Republika Hrvatska stvorena je na tragično prekinutim životima hrvatskih branitelja koji su u ključnom povijesnom trenutku hrabro stali na branik domovine. Žrtva poginulih i ranjenih, kao i nestalih i umrlih, hrvatskih branitelja utkana je u temelje suverene Republike Hrvatske.
Svojom žrtvom za domovinu omogućili su nam život u slobodi te im zato dugujemo vječnu zahvalnost. Njihova žrtva zalog je naše prošlosti i svjetionik je naše budućnosti, a naše molitve odraz su zahvalnosti i obećanja kako nikada neće biti zaboravljeni.
Danas donosimo govor koji je tadašnji pločanski župnik don Petar Mikić održao 13. rujna 1994. godine prigodom prijema obitelji poginulih i ranjenih u Domovinskome ratu pripadnika 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske.
„Dragi prijatelji, rodbino poginulih i ranjenih branitelja,
Znam da očekujete od mene riječ utjehe i razumijevanja. Razumijem vas, zato sam s vama, a kako to pretvoriti u riječi…nije lako. Svi mi mislimo da je drugome lako. I za Isusa kažemo da mu je bilo lako. A kako mu je bilo lako? Nitko od nas nije toliko pomogao drugima, toliko suza otro…toliko srca utješio, toliko gladnih nahranio, tolikim bolesnicima pomogao, toliko poučnih savjeta uputio, a uza sve to doživio toliku nezahvalnost, podvale, laži, klevete. U nevolji je svima pomogao, a u njegovoj nevolji i muci skoro nitko.
Mi se radeći znojimo, a on se znojio krvavim znojem, kao i naši branitelji.
Isus najavljuje svoje trpljenje… i nasta zaprepaštenje. Petar ga poče odvraćati. Nije mi prijatelj tko me odvraća od volje Očeve.
Istina makar gorka donosi radost i mir
Mlad si. Ostani kod kuće neka se drugi bori. Čuli ste taj govor. Sotonski je to govor, koji te odvraća od tvoje svete dužnosti prema Domovini.
Zrno koje ne proklije ne donosi rod. Samo uništeno daruje nam svoje plodove. Stoga budite ponosni na svoje vitezove.
Zar ti je prijatelj koji ti kaže što se mučiš i znojiš, a djeca gladuju. Kad bi netko govorio đaku što se mučiš uz knjigu, zar mu je prijatelj. Otvori oči da lažne prijatelje na vrijeme uočiš.
Majka se brine za dijete: uči ga, umiva ga, vodi k liječniku. Ima povjerenja u njega, a i u Boga. Patnje su teške samo onima koji zaborave da ih Bog voli.
Ma ne uklapaj Boga u svoje planove, već se uklopi u Božji plan::: Droga je ugodna, ali donosi nesreću i smrt.
Istina makar gorka donosi radost i mir.
Ponosni smo na vaše najmilije. Mi ih nećemo zaboraviti.
Bog neka im bude nagrada“.
Samo čovjek može plakati, smijati se voljet, a i mrziti. Ljudi plaču, smiju se i vole. Đavli se mrze. Ljubimo se stoga, braćo…
Neka nam Isusove riječi budu utjeha: „Nema veće ljubavi nego dati život za prijatelje svoje“ – za Domovinu, mi bi nadodali.