Prenosimo propovijed koju je na blagdan Svih vjernih mrtvih održao svećenik iz Rogotina don Ante Žderić na rogotinskome groblju sv. Nikole:
„Dan nakon svetkovine Svih svetih slavimo blagdan Svih vjernih mrtvih ili Dušni dan. Na svetkovinu Svih svetih spominjemo se proslavljene Crkve, tj. svih onih koji su preminuli i gledaju Božje lice u slavi. Danas se spominjemo onih koji su preminuli, a još nisu ugledali Božje lice. Za njih prinosimo svoje molitve, misne žrtve i dobra djela.
Evanđelje današnjeg dana upečatljivo nam donosi dvije ključne rečenice, koje odzvanjaju ne samo životima novozavjetnih protagonista, nego i našim življenjem. Prva je rečenica: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!” – koju je izgovorio Isus na križu. Druga je rečenica: ” Tko će nam odmaknuti kamen s vrata groba?!” – koju su postavile žene na putu do groba, u vrt, gdje je Isus bio pokopan.
Možemo reći da obje rečenice obilježavaju jedan ljudski život. Prvu izgovaramo onda kad iskusimo što je križ i koja je njegova težina, kad smo bačeni na tlo, kad smo poraženi, kad nas boli neka životna situacija. Tada vapijemo Bogu riječima sličnima Isusovim, pitajući se jesmo li ostavljeni. To je tako ljudski. Druga je rečenica koju si postavi svaki čovjek, nevezano uvijek ni za svjetonazor. Imamo iskustvo da što više starimo, to više imamo osjećaj potrebe da se ukloni barijera između našeg i svijeta preminulih. Zapravo, imamo potrebu za vječnošću i potrebu da naš život zauvijek traje. Zato nam se kamen s vrata groba čini kao nepremostiva prepreka koja nam čitav život prijeti.
Što bivamo stariji, to više imamo iskustvo da naš život nije naš, da mu nismo vlasnici i da njime zapravo samo upravljamo, ali da nam taj život polako ali sigurno klizi iz ruku i da će doći dan kad će nam biti oduzet, Zato u vjeri prihvaćamo činjenicu da nam je život darovan i da će doći trenutak kad ćemo ga morati vratiti darivatelju, to jest Bogu. Zato smo pozvani s pažnjom bdjeti nad našim životima i u njima vršiti Božju volju, jer ćemo za to Bogu morati dati račun“.