Hrvatski branitelji, osobito oni koji su dali svoje živote za Domovinu, utkali su sebe u hrvatsku povijest i u hrvatsku slobodu. Na žalost, postupci hrvatskih „elita“ i „demokratskog“ svijeta često donose bol i teško razočaranje preživjelim braniteljima i svima kojima je istinski stalo do Hrvatske. O tome je potrebno neprekidno govoriti i upozoravati, kako žrtve palih vitezova ne bi bile uzaludne.
Govorio je o tome često, među ostalim i 25. svibnja 2007. godine vojnicima u crkvi, tadašnji pločanski župnik don Petar Mikić, čiji govor prenosimo u cijelosti:
IMAMO HRVATSKU, izgovori to ushićeno najveći čovjek u povijesti hrvatskog naroda – dr. FRANJO TUĐMAN i ražari mnoga srca hrvatskih rodoljuba željnih DOMA, DOMOVINE, SLOBODE.
Godine prolaze kao san i od Hrvatske malo osta. Znao je Hrvatski Sabor kroz povijest da se u Boga treba uzdati, Njemu se moliti.
Tako i započe 1990. godine. Nekome molitve bi previše. Izbaciše Boga iz javnog života. Vjeronauk u školi posta sporedni, neobavezni predmet.
Vladati znači služiti. Branili nam pedesetih godina da budemo Hrvati. To čine i danas.
Sve se sveto baca pod noge. Domovinski rat se obezvrjeđuje, vitezovi ponižavaju, mrtvi preziru.
Odabrani vođe pilaju granu na kojoj sjedimo, a govore o plodovima. Morali bi znati da ploda nema na odsječenoj grani. Valjda im još toliko pameti osta.
Dosta je ponižavanja vitezova, koji se proglašavaju palikućama, kokošarima, šakom ekstremista.
Ne zaboravi, DOMOVINA JE VJEČNA, VLAST I BIRAČI SU PRIVREMENI.
VOLIŠ LI DOMOVINU? POŠTUJEŠ LI ŽRTVE, PALE VITEZOVE? Ne budeš li poštivao, slobodno reci – Adio pameti, ADIO SLOBODO,SAMOSTALNOSTI; PONOSU, ADIO ČOVJEČE… ADIO HRABROSTI…
Postaješ poslušna, jeftina radna snaga koja će kao pseto lizati „darežljive ruke“ svojih svjetskih gospodara, koji te vole, kao što su u starom Rimu volili robove .Hranili ih, ne iz ljubavi, već da bi za njih mogli privređivati.
Mačići slijepi dolaze na svijet. Neki progledaju prije, neki poslije, a ti možda nikako?
O zemljo ponižena, obeščašćena, ponižena, prezrena? Izdajice, prodane duše, poltrone, u svoje vrijeme stiže Božja kazna.
Petar i Juda imaju svoje sljedbenike… tko ne oprašta, ne zaslužuje oproštenje.
Svetinje se ne izdaju. U prvom redu je tu Domovina.
Povijest pišu pobjednici, pravilo je staro. Nešto se bitno mijenja. Piše je netko drugi. To ne smijemo dopustiti.
Jedini naš saveznik tokom rata bi Bog. Zar mislite da je danas drukčije? Svi gledaju svoje interese, a mi stalno popuštamo. U ime čega? Radi čega? Nisu nam ni susjedi baš privrženi. Evo upravo u ovo vrijeme u Neumu održava se okrugli stol znanstvenika koji raspravljaju o svrsishodnosti izgradnje luke u Neumu… Smeta im most kopno -Pelješac.
Kad ćemo progledati i misliti na sebe i djecu svoju? Zapamti dobro: Zapad nas ne voli. Što oni govore o našim spasonosnim akcijama Bljesku i Oluji?
Po njima se nismo smjeli braniti. Mnogi se još nisu pomirili s postojanjem HRVATSKE DRŽAVE,
Ovo što danas razni međunarodni forumi rade s Hrvatskom, nema veze s pameću, pravdom, poštenjem.
Ne znači tim gnjilim veličinama sa zapada ni naš Ustav, što je svetinja za svaku državu. Prelazi se preko njega kao mokrom spužvom preko krede.
Daleko bi nas odvelo razmišljanje o stvarnim događajima. Zapamti jedno. BEZ BOGA KRIŽ SE NOSI UZALUD!
Prihvatimo se posla. Svatko na svom radnom mjestu. I to će biti tvoj veliki doprinos ljepšoj i boljoj budućnosti, radi koje vitezovi život položiše na oltar DOMOVINE.
Slika: Ilustracija
