Ploče su dale veliki obol u Domovinskome ratu. U gradu je osvojen prva neprijateljska vojarna u Hrvatskoj, prije toga izvedene su akcije Zbrojovka, Barut i Pšenica, u gradskom akvatoriju odigrala se prva pomorska bitka u Domovinskome ratu, , osnovana je prva ratna luka u Hrvatskoj, prva postrojba mornaričko – desantnog pješaštva, prva postrojba vojno mornaričke policije, održana je prva sveta misa za mlade vojnike…
U studenome 1992. u pločanskome akvatoriju u more je spuštena koća – minolovac, koja je prethodno u Tehničkoj radionici osposobljena za lov na mine. Blagoslovio ju je tadašnji pločasnki župnik don Petar Mikić. Prisjetimo se tih dana:
Bi ponedjeljak godine Gospodnje 1992. mjeseca studenog – dana šestog, kada je prvi put u režiji hrvatskih mornara spuštena minolovka u more. Taj dan će ostati zabilježen u povijesti Hrvatske ratne mornarice.
Koća – minolovac zvan NEPTUN i uspješno je lovila ribu, a sada se upušta u lov na mine. Brod je izgrađen 1982. godine u Veloj Luci za potrebe komiških ribara.
U tehničkoj radionici pomorske baze Hrvatske ratne mornarice u Pločama za vrlo kratko vrijeme osposobljen je za opasan posao pretraživanja plavih prostranstava.
Ne bojim se oluje, jer je moj otac kapetan
Posadu su sačinjavali. Taktički zapovjednik Davor Vrhnjak, protumineri. Dražen Milinković, Adam Doboš, Ivo Jakus, strojari: Mile Načevski i Zoran Nešić, minski tehničar Nebojša Vasić, glavnozapovjedavajući Jurica Jerković, te Višani, barba Ante Božanić, Toni Vitaljić i Petar Fjamengo.
Pokazaše vještinu, znanje i stručnost. Moja malenkost blagosivajući brod pomoli se svetom Nikoli zaštitniku mornara da im podari mirno more, oko sokolovo i hrabro srce. Ono „ko napeta puška“ jedva dočekaše da krenu na svoj odgovorni zadatak i doprinesu svoj udio u sticanju slobodne nam Domovine.
I uspješno obaviše povjereni im zadatak. Plovna ruta u Mljetskom kanalu, kao i prolazi Mali i Veliki vratnik slobodni su za plovidbu.
Uništeno je šest sidrenih kontaktnih mina. More je naša krv, a mornari crvena krvna zrnca. Bez zdrave krvi nema zdravog organizma.
Odisej ploveći sa svojom družinom kroz tjesnac između Scile i Haridbe dade začepiti voskom uši mornarima, a sebe priveza uz jarbol, kako bi odoljeli pjevu sirena.
Naši mornari otvoriše i oči i uši kako bi što prije i bolje zapazili neprijateljsku zamku, te je uklonili.
Mladić piše djevojci: Sačuvaj za mene drugo mjesto u svom srcu, prvo pripada Isusu.
PRVO PRIPADA HRVATSKOJ, kao da čujem vaš glas. Stoga, bacimo sebične, osobne interese.
Ne bojim se oluje, jer je moj otac kapetan, odgovori dječak na palubi broda u oluji na uzburkanom moru.
Neka to bude i tvoja poruka, mornaru dragi.
- RUJNA 1996. GODINE – SPOMEN 54.MPM div. HRM