu. Uzrok povoljnih trendova su prema istom izvoru pozitivna kretanja u gospodarstvu. Kakva je situacija u našem gradu? Slijedimo li trendove na nacionalnoj ili na županijskoj razini? Što odabiremo dolaskom, odlaskom ili povratkom?
U demokraciji možemo birati na dva načina. U očekivanju poboljšanja glasamo svakih četiri ili pet godina izlaskom na birališta. Radimo i gradimo svoju budućnost u rodnom kraju. Ako izgubimo nadu da ćemo svojim djelovanjem popraviti okolnosti u kojima živimo, glasamo stopalima, odnosno napuštamo ognjište i sreću tražimo drugdje.
Procjena je da je gradsko područje već 2018. palo na 8 929 stanovnika u odnosu na 10 135 po popisu 2011. Već u razdoblju prije korona krize smo na žalost izgubili 12% stanovništva. Bolna je istina da je u našem gradu posljednjih godina glasanje stopalima postalo epidemija. Uzroci su brojni i bilo bi nepošteno prozivati bilo kojega pojedinca. Jednako krivo bi bilo ne upozoravati na pasivnost, nedjelovanje, izostanak ideje i poricanje problema kojem svjedočimo. U prošloj godini se broj nezaposlenih u gradskom području povećao za 4,6%. Mnogi su i odselili pa bi gubitak radnih mjesta mogao biti i veći.
U protekle četiri godine se na razini lokalne uprave unatoč znatnim dostupnim sredstvima nismo uhvatili u koštac sa stvarnim problemima. Po starom smo nastavili i u protekloj godini, u kojoj je na postojeće strukturne probleme došla i kriza. Umjesto toga se bavimo stvaranjem dojma. U začaranom krugu u kojem jedan problem vuče drugi suočeni smo s depopulacijom, opadanjem gospodarstva, opadanjem vitalne infrastrukture i izostankom okružja za radna mjesta u novim uslugama i industrijama. Najvažniji projekt, aglomeracija Ploče, još je uvijek u fazi čekanja.
Zaposlenost u djelatnostima logistike i industrije je na povijesnom minimumu. Vitalnost i zaposlenost je opala i u institucijama koje pružaju školsku i zdravstvenu uslugu. Deficitarne struke ne uspijevamo privući u naš grad. „Svjetla“ točka je jedino rastući broj zaposlenih u segmentu gradskih poduzeća i uprave. Problem je što razina komunalne usluge i broj ljudi koje opslužuju I koji ih financiraju opada. Ne može nam za grad u kojem živimo biti kriv ni odgovoran nitko sa strane.
Smislene strategije za vrijeme koje dolazi nema. Da trenutna uprava nema sluha ili ideje kako riješiti glavne probleme grada dovoljno govori činjenica da na zemljištima koja su u nikad većoj količini rasprodana u protekle četiri godine nije došlo do zapošljavanja ili stvaranja nove vrijednosti. Riječ je prvenstveno o krpanju proračuna, bez ikakve ideje ili strategije. Ne možemo doći do cilja ako ne znamo kamo idemo. Mi koji tu živimo smo odgovorni za svoj grad i što to prije shvatimo tim bolje za nas. Ne može naš grad voditi netko tko je već glasao stopalima. Ljubav prema zavičaju se dokazuje među ostalim ostankom I povratkom.
I dalje smo blizu Splitu, Zagrebu, Beču, Italiji. Bliži smo Shanghaiu I dinamičnim gospodarstvima dalekog istoka nego većina područja razvijene Europe. I dalje smo grad u kojem žive vrijedni i sposobni ljudi. Mi možemo svijetu ponuditi nešto konkretno i opipljivo, ne moramo biti malodušni. Naš vrhunac nije oslikati zid I izgraditi skaline. Mi možemo i hoćemo više.