Prisjetimo se koji su gradski vijećnici 1997. donijeli odluku o darivanju zemljišta za izgradnju crkve i Pastoralnog centra

Poznato je da su Ploče bile jedini grad u državi bez crkve. Na povijesnoj sjednici Gradskoga vijeća, održanoj 2. travnja 1997. godine prisutni vijećnici jednoglasno su donijeli odluku o darivanju zemljišta ŽUPI KRALJICE NEBA I ZEMLJE IZ PLOČA za izgradnju crkve i Pastoralnog centra.

Na sjednici je tadašnji pločanski župnik don Petar Mikić održao besjedu, koje se sada prisjećamo:

Dragi prijatelji ja svoje govore u crkvi ne pišem. Napišem sam jedan i to za božićnu ponoćku. Sve govore koje sam ovih godina izgovarao, a bilo ih je mnogo u raznim prigodama – uvijek sam pisao. Tako sam pribilježio i ono što danas mislim zboriti.

Ja svoju djecu okupljam, a mnogo ih pitam. Gdje su najbolja djeca. Odgovor je u Pločama. Mogu li biti bolje. Mogu. Hoće li biti. Hoće. Kada. Odmah.

Veliki odgajatelj mladeži don. Bosko je znao govoriti: djeco moja budite dobri, mirni ako možete. Don Petar veli moći ćete, ako hoćete. A što vi volite. Hoćemo i to odmah. Važno je što će reče Bosko, što reče Petar.

Ploče je jedini grad bez crkve. Po tome nas mnogi poznaju. Za Pločane vele: Tu su oni od zla oca i gore matere. To je laž.

Ploče su kao drugi. Ovdje žive čestiti, pošteni ljudi. Naša su djeca bolja od djece iz susjednih mjesta, Metkovića, Opuzena i drugih mjesta. Pitajte policiju pa će vam oni kazati podatke o maloljetnoj delikvenciji. Bolji su naši od onih koji 102% idu na vjeronauk, premda kod nas nije takav postotak. Vi ste odgovorni, svjesni trenutka u kojem se nalazimo, te veličine zadatka i odgovornosti pred odlukama koju trebate donijeti.

Dokažite sad da nas nepravedno bije loš glas. Sperite ljagu sad. Prljavom se lakše oprati nego čistom. Zato će o nama besjediti zli glasovi i onda kad crkvu sagradimo, a hoćemo uskoro.

Čovjek se trača ne može osloboditi.

Svi se bore za prvo mjesto. Mi se eto borimo da to prvo mjesto ne izgubimo.

Učinite to i bit ćemo radosni.

Svatko ima svoje slabe točke. Imam ih i ja. Ja lako zaplačem kad govorim o HRVATSKIM VITEZOVIMA… O SMRTI…O DRAGOJ HRVATSKOJ…O CRKVI U PLOČAMA. Mnogo puta ste me vidjeli kako plačem

Učinite da i danas plačem, ali od radosti.

Vi ste to već učinili, što je dokaz da sam pravilno razmišljao.

Hvala vam i Bog vam platio.

Ali je najvažnije što ćete reći vi.