Krajem devetnaestog stoljeća Metković se razvija u ozbiljno prometno čvorište izgradnjom željezničke pruge 1885. godine do Mostara i kasnijim njezinim produljenjem prema Sarajevu i spajanjem na sustav željeznica Austro-Ugarske Monarhije. Uz željeznicu ključnu ulogu imaju i dužobalne parobrodske linije, kako prema Trpnju i ostalim srednjodalmatinskim otocima tako i prema Splitu, Rijeci i Trstu. U to vrijeme Metković ima i do pet brzih linija do Trsta svaki tjedan te jednu do dvije do Splita svaki dan. Grade se i prvi hoteli i pansioni, buja nacionalni žar, osnivaju se kulturna društva.
Autoportret Jure Nikolca – Privatna zbirka Javorke Karpani rođ. Nikolac
Zlatno doba razglednice
To je razdoblje brzog razvoja poštanskog prometa, ali i zlatno doba razglednice, koja omogućuje prijenos slike nekog mjesta na daljinu bez usmenog opisa. Tada je razglednica bila najprodorniji, najrašireniji i najprodavaniji medij na svijetu. Razdoblje do kraja Prvoga svjetskog rata nazivamo zlatnim dobom razglednice.
Upravo u to vrijeme metkovski trgovac Jure (Juraj) Nikolac (1875. – 1932.) svoj hobi pretvara u ozbiljan posao. Počinje se baviti fotografiranjem kao poslom i izdaje najveći broj prvih razglednica grada. Zahvaljujući njemu sačuvana je uspomena na veliki broj objekata koji su za vrijeme Drugoga svjetskog rata uništeni u savezničkom bombardiranju Metkovića. Jure Nikolac proširio je svoje djelovanje i na cijelu Neretvansku krajinu, a i na susjednu Hercegovinu, posebno Hutovo blato, gdje je često aparatom bio pratitelj lovaca koji su dolazili u ovo poznato lovište ptica, posebno ptica na preletu. Do njegove pojave kroz Metković i ostala mjesta Neretvanske krajine prolazili su rijetki fotografi, kao Franz Laforest ili Alois Beer, koji su nam ostavili tek poneku snimku. Odlazak u susjedna mjesta Neretvani su koristili i za fotografiranje. Tako susrećemo neke obiteljske i pojedinačne fotografije koje su nastale u fotografskim radnjama Splita, Zadra, Mostara ili Dubrovnika.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o prvom neretvanskom fotografu!
Marija i Jure sa svojom djecom – Privatna zbirka Slobodana Nikolca
Ante Nikolac načelnik Metkovića
Njegov djed Jure Nikolac (rođ.1815.) dolazi u Metković iz Pline oko 1840. godine te se vjenčao 1842. godine s Lucijom rođ. Dragoni. Iz tog braka rađa se Ante (1842. – 1918.) koji se u Metkoviću bavi trgovinom, ali je i dugi niz godina među prisjednicima upraviteljstva metkovske općine te dugogodišnji načelnik Metkovića od 1900. do 1906. godine. Za većinu novootkrivenih podataka i uslika fotografija iz privatnih zbirki možemo zahvaliti Miji Igoru Ostojiću povjesničaru iz Zagreba koji je po ocu podrijetlom iz Pline. Posebno treba naglasiti telegram koji su sročili općinski prisjednici prilikom osnutka Starčevićeva doma u Zagrebu 1894. godine, a koji glasi: „Bogu božje, kralju kraljevo, Hrvatom Hrvatska! To žele, pridružujući se velikoj narodnoj slavi, obćinski prisjednici: Nikolac, Jerić, Babić, Jeramaz.“ Čuveni metkovski sajam utorkom uspio je ishoditi kod Dalmatinskog namjesništva u Zadru 20. travnja 1904. godine upravo načelnik Ante Nikolac. U odluci stoji napomena: „Otvor pazara slijediti će 30. svibnja 1905. godine.“ Godinu i mjesec dana od odluke!
Fotografija s vjenčanja Marije i Jure – Privatna zbirka Vjekoslave Lenac rođ. Nikolac
Ante Nikolac kao načelnik ostao je posebno upamćen po još jednom događaju koji nam donosi povjesničar Mijo Igor Ostojić, a radi se o prosvjedu ni manje ni više nego upućenom ministru vanjskih poslova Goluchowskom u Beč, gdje najodrješitije prosvjeduje protiv brutalne sile italodalmatinskih izroda Alačevića i družine, počinjenoj u Zavodu sv. Jeronima u Rimu. Traži da se zauzme da u Zavodu budu osigurana prava hrvatskog naroda. Sličnu notu uputilo je općinsko upraviteljstvo iz Opuzena te iz nje saznajemo da su neki italodalmatinski izrodi provalili u Zavod sv. Jeronima te se također zalažu za osiguranje prava hrvatskog naroda u Zavodu. Tito Alačević i njegova skupina protivili su se isključivo hrvatskom predznaku Zavoda. Antun je početkom stoljeća obnašao i dužnost predsjednika Hrvatske neretvanske čitaonice. Također je njegovim zalaganjem, u Metkoviću prihvaćena rezolucija sa splitskog sastanka glede uporabe glagoljice koja predstavlja ključan trenutak u borbi za očuvanje ravnopravnosti glagoljice i staroslavenskog jezika u liturgiji na području Dalmacije. Sve ovo nam je u svojim istraživanjima otkrio povjesničar Mijo Igor Ostojić.
Kuća Jure Nikolca s trgovinom na metkovskoj Plokati iz zbirke Maria Talajića
U Metkoviću otvorio radnju i sagradio veliku kuću
Jure Nikolac vjenčao se 28. kolovoza 1897. godine s Marijom Colombani iz Imotskog. Posebno treba naglasiti da njihova fotografija s vjenčanja nosi potpis u to vrijeme najveće i najpoznatije fotografske radnje Mosinger & Breyer Zagreb. Isti taj logo je i na poleđini fotografije njegove supruge Marije i njihovog prvorođenog sina Tonka, rođenog 18. rujna 1898. godine u Metkoviću, a na slici je star svega 19 dana. Jurinu povezanost sa zagrebačkim fotografom Mosingerom još bi trebalo istražiti, ali vrlo je izvjesno da je upravo od njega mogao dobiti prve poduke i da mu je on otkrio tajne ovog u to vrijeme još uvijek novog „zanata“. Vjerojatno su Jure i njegov sin Tonko prvi Neretvani fotografirani u Zagrebu.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o prvom neretvanskom fotografu!
Marija s prvorođencem Tonkom – Privatna zbirka Vjekoslave Lenac rođ. Nikolac
Prvu fotografsku radnju otvara u Metkoviću, (danas je to adresa Oca Ante Gabrića 1). Nakon svega nekoliko godina sagradio veliku kuću na glavnom gradskom Trgu kralja Tomislava (Plokata) gdje je u prizemlju otvorio i trgovinu za prodaju knjiga za školu i drugih potrepština. Cijelo vrijeme je natpis iznad trgovine bio Juraj Nikolac, a tako se i potpisivao. Jedno vrijeme je i on bio općinski prisjednik te nastavio javno djelovanje nakon svoga oca.
Osmero djece Marije i Jure – Privatna zbirka Javorke Karpani rođ. Nikolac
Interesantno je da se na prvoj metkovskoj do sada poznatoj razglednici, koja je putovala 11. veljače 1898. godine za Split, kao izdavač navodi Anton Nikolac, a ne Jure. Vjerojatni razlog je što je otac tada već dugi niz godina vlasnik trgovine i što se on svojim dotadašnjim radom može pojaviti kao naručitelj kod jednog od najpoznatijih tadašnjih izdavača razglednica u njemačkom gradu Meissenu u Saskoj. Naime, ovu razglednicu tiska firma Kretzschmar&Schatz, izdavač razglednica i luksuznih papirnih proizvoda. Posebno je interesantno da razglednica nosi hrvatski naziv za Metković, što tada nije bilo uobičajeno. Ovo bi po svemu moglo biti na Nikolčevo traženje. Još se kod nekih razglednica iz tog ranog razdoblja oko 1900. godine kao izdavač navodi Anton ili Ante Nikolac. Kasnije je to isključivo Jure/Juraj. Je li ova tri motiva fotografirao Juraj ili ne, teško ćemo saznati. Kolekcionar razglednica Metkovića i ostalih mjesta Neretvanske krajine Mario Talajić pretpostavlja da je to moguće te da su otac i sin poslali fotografske ploče na adresu u Njemačku. Sve ostalo bi bilo preskupo. Gornja dva motiva ponavljaju se i na drugim razglednicama iz kasnijeg vremena, a donji se nikada više nije ponovio.
Portret Ante Nikolca iz zbirke Mirke Nikolca
Olujno nevrijeme ga koštalo života
Ove tvrdnje Talajić potkrepljuje i informacijama o unikatnom albumu sa 46 fotografija lijepljenih na karton, koji je ostavština metkovskog fotografa Jure Nikolca. Fotografije se mogu datirati u razdoblje kraja 19. i početka 20. stoljeća. Neke su mu poslužile kao predlošci za izradu razglednica, a neke od njih nikada nisu javno publicirane. Na nekima se nalaze članovi obitelji, susjedi i prijatelji. Posebnu vrijednost ovom albumu, koji je rijetkost u dalmatinskim okvirima, daje i činjenica da je autor iznad svake fotografije vlastoručno napisao naziv lokacije, što olakšava pouzdanu identifikaciju. Danas se ovaj album, nakon čudnog putovanja koje je trajalo preko 70 godina, nalazi ponovno u Dalmaciji u vlasništvu jednog poznatog splitskog kolekcionara.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o prvom neretvanskom fotografu!
Prva razglednica Metkovića iz zbirke Maria Talajića
Ono po čemu je Jure Nikolac ostao posebno upamćen u povijesti fotografije njegov je album s deset fotografija dočeka Franza Ferdinanda u Metkoviću 25. lipnja 1914. godine i ispraćaj posmrtnih ostataka njega i supruge Sofije 30. lipnja 1914. godine te njihov ukrcaj na carsku jahtu Dalmat. Ovo je danas, po riječima Maria Talajića, posebna kolekcionarska poslastica u cijelom svijetu. Također je ovo bila prilika koju je Jure Nikolac iskoristio za ostvarenje ogromne zarade. Prije nego što mu je tiskara isporučila omot s razglednicama, on je već od prvog dana u svojoj radnji izrađivao fotorazglednice ovog događaja. Najranija nosi poštanski žig 2. srpnja 1914. godine.
Kuter Vibor u splitskoj luci – Privatna zbirka Javorke Karpani rođ. Nikolac
Sa svojom Marijom imao je devet sinova i četiri kćeri te možemo reći da je bio uspješan na svim poljima. Sve se promijenilo nedjeljnog jutra 24. srpnja 1932. godine kada je olujno nevrijeme prevrnulo kuter Vihor na kojem su bili on i njegov nećak Andro Mrčić te su se obojica utopili. Spasio se samo treći član posade, nautičar Nikola Drviš, odvezavši malu lađicu od kutera kojom se uspio domoći kopna. Isplovili su usprkos snažnom vjetru; uvjeti plovidbe bili su veoma loši. Na oko tri milje od Gradca valovi su napunili kuter i on se prevrnuo. Parobrod Rab je nešto kasnije došao na mjesto nesreće, ali nije uspio pronaći utopljenike. Od nedjelje su ribarske i druge udruge Gradca i Podace izašle na more tražeći unesrećene. Tijelo Andra Mrčića pronađeno je uskoro kod Stona te preneseno u Trpanj, gdje je i pokopano. Misa za pokojnike služila se u crkvi sv. Ilije u Metkoviću 1. kolovoza 1932. godine. Povjesničar Mijo Igor Ostojić pronalazi i onaj ključni članak od 27. rujna koji govori o pronalasku i prijenosu tijela Jure Nikolca u Metković i njegovom pokopu te iskazanoj dubokoj zahvalnosti mještanima Brista i Gradca na velikoj požrtvovnosti i susretljivosti. Uspomena na Antu i Juru Nikolca živi kako u Metkoviću, koji se svakom starom fotografijom i razglednicom podsjeća na njihovo veliko djelo, tako i u potomcima njihove velike obitelji koja se raširila Lijepom Našom od Splita, Rijeke, Opatije, Zagreba i drugih mjesta, pa i izvan njenih granica.
