Prvi turnir u ragbiju od početka agresije na našu zemlju odigran je 23. listopada 1993. godine u Pločama, u vojarni, za prvaka Dalmacije, a prije početka natjecanja prisutnima se obratio tadašnji pločasnki župnik don Petar Mikić.
Prema sjećanju našeg Branke Kulidžana, koji nam je ustupio fotografije, igralište u vojarni i službeno je tada nazvano „Mala Bara“, a na turniru su bili prisutni visoki dužnosnici dalmatinskoga i hrvatskoga ragbija. Pokrovitelj natjecanja bila je Hrvatska ratna mornarica koja je za sve sudionike osigurala tople napitke i zajednički ručak, a ragbijaši su na korištenje dobili svlačionice, tuš i službenu prostoriju. Donosimo govor don Petra Mikića.
Draga mladosti!
Poznata vam je ona mudra izreka: Mens sana in corpore sano – U zdravom tijelu zdrav duh…
Koliko je samo vremena, žrtve, odricanja potrebno da se održi fizička kondicija i da se postigne određene vještine u dotičnom sportu, to sami najbolje znadete.
Svi se natječemo, a samo jedan – jedna momčad pobijedi.
Postoje individualni i momčadski sportovi, kao što je ovaj kojim se vi bavite. Kod momčadskih sportova ne znače mnogo individualci. Svoje sposobnosti i vještine, treba staviti u službu zajednice. Momčad koja nema izrazite pojedince, ako je jedinstvena, složna i uporna, teško ju je pobijediti.
Ima jedna bitka u kojoj moramo svi biti pobjednici, a to je borba protiv zla u samom sebi
Ima jedna bitka u kojoj moramo svi biti pobjednici, a to je borba protiv zla u samom sebi.
Jednu drugu bitku upravo sada vodimo. Bitku za slobodnu domovinu – HRVATSKU, koju gledamo kao zemlju blagostanja i sreće. U toj borbi svatko od nas mora dati svoj maksimum, inače niti on, a niti njegovi potomci neće moći mirno spavati. A priznat ćete da nije lako kad legneš, a sna nema.
Umorni heroji i na kamenu zaspu, te se probude odmorni i spremni za nove napore.
Želim vam, mladosti draga, prijateljstvo, druženje, koje se po prvi puta organizira na ovim prostorima, što je još jedan znak da ovdje boravi Hrvatska narodna naša vojska.
Želim da svatko od vas bude pobjednik nad samim sobom. Želim da mi svi svojom slogom, zbitim redovima pobijedimo ZLO NEPRIJATELJA -AGRESORA, te ostvarimo snove svojih pradjedova, snove o slobodnoj, samostalnoj domovini Hrvatskoj.
Rekli bi naši dragi Sinjani: Neka počne pripetavanje viteško nadmetanje, pa neka pobijedi bolji. Ne zamjerite, ako kažem: Neka to večeras bude naš MEDITERAN.
Ploče preko malenih postadoše velike. Neka se zna! Neka počne junačko nadmetanje.
Bog i sloga bili s vama.
Pa neka počne!
