Tko ima pravo na sanitetski prijevoz? Otkako je početkom rujna služba sanitetskog prijevoza izdvojena iz Domova zdravlja i pripojena županijskim zavodima za hitnu medicinu na terenu je konfuzija. Posebno su veliki problemi u dolini Neretve koja je stotinjak kilometara udaljena od bolničkih centra u Splitu i Dubrovniku. Ništa bolja situacija nije ni po dalmatinskoj zagori, Vrgorcu, imotskoj krajini, javlja Slobodna Dalmacija
Konkretno, bolesnika sa slomljenom rukom na pregled ortopedu i gipsanje u opću bolnicu Dubrovnik ne vozi sanitetski prijevoz. Radi se o osamdesettrogodišnjoj gospođi iz Metkovića (podaci poznati redakciji), čija su djeca u Zagrebu. Ona živi sama u stanu. Nezgodno je pala i polomila ruku. Obiteljski liječnik je pregledao i naložio da mora ići u Dubrovnik kod ortopeda na daljnje liječenje, odnosno postavljanje gipsa.
Izdao joj je uputnicu ali nije želio dati nalog za sanitetski prijevoz. Gospođa je stara, nema mogućnosti doći do bolnice sama, djeca su joj u Zagrebu i ono najvažnije osiguranik je Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ima i policu dopunskog osiguranja, što joj u ovom slučaju nije od velike pomoći. Ima geronto domaćicu koja se o njoj svakodnevno brine, ali ni ona ne može voziti je do Dubrovnika sa slomljenom rukom.
Za staricu je to veliki problem, ali i za njezinog sina i kćerku koji su morali pronaći nekoga da je odveze do Dubrovnika, nakon dva dana traženja i čekanja po Domu zdravlja u Metkoviću, gdje su joj samo dali putni nalog da sama ide u Dubrovnik u bolnicu.
– Mi smo se snašli, ali što će oni ljudi u potrebi koji ne mogu sami otići do Dubrovnika, kaže nam sin osamdesettrogodišnje pacijentice, koji inače živi u Zagrebu. Pokušavali su dogovoriti pregled u Dnevnoj bolnici u Metkoviću. Nisu uspjeli jer ortoped ovaj tjedna ne dolazi, tako im je rečeno, a osim toga gipsanje lomova se radi samo u bolnici u Dubrovniku, pa je osamdesetogodišnjakinja svakako morala ići tamo.
Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luka Lulić kaže nam da se sanitetski prijevoz obavlja isključivo na temelju naloga liječnika obiteljske medicine. Kako u konkretnom slučaju nalog nije stigao, sanitetski prijevoz se nije mogao organizirati.
– Ako je u pitanju samo slomljena ruka nisam siguran ispunjava li gospođa uvjet za sanitetski prijevoz, koji je namijenjen za nepokretne i slabo pokretne te za one koji ne mogu samostalno putovati primjerice slijepe osobe. Mislim da o tome odlučuje liječnik kod kojega je gospođa upisana, istaknuo je Lulić, naglašavajući da su pooštrena pravila oko prijevoza bolesnika zbog čestih zloupotreba toga prava, što kontrolira HZZO. Naime, bilo je slučajeva da su liječnici pisali naloge za sanitetski prijevoz i onima koji nisu imali pravo, zbog prijateljstva ili iz jednostavnog razloga da bi ih ljudi manje gnjavili, zaključuje Lulić.
– Točno se zna kad pacijent ima pravo na sanitetski prijevoz, ako se ne može voziti osobnim vozilom ili autobusom na bolničko liječenje. Ili kada se pacijenti prevoze iz jedne bolnice u drugu, ili na fizikalnu terapiju. Takav prijevoz nije predviđen za sve i svakoga, to što je netko star ne daje mu pravo za korištenje sanitetskog prijevoza, rezolutan je Lulić.
-Kontrole su sve veće i češće. Prije je to bila neka socijalna kategorija, ali toga više nema. Liječnici su nekada olako davali sanitetski prijevoz, ali i njih je sada stisnuo HZZO, kaže nam Lulić.
Iako bolesnik ili obitelj mogu privatno naručiti sanitetski prijevoz i to u konačnici platiti iz vlastitog džepa, to se do sada rijetko koristilo. Zasigurno se neće koristiti ni u budućnosti jer je takva akvizicija preskupa, bolje reći nedostižna bolesnicima prosječnog životnog standarda. Prema cjeniku istaknutom na mrežnim stranicama Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije privatni prijevoz hitnog pacijenta košta 30 eura u startu plus 6 eura po prijeđenom kilometru. Kako je od Metkovića do Dubrovnika u odlasku i povratku 200 kilometara, lako je izračunati da bi samo privatni prijevoz pacijenta sanitetskim vozilom koštao 1230 eura. To definitivno rijetki sebi mogu priuštiti.
Cijene usluga Hitne pomoći za privatnu naplatu
Postupak prijema poziva prema, davanje savjeta i telefonskih uputa za pružanje prve pomoći 15 eura.
Pregled hitnog pacijenta 75 eura.
Izvlačenje ozlijeđenog iz vozila 30 eura.
Čišćenje dišnih putova 15 eura.
Masaža srca 60 eura.
Snimanje EKG-a 30 eura.
Test glukoze 15 eura.
Vađenje krvi 15 eura.
Zbrinjavanje politraume 150 eura.
Imobilizacija na dugoj dasci 50 eura.
Zbrinjavanje opeklina i rana 60 eura.
Vođenje poroda 150 eura.
Trijaža kod masovnih nesreća 250 eura.
Sanitetski prijevoz samo nepokretnima
Prema važećem pravilniku, pravo na sanitetski prijevoz radi korištenja zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ostvaruje osigurana osoba koja je: nepokretna, teško pokretna i kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje. Potrebu takvog prijevoza utvrđuje liječnik primarne zdravstvene zaštite ili liječnik hitne medicine. Drugim riječima na liječniku je hoće li ili neće udovoljiti zahtjevima pacijenata za prijevozom na liječenje ili će ih poslati da se sami snađu do bolnice.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija
Slika: rogotin.hr