Znamenito pariško sveučilište Sorbonne (Paris IV), Fakultet umjetnosti i humanističkih znanosti, ugostilo je splitskog svećenika iz Rogotina don Antu Žderića, u svojstvu gosta – predavača na Katedri za slavistiku.
Budući da Katedra promovira interdisciplinarni pristup studiju, fakultetski odjeli u redovitom postupku pozivaju predavače iz različitih, srodnih, humanističkih znanosti, kako bi obogatili studentsko znanje. Tako je na inicijativu prof. dr. Nikoline Anzulović, predavanje studentima održao don Ante Žderić koji je, osim što je dipl. teolog, također dipl. arheolog i prof. povijesti. Budući da se don Ante bavi i slikanjem ikona (ikonopisom), ovo je bila prilika da stručno i iskustveno studentima progovori na temu: “Svete ikone – zajednička duhovna i kulturna baština.”
Predavanje je održano u auli Sveučilišta, u prisustvu studenata i troje fakultetskih profesora. Tematski podijeljeno u tri dijela: rana povijest kršćanstva, nastanak svetih ikona i teologija te tehnika ikonopisa, don Ante je u skoro sat vremena iznio, kako sam kaže, samo mali dio duhovne i umjetničke baštine vezane za svete ikone.
„Sveta ikona nije samo slika. Njezina uloga je posrednička. Ona želi biti svojevrsni mediji ili posrednik između vjernika i onostranih stvarnosti u kršćanskoj vjeri. Postoji suštinska razlika između istočnog i zapadnog poimanja svetih slika. Dok na Zapadu svete slike imaju za cilj da živopisnošću i impresivnošću prikazivanja te evociranjem slikane ličnosti izazovu izvjesno religiozno uzbuđenje i da ushite pobožnu dušu, na kršćanskom Istoku ikona služi kao veza između onoga koji se moli i Boga, kao sredstvo približavanja onostranom. Stoga, portretna točnost i čuvanje drevnog ikonografskog tipa, nisu bitni za katolički Zapad, ali su neophodne za Istok. Otuda u religioznom slikarstvu Zapada ima više slobode, elana i raznolikosti, a umjetnosti na kršćanskom Istoku neusporedivo više čistoće i strogosti u ikonografskim tipovima svetaca, Krista i Bogorodice“, istaknuo je don Ante i nastavio:
„Između lika prikazanog na ikonama i vjernika postoji uzajamni živi dijalog. Ikona je sredstvo zajedništva neba i zemlje i vjernika međusobno. Kao što su to pisana i usmena riječ, ikone propovijedaju istu istinu. Među njima postoji harmonijsko jedinstvo. Što je Sveto pismo u riječi, to je sveta ikona u slici. Oni se međusobno dopunjuju“.
Pitanja i dugi pljesak na kraju zaključili su don Antino predavanje na Sorbonni, uz obostranu želju i nakanu da se započeta stručna suradnja nastavi.